Dijaspora Crne Gore u prošlosti i sadašnjosti (63): Drugi svjetski kongres na Cetinju 2000. godine

Drugi svjetski kongres je počeo 12. avgusta 2000. godine u kongresnoj sali hotela. Prisustvovalo je blizu dvije stotine iseljenika iz dvanaest udruženja iz Evrope, Sjeverne i Južne Amerike i Australije

Prema odluci kongresa iseljenika u Vojislav Rašović Njujorku, trebalo je pripremiti drugi svjetski kongres crnogorskih iseljenika. U skladu sa odlukom Kongresa da se objedine snage i stvaralački potencijali matice i crnogorske dijaspore, trebalo je da se sljedeći kongres održi na Cetinju. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je prihvatio da bude pokrovitelj Kongresa.

Nenad Popović iz Frankfurta je inicirao udruživanje Crnogoraca zapadne Evrope i 15. jula 2000. godine u Berghajmu kod Kelna održana je osnivačka skupština saveza crnogorskih asocijacija Evrope. U savez su ušle organizacije iz Njemačke, Švajcarske, Švedske, Čehoslovačke, Austrije i Engleske, a odluku o zajedničkom nastupu na Kongresu potpisali su dr Nenad Popović i Ljubo Dabović.

Delegacija iseljenika prinosi vijenac medovskim stradalnicima na spomenik Lovćenska vila

Predsjednik svjetske asocijacije doputovao je u Crnu Goru i sastao se s rukovodstvima organizacija koje su se zalagale za suverenu državu Crnu Goru. Prethodno je posjetio Nacionalnu zajednicu Crnogoraca Hrvatske i dogovorio dolazak njihove brojne delegacije. Pripreme za održavanje kongresa nosila je Matica crnogorska. Uprava Matice i volonteri su sa hotelom „Park” na Cetinju obavili sve administrativno-logističke poslove prihvata iseljenika i gostiju.

„Svima nama biće zadovoljstvo i čast da doprinesemo da naši ljudi iz svijeta koji dođu na Cetinje osjete srdačnu dobrodošlicu i da doprinesemo da njihov kongres, koji ima visoko državno pokroviteljstvo, bude prvorazredni događaj” kaže se u pismu Matice iseljenicima. Kongres je dobro organizovan i protekao je u najboljem redu i pored sabotaže sa razglasom u hotelu i spletki pojedinaca.

Položen je vijenac pred spomenikom potopljenim dobrovoljcima pod Medovom i uspostavljena praksa da posjeta Lovćenskoj vili na Cetinju bude simbol vezanosti iseljeništva za Crnu Goru. Matica je poklonila svim iseljeničkim društvima prisutnim na Kongresu bronzanu plaketu Lovćenske vile, rad vajara Ivana Kape, kao i do tada izašle tomove Crnogorske retrospektivne bibliografije (1494-1994).

Drugi svjetski kongres je počeo 12. avgusta 2000. godine u kongresnoj sali hotela. Prisustvovalo je blizu dvije stotine iseljenika iz dvanaest udruženja iz Evrope, Sjeverne i Južne Amerike i Australije.

Otvaranju su prisustvovali predstavnici društvenog i političkog života Crne Gore i crkveni velikodostojnici. Blažo Sredanović, predsjednik svjetske asocijacije, je emotivno otvorio kongres „dolazimo iz cijelog svijeta da se poklonimo Lovćenu i Cetinju, našem Olimpu i Jerusalimu”. U obraćanju iseljenicima, Milo Đukanović je ocijenio da „Crna Gora danas ima organizovanu dijasporu, koja se na pravi način okreće svojoj matici” i naglasio da skup iseljenika doživljava kao podršku demokratskoj Crnoj Gori koja je „nakon inferiornog tumaranja slijedom nerealnih, uglavnom tuđih ideala, konačno okrenuta sebi”. Obavijestio je skup da Crna Gora neće učestvovati na predstojećim saveznim izborima „toj farsi kojom se pokušava produžiti legitimitet beogradskoj diktaturi”.

Princ Nikola Petrović Njegoš je u pozdravnom govoru izrazio zadovoljstvo što govori u ime zemljaka i prijatelja Crne Gore iz raznih zemalja Evrope, ali i strijepnju jer „pored euforije našeg susreta i slavlja za našu vezanost domovini, to je i ujedno zabrinutost za sudbinu Crne Gore”.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i Veljko Jovov Vujačić iz Australije na kongresu iseljenika na Cetinju 2000. godine

Na Kongresu je podnesen veliki broj referata. Između ostalih govorili su: Radomir Pavićević: Osnove trajnih veza CrneGore i njenog iseljeništva; Danilo Ivezić: Nacionalni identitet između dvije krajnosti – asimilacije i getoizacije; Milenko Šoljaga: Fondacija Montemedija za nezavisne medije u Crnoj Gori; Mileta Bećov Bulatović: Crnogorski kao maternji jezik i kulturni identitet; Savić Rašović: Cyber-prostor i nacionalni prostor; Gordan Stojović: Crnogorci u Argentini; Alenka Radović: Potrebe druge generacije da upozna kulturne vrijednosti Crne Gore.

