Koncept socijalne pravde ima mnogo različitih definicija, ali se sve one slažu u jednom: obuhvatanje ravnomjerne distribucije ne samo materijalnih dobara, već i jednakih  mogućnosti i privilegija za sve građane. U tom cilju, povodom obilježavanja 20. februara, Međunarodnog dana socijalne pravde, dužni smo da posvetimo nekoliko redova ovom važnom segmentu društvenog razvoja, te razumijemo ga strateški, kao i značaj rješavanja ključnih socijalnih problema sa kojima se danas suočava crnogorsko i brojna druga društva, posebno kada su u pitanju izazovi suzbijanja siromaštva, marginalizacije, nezaposlenosti i drugih pojava koje utiču na pravednost cjelokupne zajednice.

U uslovima ekonomske stagnacije kao posljedicu globalne pandemije izazvane koronavirusom ovi izazovi će biti još izraženiji, što će biti glavni izazov za sve nas da uložimo dodatne napore i angažujemo raspoložive ljudske, finansijske i tehničke resurse u nastojanju za socijalno pravednijim i društveno odgovornijim ambijentom u Crnoj Gori.

Ako 19. februara vidimo eminentne umjetnike i javne ličnosti, koji su dali nemjerljiv doprinos crnogorskoj kulturi i obilježile jednu epohu naše filmske istorije, da stoje u redu u narodnoj kuhinji čekajući obrok, pa bilo to i izvan granica Crne Gore – u tom slučaju se kao društvo tek nalazimo pred osnovnim ispitom iz socijalne pravde. Nijesmo bili u stanju da zaštitimo one koji su Crnoj Gori nešto dali i doprinijeli, pa čak ni njihovo osnovno pravo na dostojanstvo i minimalni socijalni status. Samim tim, ni sljedeći dan, 20. februar, ne možemo proslaviti kako priliči, niti dočekati u svečanoj atmosferi. Međutim, to ne znači da ovdje treba stati. Upravo suprotno – treba baš odavde krenuti i za početak postaviti ciljeve koje je realno moguće realizovati do narednog 20. februara.

Upravo zbog svega navedenog ovakvi datumi i postoje. Ne samo da se obilježavaju, već i da nas opominju, podsjećaju te uvijek iznova, angažuju kako bismo postali razvijeno i, u smislu socijalne odgovornosti, istinski napredno društvo.

Potreba za novim kritičkim pristupom, pak, ne znači da među nama već nema pojedinaca koji uveliko i aktivno djeluju na stvaranju i unapređenju kolektivne svijesti o socijalnoj pravdi. Među svim primjerima koji karakterišu savremeni crnogorski altruizam, po prvi put se prije desetak godina pojavio upravo jedan takav doprinos socijalnoj osviješćenosti kroz, za ove prostore nesvakidašnje, organizovano ili svjesno anonimno dobročinstvo.

Riječ je o specifičnim humanistima – porodici crnogorskog porijekla koja živi u Berlinu. Njihov način djelovanja, pored svakodnevne realizacije brojnih humanitarnih projekata usmjerenih primarno na najugroženije slojeve crnogorskog društva, nesumnjivo će dugoročno prenositi još jednu važnu i inspirativnu poruku – altruizam bez lične promocije.

Naime, ova porodica, koja svoj kompletan dugogodišnji humanitarni angažman temelji na principu “djela, a ne imena”, u posljednje vrijeme naročito ne ostavlja ravnodušnom crnogorsku javnost, koja je u eri različitih koncepata, kroz njihovo djelovanje prepoznala jedan drugačiji, originalni filantropski pristup i kao takvog ga pozdravila i iskreno podržala.

U ovom tenutku, uz podršku pomenute porodice, svakodnevno se obezbjeđuje hrana za preko 1500 korisnika narodnih kuhinja širom Crne Gore što je na godišnjem nivou preko 550 000 obroka od Cetinja, preko Nikšića i Podgorice, do Bijelog Polja i Berana.

Postojbina ove porodice je u Katunskoj nahiji, a značaj i simbolika prijestonog Cetinja za njih imaju posebnu vrijednost, te je simbolično cjelokupan humanitarni projekat započet upravo iz ovog grada. Cetinje kao sjećanje na sopstvene pretke i svijetle događaje iz prošlosti te simbol budućnosti koju dočekujemo sa optimizmom. Grad čuvar državnosti jedne od evropskih zemalja sa najdužom tradicijom i mjesto koje je neprikosnoven simbol slobode.

