Prošla je cijela godina rata, a mi smo još uvijek u Gazi, niko nas nije evakuisao, niko i ne pita za nas.

Ovim riječima redakciji “Avaza” obratio se Mašal Abu Hagag (Mashal), sin Bosanke Munire, koja sa porodicom pukim slučajem preživljava svakodnevna raketiranja, granatiranja i pješadijske napade izraelske vojske.

“Živi smo, hvala Allahu, ali smo protjerani iz naše kuće u Rafahu pod paljbom tenkovskih granata i dronova. Već više od pet mjeseci živimo u šatoru blizu mora u Han Junisu (Khan Yunis). Ne dobijamo podršku ni od jedne strane. Naša kuća u Rafahu najvjerovatnije je potpuno uništena dizanjem u vazduh stambenih četvrti# kaže Mašal.

PORIJEKLOM IZ TEŠNJA

Munira Ćeman je porijeklom iz Tešnja i godinama živi u Gazi, gdje je udata za Palestinca Enesa. Ona i njena djeca su državljani BiH, ali uprkos naporima bh ambasada dozvolu za evakuaciju nisu dobili. Mašal nam kaže da je njegova majka nedavno operisana, jer je imala teške komplikacije. Trenutno je dobro, iako je smršala oko 20 kilograma.

“Sa hranom i vodom oskudijevamo. Ponekad dobijamo vodu za piće preko međunarodnih organizacija i stojimo u ponižavajuće dugim redovima da je dobijemo. Vodu za pranje koristimo iz starih bunara koji se koriste za poljoprivredu i koji nisu čisti. Hranu kupujemo po visokim cijenama, a imamo veliku nestašicu sredstava za higijenu, čije cijene su takođe deset puta veće od uobičajenih. Odjeće i obuće nema na tržištu, a ako ih i bude, skupo je pa ih niko ne može priuštiti”, priča nam Mašal.

Sedmog oktobra navršila se godina od početka izraelske odmazde tokom koje je ubijeno više od 41.000 stanovnika Gaze, a još oko 10.000 je pod ruševinama porušenih zgrada, bolnica i škola. Blizu 100.000 ljudi je ranjeno. Među žrtvama je najviše djece i žena. Mašal kaže da je najteže trenutke doživio kada je sa bratom otišao do kuće u Rafahu, po hranu, odjeću i ćebadi.

KUĆE POGOĐENE TENKOVSKIM GRANATAMA

“Komšiluk je potpuno evakuisan, neke od kuća potpuno uništene, a moja kuća je već bila pogođena tenkovskim granatama. Sakupljali smo stvari i svakih nekoliko minuta čujemo granatu ili raketu. Iznenadio sam se što sam našao sve prozore i vrata na tlu, zbog sile i detonacija raketa kojima je to područje gađano.

Čudom smo ušli i izašli, jer do sada svako ko ide u Rafu iz nje izlazi samo mrtav. Moj rođak je otišao da uzme odjeću za svoju djecu i bio je direktno gađan. Poginuo je, njegov brat je preživio, a bio je udaljen samo nekoliko metara”, kaže Mašal Abu Hagag za “Avaz”.

Tekst i foto: “Avaz”