Miša Janketić: Molio sam razrednu da mi ne kaže gdje žive članovi familije ubice moje majke

Razredna nam je izdiktirala poziv za roditeljski sastanak. Trebalo je sjutradan da ga vratimo sa potpisom roditelja. Ja sam odmah potpisao.
“Ne ti, nego otac da potpiše”, podviknula mi je razredna.
“Ja nemam oca”, rekao sam.
“Pa, nek ti potpiše majka”, rekla je nešto mirnije.
“Ja nemam ni majku”, odgovorio sam…

Autor: Budo Simonović
Autor: Budo Simonović

Ja sam, inače, i to „breme“ siročeta, čini mi se, nosio nekako drugačije od ostalih. Trudio sam se prosto da to ne pokazujem, da druge time ne opterećujem. Jednom tako, ne sjećam se u kojem sam to razredu gimnazije ovdje u Beogradu bio, profesorica, naš razredni starješina,
podijeli  nam pozive za roditeljski sastanak, da ih ponesemo kući, da ih neko od roditelja potpiše i da joj ih sjutradan vratimo. Ja odmah potpišem poziv i vratim ga profesorici:

– Ne ti, otac treba da potpiše! – brecnu razredna.

– Ja nemam oca – kažem što sam mirnije mogao.

– Pa nek potpiše majka – sada već sasvim smireno veli i profesorica.

– Ja nemam ni majku…

“Pop Maca – Dželat s oreolom sveca” (IV): Miša Janketić je otišao sa sestrom da moli za majku, vidjeli su krvav pod, a onda ga je četnik šutnuo nogom

Razredna me poslije odvela u zbornicu i dugo, dugo se izvinjavala i pravdala, iako joj ja ništa nijesam zamjerio. Ona se kasnije sve raspitala i jednog dana mi je ispričala da je ona, ustvari, bila školska drugarica moje pokojne majke, a onda me upitala:

– A da li ti znaš ko ti je ubio majku?

– Znam.

– Da li znaš da su neki njihovi živi i da žive ovde u Beogradu?

– Znam.

– Neki stanuju i u mojoj ulici…

Zaustila je da mi kaže i ulicu i broj, ali sam je prekinuo:

– Ne, nemojte, neću, ne želim  da znam gdje stanuju…

Ja sam, inače, i to „breme“ siročeta, čini mi se, nosio nekako drugačije od ostalih. Trudio sam se prosto da to ne pokazujem, da druge time ne opterećujem – Miša Janketić sa majkom

Mislim  da sam i ovo naučio od moje bake Stojane. Poslije rata ja kao đak dođem kod nje u Šahoviće, odnosno Tomaševo, pa  počnemo priče o zločinima koje su  napravili četnici. U nekoj takvoj prilici sam je pitao kako može sad sa njihovim ženama, njihovom djecom i porodicama da živi i komšijski se drži, a ona mi veli:

– Sine moj, dome moj, rat je zlo i kad to zlo prođe svi treba da ga zaboravimo i pokušamo da živimo ko ljudi…

Radomir i Milena Janketić

Pamtim te babine riječi, umne i plemenite, ali je nevolja što svak neće i ne može da zaboravi i oprosti, a tu je i velika opasnost da zaboravljeno zlo može i da se ponovi…

Čovjek u životu mora da se bori. Ja sam borac, takav mi bio i otac, takav mi bio i đed, takva mi bila majka, i nije ni meni bilo skretanja s tog puta – kaže sjetno Miša Janketić.

Mihailo – Miša Janketić je na tradicionalnom Filmskom festivalu u Nišu (2014. godine) dobio prestižnu nagradu koja nosi ime slavnog glumca Pavla Vujisića. To laskavo priznanje, ulaznicu u sazvježđe velikana jugoslovenskog glumišta, koji su se već ovjenčali ovom lovorikom, predstavljalo je nagradu za njegov pedesetpetogodišnji rad i doprinos filmskoj umjetnosti, a za sve dobitnike tim veće i značajnije zbog toga što nosi ime takvog glumačkog barda kakav je bio Pavle Vujisić, tog, kako bi rekao Janketić, “darovitog i ljekovitog čovjeka.”

Ta nagrada podrazumijeva i obavezu darodavca, Udruženja filmskih glumaca Srbije, da objavi i prigodnu monografiju laureata. Čast da pripremi tu knjigu pripala je poznatom novinaru i piscu Vanji Buliću, koji će, pošto je knjiga ugledala svijetlo dana, Janketiću uputiti javnu zahvalnost:

– Hvala tebi Mihailo Radomirov Janketiću! Ti si za oko mjesec dana koliko smo se družili i razgovarali pripremajući ovu knjigu, mene oplemenio više nego iko u mom životu…

https://fokuspress.com/2021/04/16/sudbina-milje-drljevic-prijateljice-mise-janketica-iste-noci-1944-godine-ostali-su-bez-majki/

U ponedeljak NASTAVAK FELJTONA.

Prethodno objavljene djelove možete pročitati na sledećem linku Pop Maca – Dželat s oreolom sveca

UPOZORENJE: STROGO JE ZABRANJENO PREUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PRETHODNE PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS I AUTORA. 

Portal Revije Fokus objavljuje knjigu poznatog crnogorskog novinara i publiciste Buda Simonovića, “Dželat sa oreolom sveca” (Pop Maca i devet pljevaljskih žena)

Knjiga je potresno svjedočanstvo o nevinim žrtavama koje su 1944. godine u Pljevljima zvjerski pobili pop Milorad Vukojičić, zvani Maca, Božo Milić -Bjelica i njihova zločinačka četnička družina. Po prvi put na sistematizovan način knjiga nudi svjedočenja Pljevaljaka i potomaka žrtava, među kojima je i poznati glumac Miša Janketić, čija je majka stradala od ruke popa Mace.

Kako je došlo do toga da se počini sramota učinjena žrtvama i njihovom potomstvu time što je glavni akter u tom zločinu, dželat, pop Milorad Vukojičić, zvani Maca, proglašen svecem i velikomučenikom, nevinom žrtvom komunističkog režima? Zašto se o tome ćutalo više od sedam decenija? Da li su ostarjelom i bolesnom patrijarhu Pavlu sramotno podvalili i poturili lažnu priču i biografiju popa Mace i još nekolicine sličnih?

To je samo dio pitanja na koje odgovore čekaju potomci žrtava, ali i crnogorska javnost, a na koja je pokušao da odgovori Simonović.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH