Sin ljekara iz Gaze, student medicine u Sarajevu: “Oni su sve živo sravnili, čovjek samo čeka kada će doći na red”

Ibrahim je rekao da su za njega jutra teška jer svaki minut očekuje neku tešku vijest od svoje porodice. Svaki dan mu je teži od drugog. Komunikaciju sa majkom i sestrom uspijeva da uspostavi na dnevnom nivou jer se one nalaze na jugu gdje čekaju evakuaciju i imaju pristup mobilnoj mreži. Njegov otac radi u Indonezijskoj bolnici na sjeveru Gaze i, nažalost, rijetko se sa njim može čuti. Kaže da mu svakih 3-4 dana samo napiše da je dobro. “Ovo nije realno. Nema smisla da se toliko čeka, nadam se da će biti riješeno dok ne bude kasno”, ističe

Ibrahim El Ran je student pete godine medicine.

Ibrahim je sin palestinsko–bosanskog doktora Muhameda El Rana koji se trenutno nalazi u Pojasu Gaze gdje spašava živote.

Muhamed El Ran iz Gaze je hrabri ljekar kojeg je agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla kao specijalizanta Medincinskog fakulteta u Sarajevu. Tada je odlučio da ostane u Bosni i Hercegovini, pridružio se Armiji kao dio saniteta Pofalićkog odreda. Danas spašava živote u Gazi gdje se nalazi sa kćerkom i suprugom, dok je sin u Sarajevu. Ibrahim je govorio za N1 BiH.

Ibrahimova majka, sestra i otac zatekli su se u Gazi tokom sukoba i ostali su tamo već 39 dana, koliko i traje.

Ibrahimov otac Muhamed El Ran (Printscreen/N1)

Ibrahim je rekao da su za njega jutra teška jer svaki minut očekuje neku tešku vijest od svoje porodice. Svaki dan mu je teži od drugog. Komunikaciju sa majkom i sestrom uspijeva da uspostavi na dnevnom nivou jer se one nalaze na jugu gdje čekaju evakuaciju i imaju pristup mobilnoj mreži. Njegov otac radi u Indonezijskoj bolnici na sjeveru Gaze i, nažalost, rijetko se sa njim može čuti. Kaže da mu svakih 3-4 dana samo napiše da je dobro. “Ovo nije realno. Nema smisla da se toliko čeka, nadam se da će biti riješeno dok ne bude kasno”, ističe.

Njegova majka i sestra očekuju svaki dan da će izaći iz ratne zone.

“Svaki dan me pitaju: ‘Dokle je taj proces, kad ćemo izaći?’”, dodao je, kao i da ih ohrabruje i govori im da će se to desiti kroz za par dana. Njih dvije se nalaze na spisku za evakuaciju, međutim, još nisu ni blizu izlaska.

SPAŠAVANJE ŽIVOTA I U BOSNI I HERCEGOVINI I GAZI

“Dičim se time što je moj otac branio moj grad Sarajevo”, kaže Ibrahim.

Nakon što je počeo sukob na Bliskom istoku, 7. oktobra, kaže da nije očekivao da će ovoliko eskalirati. Njegov otac radi na odjelu hirurgije i scene koje zatiče su nestvarne. “Svaki dan je genocid dolje. Nije samo sada”, rekao je Ibrahim i dodao: “Tri sedmice kako uopšte nemaju hrane, nemaju ni ranjenici, kamoli doktori. Ne postoji mjesto u Gazi koje je sigurno”.

Pojasnio je da se i on prije dvije godine zatekao u ratu u Gazi, ali je bio završen kroz par semdica. Otac mu je “navikao” na sedmodnevne sukobe, zbog čega su i mislili da će i ovaj toliko trajati. Upravo zbog toga ni majka ni sestra nisu htjele da izađu iz Pojasa Gaze.

S obzirom na to da je mrežna infrastruktura oštećena u Gazi, kaže da se njegov otac ne može čuti sa majkom i sestrom koje su na jugu. Porodice sa obje strane ne mogu da uspostave kontakt već se on čuje sa njima pojedinačno i javlja u kakvom su stanju članovi porodice sa sjevera i juga.

“Ne očekujete ništa lijepo da se desi. Već se 39 dana ovo događa i ovo je užas“, naglašava on. Izraelske snage su došle do glavne bolnice Al-Shifa u Gazi, Ibrahim je napravio komparaciju rekavši da je to “kao da kod nas dođu do Koševa”.

Ibrahimova porodica je sa sjevera Gaze. Taj sjever više ne postoji, kaže on. Sravljen je sa zemljom i ko god se zatekao tu – gotov je. Ko god je pobjegao – spasio se. Jedanaest članova njegove porodice je poginulo na sjeveru. Pomenuo je rat 2014. godine koji je trajao 54 dana, a žrtve tog rata nisu bile ni blizu ovima danas. “Oni su sve živo srabnili. Čovjek samo čeka kada će doći na red, ni hajvan ne može ostati živ”, kaže.

Nažalost, više na sjeveru Gaze nema ni novinara. Ostatak koji nije poginuo, zaputio se ka jugu zbog čega će informacije o sjeveru uskoro postati oskudne. Rekao nam je da često gleda snimke na TV-u ne bi li ugledao oca živog. Ovo mu je prvi put da je odvojen od roditelja, ali ističe da nije prvi put da ima ovako teške dane. Život ide dalje i čovjek se mora boriti, poručio je.

Foto: Ibrahim El Ran (Printscreen/N1)

 

 

Idi na VRH
error: Content is protected !!