IN MEMORIAM: Sefer Cecunjanin, čovjek koji se nije plašio starosti

Bio je poštovan i omiljen među našim iseljenicima, a ostaće upamćen kao veliki ljubitelj golfa koji je počeo da igra kada je imao 75 godina i s lakoćom pobjeđivao mnogo iskusnije golfere

U subotu, 2. aprila, u Konektikatu je u 82. godini života preselio na ahiret hadžija Sefer Cecunjanin.

Bio je poštovan i omiljen među našim iseljenicima, a ostaće upamćen kao veliki ljubitelj golfa koji je počeo da igra kada je imao 75 godina i s lakoćom pobjeđivao mnogo iskusnije golfere.

Pored mnogih ljudskih vrlina koje su ga krasile, Cecunjanin će ostati upamćen i kao čovjek koji se nije predavao godinama. Tako je u 74. godini položio vozački ispit i s merakom obilazio prijatelje i rodbinu, a da nije bio, kako je tada kazao, nikome muftač.

A kakav je bio čovjek, možda najbolje svjedoči priča koju smo objavili prije dvije godine.

Arhiva Fokusa

Osamdesetogodišnji Sefer Cecunjanin ne prestaje da igra golf: Bez starca nema udarca

Uprkos godinama, ovaj djedica važi za jednog od najboljih igrača golfa među našim iseljenicima u SAD. To, naravno, ne bi bilo čudno da golf nije počeo da igra prije pet godina, kao ni da naši iseljenici nijesu veoma dobri igrači

Da godine nijesu prepreka za bavljenje sportom primjerom pokazuje i osamdesetogodišnji Sefer Cecunjanin. Uprkos godinama, ovaj djedica važi za jednog od najboljih igrača golfa među našim iseljenicima u SAD. To, naravno, ne bi bilo čudno da golf nije počeo da igra prije pet godina, kao ni da naši iseljenici nijesu veoma dobri igrači.

Postoji raznih nagađanja u vezi sa Seferovim umijećem, ali svi se slažu da se u ovom slučaju potvrdila ona narodna: „Bez starca nema udarca”.

„Taman tako. Žao mi je ponekad ove mladiće kad ih pobijedim“, smješka se Sefer, koji je slučajno počeo da igra golf.

Kada je prije 13 godina došao kod sina Sadata u SAD, kritikovao ga je što skoro svaki dan ide na golf terene.

„Govorio sam mu da mi nije jasno zbog čega daje tolike pare da bi udarao štapom lopticu. No jednog dana na golf terenu meni utrpaše onaj štap. Nagovarali su me da što jače udarim lopticu i ja sam je udario koliko sam mogao. Za divno čudo, taj udarac procijeniše kao odličan.“

Tako je Sefer počeo da udara lopticu sve više. Iz dana u dan postajao je sve bolji igrač.

„Sad volim više da igram golf nego neznam na kakvu gozbu da me pozovu. To je milina, uživanje pravo. Doduše, ponekad kad promašim lopticu ima i sjekiracije.“

Za golf kažu da je jedan od rijetkih sportova gdje sin i otac mogu da igraju ravnopravno.

„Nije baš tako. Moj sin Sadat skoro da nema šanse protiv mene“, kaže što u zbilji što u šali Sefer koji kada udari lopticu ona poleti oko 250 jardi (228,6 metara) u daljinu.

Za razliku od dinamičnih sportova poput tenisa, fudbala, košarke itd, golf uključuje dosta odmora između udaraca. Tada se, kako kaže Sefer, pruža prilika za razgovor, uživanje u prirodi, upoznavanje sa igračima sa kojima ste u grupi i slično.

“Često se međusobno šalimo. Još kad ima zajadljivih, onda je puno zanimljivije.”

Sve što igraču golfa treba su palice i loptice. Dakako, priča Sefer, morate biti primjereno odjeveni, a polo majica je obavezna.

“Na nogama trebate imati čvrstu obuću, kako bi spriječili proklizavanje noge u izmahu, a na vodećoj ruci (lijeva kod dešnjaka i obrnuto) poželjna je golfska rukavica.”

Sefer se od ostalih golfera razliku još i po jednom detalju. Na njegovoj glavi se nalazi, za golferske običaje, malo neobična kapa.

„Bio sam tri puta na hadž. Ova kapa jeste malo neobična za golfere, ali ona je dio moga običaja.“

Na kraju valja istaći da je Sefer redovan učesnik Montenegro Golf Opena koji se svake godine igra u Konektikutu, te da je omiljen među svim našim iseljenicima.

VOZAČKI POLOŽIO U 74. GODINI

Zahvaljujući svojoj upornosti već šest godina Sefer ne mora nikog da zamoli da ga preveze negdje.

“Kad sam bio u Kanadi, video sam jednog starog čovjeka da vozi automobil. Bio sam sa nekim  Bosancima i Albancima, pa sam glasno rekao da kad može taj čovjek da vozi, onda ću i ja moći. Ranije nijesam vozio i pitao sam te ljude gdje bih mogao da počnem da učim da vozim. Oni su na to moje pitanje odgovorili gromoglasnim smijehom i šalama. Ali ja se nijesam šalio. Počeo sam da učim i prije pet godina sam položio vozački ispit. Danas mi vozačka dozvola puno pomaže, obilazim rođake i prijatelje po Konektikutu, tako da nijesam kao mnogi moji vršnjaci muftač nikome.”

Sefer je u plavskoj pilani radio 32 godine, gdje je i stekao penziju. Dok je živio u Crnoj Gori nikad nije ni pomišljao da polaže vozački, ali kad je prije četiri godine posjetio rodno mjesto, nije odolio iskušenju da se provoza od Plava do Gusinja.

„Ovdje je lako voziti, regulisan je saobraćaj. Tamo je katastrofa. Kad sam iz Plava stigao do Gusinja, bio sam sav mokar od znoja. Tamo je na putu pravi haos. Nema nikakvog reda a zakon se skoro i ne poštuje. Rekao sam da nikad više tamo neću sjesti za volanom“, kazao je za Reviju Fokus Cecunjanin.

Sead Hodžić

Foto: Fokuspress.com & Montenegrogolf.net

Komentari

Subscribe
Notify of
guest

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!