“Život bez roditelja nije lagan ni jednostavan, ali to je moja sudbina i drugačija nije mogla biti. U početku to nije lako prihvatiti, ali vremenom shvatiš neke stvari –  da na nešto možeš, a na nešto jednostavno ne možeš uticati u životu. Da shvatim kako funkcionišu stvari u bokserskom ringu, ali i u životu, najviše mi je pomogao trener Duško Zorić. On mi je i trener, i prijatelj, i savjetnik. Moja odanost prema njemu je neizmjerna, kao prema ocu, jer ga smatram tako”, kaže šesnaestogodišnji Simo

Foto: Printscreen

U današnjem svijetu sve se rjeđe mogu čuti pozitivne priče koje nam govore da se rad i upornost isplate i koje nam vraćaju tako prijeko potrebnu vjeru u ljude i humanost.

Jedna od takvih priča stiže iz Dječijeg doma “Rada Vranješević” u Banjaluci. Njeni junaci su šesnaestogodišnji Simo Josipović i negov trener Duško Zorić. Zahvaljujući predanom radu, prijateljstvu i međusobnoj podršci, bez pomoći društva i države, ostvarili su sjajne rezultate.

Simo je rano ostao bez roditelja, pa je većinu svog djetinjstva proveo u domovima za nezbrinutu djecu. Prvo je bio smješten u Dom za djecu i omladinu “Kiseljak” u Zvorniku, da bi od 2010. godine počeo njegov boravak u Domu za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević”.

Tada počinje i njegovo zanimanje za sport.

Na početku je to bio fudbal i kajak, da bi se na kraju pronašao u posve drugačijem sportu – boksu. Sa treninzima kik-boksa je krenuo 2014. godine, da bi par mjeseci kasnije, otvaranjem bokserskog kluba Sveti Georgije počeo da trenira i boks. Od tada svaki dan, bez ijednog izostanka. trenira sat i po vremena, a pred veća takmičenja i tri sata dnevno. piše portal 6yka.com.

“Život bez roditelja nije lagan ni jednostavan, ali to je moja sudbina i drugačija nije mogla biti. U početku to nije lako prihvatiti, ali vremenom shvatiš neke stvari –  da na nešto možeš, a na nešto jednostavno ne možeš uticati u životu. Da shvatim kako funkcionišu stvari u bokserskom ringu, ali i u životu, najviše mi je pomogao trener Duško Zorić. On mi je i trener, i prijatelj, i savjetnik. Moja odanost prema njemu je neizmjerna, kao prema ocu, jer ga smatram tako”, počinje svoju priču za Buku šesnaestogodišnji osvajač brojnih medalja na domaćim, regionalnim i međunarodnim takmičenjima i aktuelni prvak BiH u više bokserskih disciplina.

Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.