SAD među zemljama u kojima politika o porodiljskom bolovanju i jednakosti polova još nije ostvarena

“Dok 188 zemalja, odnosno doslovno svaka zemlja, ima plaćeno porodiljsko bolovanje, SAD, Papua Nova Gvineja, šest malih ostrvskih država Južnog Pacifika … su jedine države bez takvog bolovanja”, kaže Džodi Hejman, osnivač Centra za analizu svjetske politike na kalifornijskom Univerzitetu u Los Anđelesu. On dodaje da je neophodno da postoji federalni zakon kojim se nalaže obavezno plaćanje porodiljskog odsustva, zato što je uloga žena kao roditelja povezana s jazom u platama muškaraca i žena

 

Sjedinjene Američke Države se u novom izvještaju nalaze među zemljama u kojima puna jednakost polova još nije ostvarena, s obzirom na to da i dalje ne postoji adekvatna politika o porodiljskom bolovanju.

Prošlo je skoro 20 godina od kada su se predstavnici 189 zemalja sastali na konferenciji Ujedinjenih nacija u Pekingu da bi usvojili plan akcije za ostvarivanje jednakosti polova širom svijeta. Sada, dvije decenije kasnije, Centar za analizu svjetske politike Univerziteta Kalifornije u Los Anđelesu objavio je izvještaj u kojem se analizira šta je postignuto pekinškom Platformom za akciju. Kako piše portal glasamerike.net, dok se u izvještaju pominje napredak ostvaren u nekim oblastima, takođe se ukazuje na djelove svijeta gdje puna jednakost još nije ostvarena – a to uključuje i same SAD, gdje i dalje postoji nedostatak adekvatne politike o porodiljskom bolovanju.

 

Žena, koja se predstavlja kao Barbara, ne želi da se pojavi pred kamerom, niti da kaže svoje pravo ime, jer predaje u privatnoj školi i plaši se da bi mogla da snosi posljedice na poslu zato što se javno oglasila. Ona čeka drugo dijete i zabrinuta je kako će spajati kraj s krajem poslije porođaja.

 

“Većina privatnih škola nema program za porodiljsko bolovanje zato što su previše male, a takav program je suviše skup”.

Ona može da iskoristi 20 sati plaćenog bolovanja i odmora, ali ako uzima još slobodnih dana poslije toga neće biti plaćena. Barbara kaže da je rješenje kratkoročno osiguranje za porodilje, koje potpada pod kategoriju “privremenog invaliditeta”, ali ono pokriva samo dio prihoda koji će izgubiti.

 

“Uvrijedilo me je to što rođenje djeteta, donošenje na svijet još jednog produktivnog člana ovog društva koji će cijelog života plaćati porez i, nadam se, raditi za dobrobit tog društva – da je to podvedeno pod kategoriju ’invaliditeta’. Meni to djeluje veoma neukusno, bezosjećajno”.

 

Džodi Hejman, osnivač Centra za analizu svjetske politike na kalifornijskom Univerzitetu u Los Anđelesu, kaže da slična iskustva nijesu neobična u SAD“.

 

“Dok 188 zemalja, odnosno doslovno svaka zemlja, ima plaćeno porodiljsko bolovanje, SAD, Papua Nova Gvineja, šest malih ostrvskih država Južnog Pacifika … su jedine države bez takvog bolovanja”.

 

Prema američkom zakonu, poslodavci su obavezni da svojim zaposlenima obezbijede 12 nedjelja neplaćenog odsustva u toku kojih im se čuva radno mjesto. Ekonomista za pitanja rada Kris Tili kaže da su kompanije sa manje od 50 zaposlenih izuzete zato što je za neke biznise plaćanje porodiljskog bolovanja ’finansijski teško”.

 

“Kada govorimo da treba da imamo porodice, podižemo porodice i jednog dana odemo u penziju – to su socijalne potrebe koje nijesu nužno poslovne potrebe. S poslovnog stanovišta, finansiranje takvih stvari nema mnogo smisla i zato se kompanije opiru tim inicijativama”.

 

Nekoliko država ima sopstvene programe za porodiljsko bolovanje. Kalifornija plaća 55 odsto plate maksimalno šest nedjelja u okviru državnog programa za osiguranje od privremenog invaliditeta.

 

Međutim, Džodi Hejman kaže da je neophodno da postoji federalni zakon kojim se nalaže obavezno plaćanje porodiljskog odsustva, zato što je uloga žena kao roditelja povezana s jazom u platama muškaraca i žena.

 

“Dok žene koje se nikada nijesu udavale imaju zarade slične većini muškaraca u SAD, majke zarađuju 76 centi po dolaru koji zarade očevi. Tu je pravi jaz”.

 

Prije nego što plaćeno porodiljsko odsustvo postane federalni zakon, možda će biti neophodan kulturni zaokret.

 

“Dio kulturnog zaokreta jeste u tome da shvatimo da naša averzija prema vladinim regulativama stoji na putu dok pokušavamo da odredimo kako mi, kao društvo, želimo da pomognemo porodicama da uspiju”, kaže Kris Tili.

 

Za sada, Barbara nema izbora osim da nastavi da brine o plaćanju svojih računa dok bude uzela odsustvo da se oporavi od porođaja i brine o svojoj bebi.

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!