Ministar Radulović za Fokus o “srpskom svetu”, kadrovima ministarke – četnika, oduzimanju biračkog prava dijaspori…: Budućnost CG je u EU  

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se još nije javno oglasio povodom tog “srpskog sveta”, već u njegovo ime to govore neki ministri poput Vulina. “Srpski svet”, u formi koju zamišlja gospodin Vulin, ukoliko uopšte ima formu ili je to apstraktna ideja, ne da nema podršku u Crnoj Gori, nego nema u Srbiji.

Ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović boravio je u Sjedinjenima Američkim Državama gdje je imao brojne aktivnosti vezane za zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, susrete sa šefovima diplomatija partnerskih država, kao i sa visokim zvaničnicima zemalja članica i drugih organizacija.

Boravak u Njujorku, gradu u kojem živi nekoliko desetina hiljada ljudi porijeklom iz Crne Gore, ministar Radulović je htio da iskoristi i za susrete sa predstavnicima iseljeničkih organizacija. Međutim, došlo je do masovnog bojkota od naše dijaspore.

Na našu molbu za intervju, odmah je pristao. Susreli smo se u prostorijama Misije Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, a oko glave člana “apostolske vlade”, prvog kojeg smo upoznali, nije bilo nikakvog oreola niti bilo kojih drugih znakova koji bi potvrdili tvrdnje premijera Krivokapića o svom timu.

Ministar Radulović nam je već na startu kazao da možemo da ga pitamo šta god hoćemo, a mi smo za svaki slučaj odmah željeli da utvrdimo kako da ga oslovljavamo – gospodine Raduloviću ili gospodine ministre?

“Može gospodine Raduloviću, može imenom i prezimenom, a ministarska funkcija naravno dolazi i prolazi”, kazao je Radulović na početku razgovora za Portal Revije Fokus.

Portal Revije Fokus: Kuda ide Crna Gora – Evropska unija ili „srpski svet“?

Radulović: Bez izuzetka – Evropska unija. Osamdeset odsto naših građana podržava članstvo u Evropskoj uniji. Članstvo u EU i zapadna orijentacija naše zemlje nije nešto što pripada jednoj partiji, jednom čovjeku ili jednoj organizaciji, već je to nešto što pripada crnogorskom društvu. A činjenica je da niti jedna partija, niti jedan pojedinac, niti jedna ideja osim te u Crnoj Gori nema 80 odsto podrške. Crnogorsko društvo je vrlo prozapadno i jedan od ciljeva ove Vlade je da primaknemo državu EU.

Portal Revije Fokus: Srpski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin, čovjek od povjerenja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, najavljuje formiranje “srpskog sveta”, a po mnogima taj projekat bez Crne Gore je nezamisliv. S obzirom na to da vladajuću koaliciju u Crnoj Gori čini i Demokratski front, da li su strahovi nas iseljenika da je Crna Gora već skrenula s evropskog kursa opravdani?

Radulović: Prvo da definišemo šta je to “srpski svet”. Ukoliko se radi o nekoj organizaciji poput Frankofonije, gdje se baštini i uči srpski jezik, ne vidim nikakav problem u tome. Ali, ukoliko to podrazumijeva formiranje nekih federalnih, konfederalnih, parafederalnih i bilo kakvih drugih zajednica na Balkanu koje bi mogle da naruše nezavisnost, suverenost ili povredivost teritorije Crne Gore, onda ja lično, moje ministarstvo, svi mi u Vladi bili bismo jednoglasni da tako nešto ne podržavamo. Imali smo javne istupe protiv toga. Što se tiče ministra Vulina, mislim da pominje taj “srpski svet”, koji je loša kopija Ruskog sveta, po potrebi, ukoliko neke stvari u Srbiji ne valjaju. Onda se pažnja sa unutrašnjih problema Srbije prebacuje na regionalne države. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se još nije javno oglasio povodom tog “srpskog sveta”, već u njegovo ime to govore neki ministri poput Vulina. “Srpski svet”, u formi koju zamišlja gospodin Vulin, ukoliko uopšte ima formu ili je to apstraktna ideja, ne da nema podršku u Crnoj Gori, nego nema u Srbiji.

