Božidar Proročić: Bolni odlazak Admira Mulamekića

Što znači sjećanje na ovog časnog insana, a da to ne bude zadržavanje na ovom prolaznom i površnom, svijetu što vremenskom distancom blijedi i nestaje? Posebno kada je riječ o čovjeku kojeg ću pamtiti po njegovu izuzetnom djelu i vrlinama jer jedno i drugo najuzornije svjedoče o ljudskom liku i njegovoj svestranoj ličnosti. Ovo bolno podsjećanje na Admira Mulamekića čini jednu arabesku u duši i srcu, stoga on nije ,,nestao” on je i dalje u meni i u svakom onom ko je imao sreću da bude njegov prijatelj.

Autor: Božidar Proročić

Naše prijateljstvo je započelo aprila mjeseca 2019. godine kada sam bio promoter na jednoj od književnih promocija u sklopu Centra za kulturu Gusinje. Tada smo se upoznali i dugo razgovarali. Njegov iskren vedri osmjeh toplina kojom je zračio zauvjek će ostati ostati u meni. Duboko je vjerovao u pravedno društvo jednakih šansi za sve. Sa puno elana, volje i harizme gradio je svoj čarobni svijet onog lijepog Gusinja koje je kroz vjekove bilo čuvar najljepših tradicija, običaja i gostoprimstva.

Što znači sjećanje na ovog časnog insana, a da to ne bude zadržavanje na ovom prolaznom i površnom, svijetu što vremenskom distancom blijedi i nestaje? Posebno kada je riječ o čovjeku kojeg ću pamtiti po njegovu izuzetnom djelu i vrlinama jer jedno i drugo najuzornije svjedoče o ljudskom liku i njegovoj svestranoj ličnosti. Ovo bolno podsjećanje na Admira Mulamekića čini jednu arabesku u duši i srcu, stoga on nije ,,nestao” on je i dalje u meni i u svakom onom ko je imao sreću da bude njegov prijatelj. Ovako veliki prijatelji zauvjek budu dio nas, dio životnog mozaika što nas vraća u lijepe trenutke; ljudskom srdačnošću prožetog zajedništva, dobrodušnosti koja ohrabruje i podstiče, osmijehom što podsjeća na životnu vedrinu, susretanje u gradnji ljudske blizine inajljepših mostova zajedništva. Sve to i još puno toga što nas prati na životnim stazama govori nam da nismo sami pod kapom nebeskom i da se nebu ,,primičemo” kada smo zbliženi u našim radostima i tugama, razmišljanima molitvama, darivanjima i snedbivanjima, govorima i ćutanjem.

Admir Mulamekić je ulagao svoj lični autoritet i lični angažman za cilj građanske i multietničke Crne Gore. Njegove nedovršene životne i intelektualne staze bile su bliske Aristotelovim shvatanjima da je „zadatak svakog pravog intelektualca da osigura pobjedu istine i pravde nad neistinom i nepravdom. “Njegov način života je bio tako dinamičan, a interesovanja tako raznovrsna da to izgleda gotovo nevjerovatno. Imao je svoj ključ za razumijevanje, svih ljudi i uvjek je u njima pronalazio samo ono dobro. Admir Mulamekić je bio veliki insan. On je to bio zbog znanja i iskustva koje je imao, ali i zbog hrabrosti, mudrosti, dosljednosti i mjere tako karakteristične za njegovo učešće u javnom i političkom životu ne samo Gusinja već čitave Crne Gore. I najviše, zbog dostojanstvenog načina na koji je sve to nosio. Njegova briljantna ličnost je sve mlade učila i podsticalada i na mnogim drugim intelektulanim poljima i važnim stvarima – prije svega da otvoreno razmišljaju, dostojanstveno se nosio sa teškim situacijama. Admir Mulamekić da volio pravdu i pravo, podsticao je druge da uče i da vjeruju u osnovna ljudska prava, i da ih u svakom poslu kojim se bave, uvek brane od neprava.

Okupljao je sve mlade oko sebe, družio se sa njima, davao im je šansu da nešto nauče, da nešto urade, da osjete i sami koliko u stvari vrijede i koliko svojim znanjem mogu da promjene i Gusinje i Crnu Goru. Crna Gora kao mala sredina i ovoga puta postaje potpuno svjesna koga je imala TEK KADA GA NEMA. Crnogorsko plavo nebo univerzum, kosmos, a nema zvijezda. U prvoj pomisli, stijena mrka i svetionik, ugašen. Tako poželite da je svetionik upaljen, da ima svijetla uprkos svemu, ali tama je i tišina i kiše ovog dana podsjećaju na tebe. Postoje ljudi o kojima mislimo da će zauvjek biti uz nas. Taj osećaj o njihovoj sveprisutnosti i značaju sa kojim smo se toliko srodili čini ih dijelom našeg intelektualnog života i osećajnosti. Admir Mulamekić je u tome uspjeo. A bio si naš Gusinjsko-Plavski svetionik koji je na crvenim bojama majske slobode osvjetljavao najčasnije puteve borbe za Crnu Goru. Ostaće nam mnogi nezavršeni razgovori, mnoge neprospavane noći, mnogo ideja i želja. Ostaće i ova priča o Gusinjsko-Cetinsjkom prijateljstvu za uspomenu i vječno sjećanje da dobri insani žive vječno.Nedostajaćeš nama svima tvojim saborcima kao rijedak glas koji je u našu crnogorsku svakodnevnciu i političku često surovu zbilju unosio smisao razum i mjeru. Umjesto daljeg nekrologa za ovaj tužan kraj prenijeću misao velikama Alberta Ajnštajna čije misli bi oslikale Admirov život: ,,Ideali koji su osvijetlili moj put i uvijek iznova mi dali hrabrost da se suočim sa životom su dobrota, ljepota i istina.” Hvala ti što si u multietničkoj Crnoj Gori bio ono što je najteže biti čovjek, bliži se dan majske slobode nek ove godine bude posvećen tebi neumorni borče Gusinjsko-plavskih raskršća.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!