Građanski duh, koji je jasno izražen u ukupnom djelovanju ovih humanista, pokazuje nam da postoje procesi koji su iznad svih političkih razlika i društvenih podjela, ma koliko one bile duboke, te promoviše potrebu utvrđivanja opšteg društvenog konsenzusa oko prava na jednakost svih te jednake uslove i mogućnosti, a koji će, sam po sebi, ublažiti sve ostale razlike. Ovim pristupom je zapravo, jedan anonimni altruizam, glasno odjeknuo u crnogorskoj javnosti upravo kao vrlo prepoznatljiv, upečatljiv i društveno odgovoran primjer doprinosa principima socijalne pravde.

Socijalna pravda i crnogorsko društvo kroz vrijeme

Na međunarodni dan socijalne pravde dužni smo i da se sa ponosom prisjetimo kako su naši preci kroz istoriju, posebno iz iseljeništva, doprinosili razvoju koncepta socijalne pravde. Kada se intezivnije analizira filantropija na tlu Crne Gore ubrzo se shvati da crnogorski osjećaj za pravdu i socijalnu jednakost potiče od istih onih principa koji su nas održali u vjekovnoj borbi za slobodu.

Stoga je neophodno da se vratimo malo unazad, kroz istoriju i sagledamo uslove i način života Crnogoraca, od perioda kada smo još uvijek bili strogo plemenski organizovana zajednica, pa sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, kada naše društvo počinje da se temeljno mijenja, i ako usporeno, ali nesumnjivo uz istovremeno aktivno uključivanje u savremene tokove društvenog razvoja Evrope.

U nekoliko vjekova koji su prethodili ovom važnom istorijskom događaju, mala i od ostatka svijeta izolovana crnogorska plemena koja su opstajala u uslovima konstantnih ratova i opstoj oskudici, uspjevala su se održati upravo zahvaljujući tom nepisanom, „sa koljena na koljeno“ prenošenom osjećaju za pravičnu raspodjelu dobara i uzajamnu pomoć, što do danas predstavlja neodvojivi segment tradicionalnih crnogorskih vrijednosti.

Ovaj “socijalni kod” u našem narodu se i kasnije, u novim okolnostima i počecima aktivnog uključivanja Crnogoraca u međunarodne društvene tokove koje je nametnula industrijalizacija ispoljio i u okviru masovne emigracije prema novom svijetu.

Emigracija je bila posebno izražena u periodu nakon Berlinskog kongresa, sve do velike svjetske ekonomske krize uoči Drugog svjetskog rata. To je period kada svaki višak svoje ušteđevine Crnogorci šalju svojim kućama, nazad u Crnu Goru i kada oni, kojima je pošlo za rukom da zarade više – pomažu razvoj škola i obrazovanja talentovanih mladih pojedinaca, ostavljaju brojne zadužbine, grade bolnice i puteve. Mnogi vjeruju da je i taj osjećaj prema onome što u suštini i jeste socijana pravda uveliko uticao da baš Crnogorci masovno uzmu učešća u čuvenom Trinaestojulskom ustanku koji je bio jedinstven u tadašnjoj okupiranoj Evropi, te daju nemjerljiv doprinos borbi za slobodu, a protiv totalitarnih sistema represije i diskriminatornih, segregacionih ideologija.

U današnjoj, modernoj crnogorskoj državi, socijalna pravda je preambulom Ustava Crne Gore proglašena za jedan od principa javnog poretka. Ovo obavezuje nosioce vlasti i cjelokupno društvo da u definisanju i sprovođenju politika i aktivnosti budu vođeni principom socijalne pravde, a u praksi posvećeni rješavanju pitanja siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti, te obezbjeđivanju jednakih mogućnosti za sve građane.

Primjer pomenute porodice i njihovog autentičnog pristupa konceptu solidarnosti, pored drugih pojedinaca i grupa koje njeguju drugačije pristupe humanitarnog rada, a čije plemenito djelo svako na svoj način oplemenjuje ukupan ambijent, ne smiju da budu naš jedini doprinos ciljevima socijalne pravde. Neophodan je stalan i sveobuhvatan humanitarni angažman svih nas, te evolucija ukupne svijesti o pomenutim ciljevima, kao ključni pokazatelj uspješnosti razvoja.

Naše društvo će u budućnosti imati obavezu da upućuje primarno probleme isključenosti i nejednakosti, te marginalizacije ugroženih grupa, kao i da se obaveže na razvoj napredne građanske, socijalno osvješćene zajednice počev od građanina kao jedinke, a ne samo opštim deklaracijama različitih multilateralnih struktura, institucija i organizacija.

Humanost ima neograničen mandat!

Jedino ovakvim pristupom i imperativom ukupnog razvoja, crnogorsko društvo može dostići odgovarajući ekonomski i socijalni balans te imati čime da se iznova ponosi svakog 20. februara.

Izvor: Vijesti