Portal Revije Fokus: Zabrinjava što u Vladi imate ministarku koja se izjašnjava kao četnik i na jedno od čelnih mjesta u kulturi imenuje državljanku Srbije koja je bila na poslaničkoj listi Dveri. Kakvu šaljemo poruku iseljenicima, Evropskoj uniji i svim ljudima koji nisu na tim ultranacionalističkim pozicijama?

Radulović: Ne podržavam nikakva ekstremno radikalna opredjeljenja. Bez želje da branim ministarku Vesnu Bratić, u razgovoru s njom sam shvatio da te Facebook statuse pisala prlično revoltirana ličnim odnosom u određenom trenutku. Da li je ona stvarno radikalna? Opet bez želje da budem advokat, čisto sumnjam. Profesor američke književnosti teško može da bude radikalan… Što se tiče imenovanja Aleksandre Mandarić Božović na mjesto direktorice Filmskog centra Crne Gore, Dveri su desničarska organizacija i ne dijelim takve svjetonadzore. Mislim da je moglo biti boljih imenovanja na toj poziciji. Ali, kao što ja ne dozvoljam da neko bira moje kadrove, tako neću da se miješam ni u imenovanja ministarke Bratić. Sav taj strah od “srpskog sveta” je u dijaspori, čini mi se, medijski prenaglašen. Mi u Crnoj Gori živimo sa Srbima, kojih ima 30 odsto, kao što živimo sa Bošnjacima, Albancima, Hrvatima. Mi Srbe u Crnoj Gori i njihove svjetonazore ne možemo da izbrišemo. Crna Gora je građanska država svih nas i jednako pripada svima – i Hrvatima, i Srbima, i Crnogorcima, i Albancima, i Bošnjacima. Dakle, strah od Srba u Crnoj Gori bih uzeo kao jednu političku konstantu koja se želi plasirati u ovom trenutku na istoj liniji na kojoj je bio strah od Hrvata i Bošnjaka tokom devedesetih, a takođe je bio strah od Albanaca i velike Albanije tokom svih ovih godina. I na kraju, imamo strah od naših građana. To nijesu ljudi koji su došli iz Srbije, iz Šumadije, iz Bosne. To su naši sugrađani, rođaci, prijatelji, komšije, kumovi. Tih ljudi ne treba da se bojimo, treba da razgovaramo, da nađemo minimum onog što je naše zajedničko. Mislim da je platforma svih nas, bez obzira kako se osjećali, da je Crna Gora nezavisna, da je prozapadno orijentisana, što podrazumijeva EU i NATO. Karakter države neupitno mora biti građanski.

Portal Revije Fokus: Vaša koleginica Bratić sav taj građanski karakter narušava. Predlagala je za direktore škola osobe sa kokardama i slično, što ne ide u prilog Vladi.

Radulović: To ne daje sliku o cijelom jatu u Vladi Crne Gore. Vlada Crne Gore je Crna Gora u malom, zato što u Vladi imate ljude koji su na desnici, koji su u centru i koji su na ljevici. Sebe svrstavam u lijevi centar. Brinem zbog toga što Crna Gora trenutno ima dvije desnice – prosrpsku i procrnogorsku. Mnogo stabilnije i sređenije zemlje teško mogu da se nose sa jednom desnicom. Zbog toga političari moraju biti mnogo više odgovorni, jer glavni cilj i Vlade i mene lično treba da bude pomirenje.

Portal Revije Fokus: Plašite li se da možete izgubiti kontrolu i na jednoj i na drugoj strani? Da će oni naći zajednički interes i ovu Vladu, koja nema podršku većine u Crnoj Gori, uskoro srušiti?

Radulović: Što se tiče pada Vlade, gubitka funkcija i pozicije, to mi je najmanji problem, a mislim da govorim i u ime ostalih ministara. Nikada nijesam bio član nijedne političke partije. Ja sam karijerni diplomata i u ovu priču sam ušao iz ideala o boljoj, evropskoj, građanskoj, pomirenoj Crnoj Gori. Ukoliko moji ideali smetaju nekom, ja ću sam da se pomjerim i nastaviću da sanjam te ideale negdje drugo. A onda je odgovornost na onima koji se bore protiv takvih ideala, da objasne građanima zbog čega žele da imaju drugačiju Crnu Goru.

Portal Revije Fokus: Vjerujem da ste od Uprave za saradnju sa iseljenicima – dijasporom upoznati da dijaspora većinom bojkotuje saradnju sa matičnom državom. Osjećate li se kao nadležni ministar odgovornim za to?

Radulović: Smatram da uvijek može biti i više i bolje i da ljudima treba prići ponovo, i ponovo, i ponovo. Zaista mi je žao što određeni dio dijaspore ne želi da ima saradnju sa Upravom za saradnju sa iseljenicima – dijasporom. Dijaspora su naši ljudi, naši građani koji su trenutno u inostranstvu. Imao sam pet susreta sa dijasporom, uglavnom beneluškom, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović se sastao sa dijasporom u Turskoj i Luksemburgu, premijer takođe sa dijasporom u Luksemburgu… Poenta je u tome da mi ne želimo njihove glasove, ne želimo njihove finansije, ne želimo ništa od njih. Želim samo da razbijem tu stigmu da samo jedna partija može da bude dobra prema dijaspori. Išao sam u Luksemburg da saslušam probleme iseljenika, njihove strahove, da razumijem ono što možda nije utemeljeno i da im kažem da zaista ne vidim razlog šta to može toliko da ih ljuti. Crna Gora se njih nikada neće odreći, jer oni su Crna Gora koja je trenutno vani. Uputio sam poziv predstavnicima dijaspore ovdje u Njujorku da se danas vidimo i nadam se da će se odzvati.

Portal Revije Fokus: Razgovarao sam sa nekim predstavnicima udruženja i oni se neće odazvati pozivu jer je Vlade ignorisala naša obraćanja. Mi smo slali pisma, bunili se oko eventualnog oduzimanja prava glasa nama državljanima Crne Gore na privremenom radu, jer ovdje u SAD imamo samo “zelenu kartu”. Bilo je najava da će nam država Crna Gora uskratiti ta prava. Poslata su pisma premijeru Zdravku Krivokapiću i potpredsjedniku Vlade, ali nikada nikakav odgovor nijesmo dobili. Sa druge strane, imamo informaciju da je potpredsjednik Abazović obećao Marku Đonaju, albanskom političaru u Njujorku, da neće doći do brisanja iz biračkog spiska ljudi koji su na privremenom radu u inostranstvu. Zbog čega nama niko nije to kazao? Marku Đonaju može neko to da kaže, a nama, koji nismo ništa manje vrijedni za Crnu Goru od Marka Đonaja, ne. Zašto nama niko nije odgovorio?

Radulović: Ne poznajem Marka Đonaja, ali ono što mogu da vam kažem je da je svaki pojedinac ovdje u dijaspori jednako vrijedan koliko i Đonaj. Što se tiče seta zakona, to će da bude na Skupštinskom odboru za izbornu reformu. Dakle, Vlada to neće da donosi preko noći. Da pojasnim: prebivalište je mjesto gdje jedan pojedinac/ka vezan/a svojim životom, gdje radi, gdje funkcioniše, gdje plaća porez, ima zdravstveno i socijalno osiguranje itd. Pojedinac/ka ne može da ima dva prebivališta. Postoji samo jedno mjesto gdje ste vezani životom. Da bismo pravno u potpunosti uredili državu, krenuli smo da kroz Odbor za izbornu reformu sredimo i to pitanje. Pojedincu/ki koji/a nema sređeno prebivalište u inostranstvu neće biti oduzeto pravo glasa. Samo onima koji imaju sređena prebivališta. Postojaće određeni vremenski rok da se to dokaže. Niko neće biti izbrisan preko noći iz biračkog spiska. Biračko pravo nije veza sa Crnom Gorom. To je državljanstvo. Niko nikom ne može da oduzme državljanstvo. Zna se kako prestaje crnogorsko državljanstvo – uzimanjem drugog državljanstva. Jer, zakon iz 2008. ne poznaje dvojno državljanstvo. Neopravdan je strah da želimo da izbrišemo dijasporu iz biračkog spiska. Mislim da je sve ovo jedan politički narativ koji se koristi od jedne grupacije da bi se Vlada predstavila kao crkvena, prosrpska, proruska, proapostolska, i da smo mi nešto kivni na dijasporu. Da sam kivan ne bih se vidio pet puta sa dijasporom, nego želim da razgovaram i da čujem njihove probleme. Biće mi žao ukoliko se predstavnici udruženja dijaspore ne pojave na sastanku. Mislim da smo trebali da se sretnemo, makar da me iskritikuju. Znam dobro da slušam.

