Fatima Delić: Moj učenik Zdravko Čolić

Jedna osmrtnica objavljena na portalima koji i služe da nas informišu o odlasku dragih ljudi nas je baš rastužila. Saznali smo da je preminula Fatima Delić, draga osoba, nekadašnja učiteljica o kojoj smo prije 15 godina objavili priču u Graciji. Učiteljica Fatima preminula je u 95. godini, danas je pokopana na gradskom groblju Bare u Sarajevu, a ožalošćeni su, kako i na osmrtnici piše “oni koji su je voljeli i poštovali.” Fatima Delić bila je učiteljica Zdravka Čolića, i tada, 2007. je za Graciju kazala kako bi joj se ispunila velika želja kad bi se na tad zakazanom sarajevskom koncertu susrela sa svojim nekadašnjim učenikom. I želja joj je, zahvaljujući nesebičnoj pomoći kruga prijatelja i poznanika, ispunjena. U tekstu ispod upoznat ćete Fatimu i, nadamo se, s vremena na vrijeme prisjetiti se ove divne žene

Napisala Mersiha Drinjaković (Gracija.ba)
Snimci Irfan Redžović i privatni album 

Kažu da je biti učitelj jedno od najplemenitijih, ali i najtežih zanimanja koja čovjek može odabrati. Tako je razmišljala i Fatima Delić, danas penzionirana učiteljica, koja je skoro cijeli radni vijek provela u nekadašnjoj Osnovnoj školi Vladimir Perić Valter. Među brojnim dječijim licima, tada, krajem 50-ih, izdvajalo se jedno: ono današnje pjevačke zvijezde Zdravka Čolića. Tri godine svojom učiteljicom zvao je Fatimu Delić. Rodilo se tada prijateljstvo koje traje i danas, iako se učenik i njegova učiteljica dugo nisu vidjeli.

“Zdravkova učiteljica sam postala kad je on pošao u drugi razred. Bio je odličan đak, a sjećam se njegovih teka, bile su tako uredne! Predavala sam mu do četvrtog razreda, ali i kasnije sam nastavila pratiti njegov rad, ne samo njegov nego i ostalih mojih učenika… Teško je opisati emocije koje sam gajila i gajim za moje učenike. Nekad se izražavaju smijehom, nekad suzom, a nekad šutnjom.”

Talentiran dječak

Zdravko Čolić s Fatiminom učenicom mlađe generacije: “Djevojčica se silno željela slikati sa Zdravkom, uspjeli smo to organizirati, ali se ne sjećam kad je bilo”

U domu prepunom uspomena, Fatimi su među najdražim slike njenih učenika. Jedna od njih je i fotoobjektivom zabilježeni zagrljaj s učenikom Zdravkom. Očiju orošenim suzama, prisjeća se tih dana.

“Bio je sklon glumi. Zapazila sam njegove prekrasne crne oči, izraz lica. Vodila sam u školi recitatorsku i dramsku sekciju i odmah sam ga nagovorila da recitira: on je toliko toplo i divno izrazio osjećaje te recitacije. Sjećam se, poslije toga, jedne priredbe: Unioninvest je bio pokrovitelj škole Vladimir Perić Valter i onda smo mi, za dan tog preduzeća i ostale praznike, išli tamo i pravili poseban program. Zdravko je bio na čelu grupe učenika koji su učestvovali u toj manifestaciji. Iako je bio strašno skroman, uspjela sam ga motivirati, zaintrigirati. Nastupio je i digao cijelu salu na noge.”

Osnovac Zdravko, prisjeća se njegova učiteljica, uvijek se skrivao na slikama, tražio pozadinu.

“Nikad nije trčao naprijed, sklanjao se, a opet, bio je svestran dječak, upućen u svašta: likovno, tehničko, recitacije, dramsku sekciju. Imao je fantastične impulse. I dok sam pratila uspon njegove karijere, nisam bila iznenađena. Sjećam se prve gitare koju mu je kupio otac, bio je već u starijim razredima osnovne škole…”

SVESTRAN DEČKO “NIKAD NIJE TRČAO NAPRIJED, SKLANJAO SE, A OPET, BIO JE SVESTRAN DJEČAK, UPUĆEN U SVAŠTA: LIKOVNO, TEHNIČKO, RECITACIJE, DRAMSKU SEKCIJU. IMAO JE FANTASTIČNE IMPULSE. I DOK SAM PRATILA USPON NJEGOVE KARIJERE, NISAM BILA IZNENAĐENA. SJEĆAM SE PRVE GITARE KOJU MU JE KUPIO OTAC, BIO JE VEĆ U STARIJIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE…”

Kada je shvatila razmjere Zdravkovog talenta, učiteljica je stupila u kontakt s njegovim roditeljima kako bi zajedničkim snagama napravili prostor mališanu i njegovim potencijalima. “Njegov otac me je jako cijenio; majka Stana je divna žena koja je uspjela napraviti odličan posao sa Zdravkovim odgojem. Čini mi se da ovo što je Zdravko danas i što posjeduje, on to nije nakalemio, on to nije dobio, to je temelj njegove porodice. Jednostavno je tako odgojen. Sjećam se da bi znao podijeliti sendvič s djevojčicom koja taj dan nije imala užinu… Izrastao je u pravog čovjeka, ljudinu. Bilo mu je normalno da sve svoje dijeli s ostalim.”

KOMPLETAN TEKST MOŽETE PROČITATI NA PORTALU GRACIJA.BA

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE MAGAZINA GRACIJA

Idi na VRH

error: Content is protected !!