O temeljima trajnog okupljanja iseljeništva referate su podnijeli: Marko Špadijer, Dragutin Lalović, Radoslav Rotković, Vojislav P. Nikčević, Ivan Brajović, Milenko Stefanović, Stanko Bubanja, Blažo Kilibarda, Stevo Vučinić, Radovan Vukadinović, Željko Bogetić. Na temu izgradnje mosta Verige govorio je Srđan Prnjat, a o vodnim resursima Crne Gore Ljubomir Kuljača i Tihomir Kovačević. Josif Ljuljo Hodžić i Šerbo Rastoder su govorili o iseljavanju Muslimana iz Crne Gore. Posebno zanimljivo je bilo izlaganje Františeka Šisteka iz Praga „Medijska strategija crnogorskih organizacija u inostranstvu” u kome je naglasio da „zatvoreni klubovi crnogorske dijaspore gdje se sluša folklorna muzika, pije rakija i priča o crnogorskim gradovima svoje mladosti nemaju nikakvu budućnost i Crnoj Gori ne mogu ništa doprinijeti”. U monografiji „Crnoj Gori u pohode” štampani su materijali sa Kongresa.

Po ozbiljnosti i kvalitetu saopštenja i rasprave, ovaj kongres je pokazao visok intelektualni potencijal iseljeništva, prevazišao je sve što se do tada moglo čuti na okupljanju crnogorske dijaspore i u mnogim domenima anticipirao buduće događaje.

Kongres je ustanovio Crnogorsku svjetsku asocijaciju sa sjedištem u San Francisku i izabrao Koordinacioni odbor na čelu sa Blažom Sredanovićem. U dvanaest zaključaka kongresa kaže se da iseljenici dosljedno stoje pri stavu prvog kongresa da Crna Gora treba da bude suverena, građanska i demokratska država i članica Ujedinjenih nacija; da se iseljenički klubovi bolje organizuju,

međusobno povezuju i sarađuju sa matičnom državom; da matična domovina formuliše strategiju prema svom iseljeništvu sa elementima nacionalne istorije, kulture, vjere i jezika; podržava se razvijanje Crne Gore kao pluralističke, multikulturalne, multietničke i polikonfesionalne zajednice; podržava se put Crne Gore prema Evropskoj uniji i transatlanskim integracijama; da zajednica svim potencijalima štiti Crnu Goru od destrukcija; pozivaju se sve demokratske snage da osmisle svoju budućnost i referendum o njenoj suverenosti; iseljeništvo da pomogne školovanje mladih ljudi iz zemlje u inostranstvu; podržava se ekološka država Crna Gora; Kongres se zalaže za uspostavljanje internet komunikacije iseljeničke populacije i razvoj novih tehnologija…

Kongres je značio prekretnicu u aktivnostima crnogorske dijaspore. Otpori potvrđenoj orijentaciji za crnogorsku državnu suverenost i negiranje reprezentativnosti organizatora da govore u ime crnogorskog iseljeništva, došli su od tradicionalnih protivnika, klubova, medija i političkih ličnosti srpske orijentacije, ali i od pojedinaca iz sopstvene sredine. To je naslutio na Kongresu Danilo Ivezić, konstatacijom: „Nešto se konstruktivno i dobro počelo dešavati u crnogorskom iseljeničkom korpusu i ne treba biti onemogućavano ili uništeno zbog osobnih animoziteta, bolesnih ambicija, zlobe, zavisti ili gluposti pojedinaca”.

Blažo Sredanović predaje statuu Slobode predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću

Matica je pred Beogradski sporazum uputila pismo crnogorskoj dijaspori: „Matica crnogorska vam se obraća sa molbomda učestvujete u kampanji koja ima za cilj da ohrabri i homogenizuje snage koje su za suverenu Crnu Goru, da se pokaže međunarodnoj javnosti da to nije stvar pojedinaca ili grupa, nego većinsko raspoloženje naroda, da se demonstrira odlučnost crnogorskog bloka na ključnim pitanjima suvereniteta i sinhronizuju pritisci na naše pregovarače sa Evropskom unijom. Mislimo da je ovo patriotski razlog prvog reda, ispred koga ne smiju da stoje bilo kakve podjele i animoziteti”.

Nažalost, došlo je do mnogih nesporazuma i uzajamnih optužbi i u samom Koordinacionom odboru izabranom na Kongresu. U crnogorskom stilu, sukobi dobijaju formu nepomirljivosti i iscrpljivanja u međusobnim svađama.

Glavna fotografija: II Svjetski kongres na Cetinju pod pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, Cetinje 2000. godine

Idi na VRH

error: Content is protected !!