Državljani Crne Gore iz Njujorka poručili Vladi: U domovini ne želimo da budemo stranci, branićemo naša prava (VIDEO)

 

Portal Revije Fokus: Od kada ste preuzeli Ministarstvo vanjskih poslova prošlo je skoro godinu dana, a u dijelu rada sa dijasporom uglavnom se išlo unazad, od budžetskih izdvajanja do smanjenja broja aktivnosti prema dijaspori. S druge strane, Vlada i svi njeni članovi kao da se utrkuju da se sastanu sa dijasporom i obično se sa tih sastanaka šalje poruka da će se prestati sa zloupotrebom dijaspore u političke svrhe. Mislite li da takvom stavom i porukom Vlada nipodaštava dijasporu poručujući joj da je sklona manipulacijama?

Radulović: Ovo je dio oko kojeg možemo da se složimo, ali ne moramo, jer ako pogledate saopštenja pojedinih udruženja dijaspore možete da primjetite, ako želite, naravno, da su određena udruženja davala jasnu podršku određenim političkim strukturama u Crnoj Gori. Niko u Vladi, osim potredsjednika Abazovića, nije član političke stranke, i želimo da imamo dijasporu koja je suštinski vezana za Crnu Goru, a ne za bilo koju partiju. To je poenta ove priče – dijaspora nije partija. Razumijem da određene partijske strukture svojim djelovanjem mogu da utiču na dijasporu i da plasiraju određeni narativ. Mislim da to nije dobro, jer dijaspora ne može biti ni pozicija ni opozicija. Dijaspora je država. Što se tiče smanjenja finansijskih izdataka, i ja sam, kao ministar spoljnih poslova, u istom problemu. Budžet nam je svima manji, svim ministarstvima. Želio sam da otvorim ambasade na još 2-3 značajna mjesta, ali ekonomska godina je bila loša zbog koronavirusa. Srećom, imali smo izvanrednu turističku sezonu i vjerujem da je ovo godina oporavka. Pokušali smo da zadržimo radna mjesta, da ne smanjujemo plate, da oporavimo privredu i sve socijalne kategorije koje su najteže pogođene koronavirusom. Tako da smanjenje finansija za dijasporu nije ekskluzivno vezano za dijasporu. Daleko od toga, to je narativ koji se plasira.

Portal Revije Fokus: Kad već pominjemo Upravu sa saradnju sa iseljenicima – dijasporom, nama iseljenicima je donekle razumljiva smjena bivšeg rukovodstva. Međutim, zbog čega ste smijenili Elviru Bekteši, koja nije bila partijski opredijeljena, koja je bila tamo jedini profesionalac? Kakvu ste nam poruku poslali?

Radulović: Mislim da se personalnom smjenom bilo koga, bilo gdje u administraciji ne šalje nikom poruka. Novi direktor Uprave sa saradnju sa iseljenicima – dijasporom Seid Hadžić je prilikom preuzimanja dužnosti dobio odriješene ruke da bira svoj tim. Smjena Elvire Bekteši nije poruka dijaspori. Da li neko to tako tumači je do oka posmatrača, a nije nešto ad hominem prema Elviri Bekteši.

Portal Revije Fokus: Rezultat Hadžićevog rada su “Dani dijaspore” u Bijelom Polju. Po našem mišljenju, na manifestaciji je bilo više Vladinih i opštinskih službenika nego ljudi iz dijaspore. Da li je to rezultat koji ste očekivali? Kako izgraditi povjerenje?

Radulović: Učestvovao sam na “Danima dijaspore”. Činjenica da su predsjednik i potpredsjednik Vlade, gradonačelnik Bijelog Polja i mnogi ljudi iz dijaspore bili tu govori koliko mi zaista želimo da priđemo dijaspori. Nadam se da će se i sa druge strane naći povjerenje, jer ne znam šta Vlada još da uradi. Koji je moj grijeh pa predstavnci dijaspore neće danas da se vide sa mnom? Šta sam uradio? Došao sam u Njujork, nisam ih zvao da dođu u Pogoricu. Ako smo nešto krivi, nikakav problem da se to čuje. Ali, mislim da svi mi treba da prestanemo da robujemo predrasudama – i političke partije, i pojedinci, i novinari koji plasiraju određene narative. A jednom kada nekoga stigmatizujete jako se teško osloboditi te stigme. Volio bih da je bar neko došao da mi kaže šta sam to loše uradio, ništa više. Tako da se nadam da će dijaspora shvatiti da ne treba da brane Crnu Goru od građana Crne Gore koji su trenutno na vlasti.

Portal Revije Fokus: Možda nije Vaš rezultat, ali ono što je posebno iziritiralo ljude ovdje je ponašanje ministarke Bratić. Mi smo mislili da smo davno raskrstili sa tom ideologijom i svim ostalim. Trebalo je vlast da se smijeni, i vrijeme je bilo da se vlast smijeni, ali Vi dovodite ljude iz Dveri, dovodite ljude koji se izjašnjavaju kao četnici i nama se ovdje čini da su se u Crnoj Gori posebno našli na udaru Crnogorci i Bošnjaci koji se masovno otpuštaju iz državnih službi. Posljednja smjena direktora Filmskog centra Crne Gore Sehada Čekića i dovođenje Mandarić Božović na njegovo mjesto nas je posebno iziritiralo. Nevezano ko kojoj partiji pripada, ali se osjećamo da je poslata poruka i nama.

Radulović: Ministarstvo na čijem sam čelu (mogu da vam govorim samo o njemu) je takođe Crna Gora u malom jer ima i Crnogoraca, i Srba, i Albanaca, i Bošnjaka, i Hrvata… Znate li koliko je ljudi otpušteno iz mog ministarstva? Nula.

Portal Revije Fokus: Osim Bekteši?

Radulović: Upravu za dijasporu još ne posmatram da je pod mojom kapom. Ali, generalno nula. Niko nije izgubio posao. Struktura u ovom trenutku je 95 odsto ljudi koje je ostavio moj prethodnik, Srđan Darmanović. Tako da, ako govorimo o otpuštanju, revanšizmu, volio bih da mi neko nacrta kakav je to revanšizam i od čega revanšizam. Ne slažem se sa četničkom ideologijom. Vlada je takva da je utemeljila prozapadni kurs. A ja pitam dijasporu: ministarka Bratić je devedesetih imala deset godina. Je li dijaspora pošla iz Crne Gore zbog Bratić? Ko je tada bio na čelu te ideologije? Je li Bratić?

Portal Revije Fokus: Bili su ljudi iz DPS-a, Narodne stranke… Mi to sve znamo, ali se plašimo da se ponovo vraćamo u te godine, odnosno da smo se već vratili.

Radulović: Ako je rješenje u smjeni gospođe Bratić, da će neko da bude zadovoljan što je neko smijenjen, mislim da ovdje govorimo o lovcima na glave da bi se smirili neki strahovi. Ja bih volio da vi i predstavnici dijaspore razgovarate sa ministarkom Bratić, da vidite da je to što se za nju priča i kako se predstavlja sasvim drugačije u odnosu na ono kakva je ona osoba. Ona je osoba svojih političkih uvjerenja koja, ponavljam da nisam njen advokat, mislim da nijesu četnička. Zaista mi je degutantno ovo što ću reći, jer nijesu to moji svjetonadzori i primoran sam to da kažem: da li bi musliman ili Albanac bio u četničkoj vladi, odnosno njen potpredsjednik? URA je liberalna partija. Kažem vam, imate ljudi u Vladi koji su na lijevoj strani. Da li stvarno dijaspora misli da je u bilo kom trenutku zapadni kurs Crne Gore promijenjen tokom ovih deset mjeseci? Dakle EU, NATO, dobra regionalna saradnja koja treba da bude bolja… Svi oni segmenti koji su bili politike prethodnih vlada i koji su preuzeti ne zbog toga što sam DPS-ovac, kako mi se vrlo često spočitava, već zbog tog što je to opšti, nacionalni interes Crne Gore. Nacionalni interesi prevazilaze politiku jedne vlade, jedne partije ili neke koalicije. Tako da dijaspora ne treba da bude uplašena ni od ministarke Bratić, ni od Vlade. Jer mi od dijaspore ne tražimo ništa. Ne tražimo političku podršku, ne tražimo finansije. Ne tražimo legitimitet, jer ova Vlada je potvrđena i u parlamentu i na izborima, a i međunarodna zajednica je potvrdila. Ne znam čega se to boji dio naše dijaspore pa ne želi da sarađuje sa Vladom? Želimo samo da sarađujemo kao ljudi, kao Vi i ja, a prvi put sam vas danas vidio. Možda imamo potpuno različite svetonazore, ali opet razgovaramo. Dakle, samo je dijalog nešto što treba da nas spaja.

Portal Revije Fokus: A šta se onda dešava sa Savjetom za saradnju sa dijasporom? Imamo saznanja da Vlada ignoriše obraćanje tog tijela.

Radulović: Savjet za saradnju sa dijasporom bi trebao da sarađuje sa Vladom. Ali, svakog dana na određenim portalima imate napade na Vladu. Od prvog dana. Mislim da bi taj Savjet trebalo da se reinstalira na neki način, pa da vidimo šta možemo još da uradimo, ili da ponovo pozovemo na dijalog. Jer, ko želi da vidi vidjeće u obraćanjima pojedinih članova Savjeta otvorenu podršku jedne političke struje u Crnoj Gori. Otvorite većinu portala u Crnoj Gori i vidjećete da otvoreno, pristrasno, vrlo često i bez argumenata podržavaju jednu struju u Crnoj Gori. I kako da nastavimo saradnju kada jedna strana, poput mene, poput Vlade, poput Uprave za saradnju sa dijasporom – iseljenicima stalno pruža ruku, a s druge strane vrlo pristrasno, pozivajući se na samo jednu osobu u Vladi, ministarku Bratić, govore “vi ste četnici”, “vi ste apostoli”, “vi ste svetosavci”… Ponavljam, razumijem da je 30 godina vlasti usadilo korijene u dijaspori, ali dijaspora mora da nauči da sarađuje sa Crnom Gorom i sa njenim izvršnim tijelima, bez obzira ko je na vlasti. Dijaspora u Turskoj, Luksemburgu i Belgiji to u potpunosti razumije. Ja ni u jednom trenutku nijesam tražio ništa od njih. Ali, čujem, slušam, dobio sam kritike, bez daljnjeg. Ali su se takođe razuvjerili u ono što jesam, i još bolje, shvatili su šta nisam. To to je jedan odnos koji je potpuno u redu.

Portal Revije Fokus: Kada je formirana nova Vlada odmah je dignuta hajka na nas iseljenike. Nijesmo mi držali DPS na vlasti 30 godina. Kako sam ja odavde mogao da držim DPS na vlasti 30 godina? Kako je moglo mnogo mojih prijatelja koji nisu podržavali tu partiju?

Radulović: Vjerujem da ovim navodima aludirate na nešto što su rekle određene političke partije, da ste kao dijaspora podržavali DPS. Bez želje da ulazim u advokatisanje (opet ponavljam da nijesam član nijedne političke partije), izvjesno je da su postojali određeni snimci gdje se dijaspora koristila u predizborne svrhe.

Portal Revije Fokus: Postojali su i predizborni snimci gdje su dovođeni ljudi iz Srbije i Republike Srpske od strane partija koje podržavaju aktuelnu Vladu Crne Gore.

Radulović: Upravo zbog toga želim da razgovaram sa dijasporom. Odgovor na vaše prethodno pitanje je da dijaspora mora da prestane da se koristi u političke svrhe. Bez obzira na to da li to radi DPS, DF, SDP, Bošnjačka stranka, URA, Demokrate… Bilo ko. Zar neko, uključujući i dijasporu, svarno misli da će biti ljekovito za Crnu Goru ako se dijaspora “separatiše” i prekine sve kontakte sa izvršnim tijelima u Crnoj Gori i čeka neka “bolja vremena”?

Portal Revije Fokus: Mi smo slali pisma. Mi smo ignorisani. Da li je mogao neko iz Vlade da kaže “dobili smo vaše pismo, dobićete odgovor u roku od pet mjeseci, pola godine? Niko nam ni na jedan mejl nije odgovorio. I onda smo se osjetili tako da Vlada ne želi saradnju sa nama. Ignorisani smo, a nakon toga su počela javna obraćanja i prozivke po medijima jer nijesmo imali drugog izbora. Je li mogao neko iz Vlade da nam se obrati i kaže “spremni smo da dođemo u Njujork da vam pojasnimo situaciju, da organizujemo tribinu”… Bi li to bilo loše ili…?

Radulović: Apsolutno bi bilo ljekovito. Zaista mi nijesu poznati razlozi zbog čega nije odgovoreno na vaše dopise, ali sam tu kao predstavnik Vlade, koliko god da traje ta vlada, da vas saslušam. Pozivam vas još jednom da se, bez izuzetka, obratite Vladi sa svojim problemima, molbama, zahtjevima i predlozima, da vidimo šta zajedno možemo da uradimo. Koji su razlozi zbog čega nije odgovoreno? Duboko vjerujem, znajući ljude koji su u Vladi, da su razlozi administrativno tehničke prirode. Pa nama bi išlo u korist da sarađujemo sa dijasporom! Zbog čega bi ignorisali dijasporu? Zbog DPS-a?

Portal Revije Fokus: Ne znam. Znam samo da smo ignorisani i da smo u obraćanju američkoj ambasadi ukazali na snimak na kojem se vidi da je aktuelni premijer dočekivao Nikolu Kavaju, koji je ovdje osuđivan za terorizam. Nama nije mogao ni da odgovori da je dobio pismo.

Radulović: Što se tiče Kavaje, mislim da je to izvučeno iz nekog konteksta. Svako može da se nađe negdje u određenoj situaciji. Da podcrtam, da neko ne misli da to opravdavam, premijer Krivokapić nije dočekao Kavaju. Nije bio domaćin, nego se našao tu, za stolom. I nije nešto što on kontinuirano radi – dočekuje određene problematične osobe koje imaju kriminalnu prošlost. Tri mjeseca nakon što je postao premijer je otišao u Luksemburg i razgovarao sa dijasporom, bio na “Danima dijaspore”, obratio se dijaspori, dobio je i aplauze…

Portal Revije Fokus: Da li ste Vi na “Danima dijaspore” aplaudirali Hajrizu Brčvaku?

Radulović: Jesam, naravno. A zašto ne bih? Gospodin Brčvak je veliki dobrotvor, pomagao je puno pretprošle godine tokom pandemije. On ima pravo na svoje političke stavove. Da li se slažem s njim? Mislim da griješi, ali kao što je njegovo pravo na njegov politički stav, moje je pravo da mislim da griješi.

Portal Revije Fokus: Oko biračkog prava?

Radulović: Oko biračkog prava i oko stvari koje bi, da tako kažem, mogle da se tumače kao politički pristrasne. Samo to.

Sead Hodžić

Foto: Fokuspress.com i Vlada Crne Gore

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!