Salko Luboder: Praparadigma multikulturalnosti

(Veselin Konjević “Vraneška legenda – predanje o Pavi i Ahmetu – između istorije i legende”, Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Podgorica 2020. godine)

U izdanju Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore objavljeno je treće, dopunjeno, dvijezično izdanje knjige poznatog crnogorskog publiciste i novinara Veselina Konjevića Vraneška legenda – predanje o Pavi i Ahmetu, između istorije i legende. Riječ je o publikaciji koja će u dvojezičnom izdanju biti dostupna širokom čitalačkom krugu jer je pored crnogorskog štampana i na engleskom jeziku. Ta činjenica nije bez značaja budući da je predanje o Pavi i Ahmetu dobrano zavrijedilo pažnju opšte i kulturne javnosti ne samo kod nas i u regionu već i mnogo šire. O tome bjelodano svjedoči podatak da je prije dvije godine ekipa poznate američke televizijske kuće Travel Čanel (Travel Channel), u prezentovanju crnogorskih turističkih potencijala i posebnosti uvrstilo predanje o Pavi i Ahmetu kao posebno istaknut segment  i sa tom, po univerzalnosti i uzvišenosti ljudskih vrlina, jedinstvenom pričom upaznala gledaoce širom zemaljskoga šara. Istina, i u samoj Crnoj Gori  o vrijednostima i značaju ovoga predanja se nedovoljno zna. Međutim, objavljivanjem trećeg izdanja knjige i najavljenim  aktivnostima saga o Pavi i Ahmetu u bliskoj budućnosti trebala bi da bude značajno vidljivija na kulturnoj i društvenoj sceni  Crne Gore i šire.

Predanje o Pavi i Ahmetu, zapravo, fabulira udaju vraneške ljepotice iz kneževske porodice Milikića za visokog turskog oficira koja se, najvjerovatnije, dogodila prije više od tri vijeka. Uprkos vjerskim razlikama i ratnim suprostavljenostima dvije konfesije kojima su pripadali, ljubav Pave i Ahmeta savladava sve prepreke i postaje antologijski primjer uvažavanja različitosti, uzleta morala, dostojanstva i uzvišenosti ljudskih osobina.

Predanje oslobađa ogroman potencijal etičnosti, spremnosti da se prihvati drugačije, apoteoza je ljubavi u, na prvi pogled, nemogućim uslovima. Od osamnaest verzija predanja o Pavi i Ahmetu sadžanih u Konjevićevoj knjizi, većina sugeriše da se udaja vraneške ljepotice  za turskog uglednika desila u drugoj polovini sadamnaestog vijeka. Priča o tome, dakle,  traje kroz vjekove i svojom snagom i  porukama spaja različite svjetove, civilizacije i vremena.

Posmatrajući kroz vizuru današnjice, uz samo ovlašnu analizu istorijskog okvira u koji je smješteno događanje vraneškog predanja, vrlo se smislenim čini pitanje kako je bilo moguće to da se dogodi, uzimajući u obzir stepen konfrontacija i zavađenosti dvije vjere. Odgovor bi se mogao vezati za nekoliko okolnosti iz kojih izranja zadivljujuća etička veličina i snaga ljubavi, kao uneverzalna odlika ljudskog bića.

Osoben moralni kod ljudi ovih prostora i podrazumijevajući preplet vjerskih, etničkih i kulturnih posebnosti, kao nužnost bitisanja, učinili su da se u Crnoj Gori uspostavi način življenja koji danas prepoznajemo kao multikulturalnost i kooegzistenciju različitosti. Svakako, značajan prilog tome daje ovo vraneško predanje.

U takvom društvenom kontekstu na poseban način se doživljava priča o Pavi i Ahmetu, koja, zapravo, predstavlja praparadigmu crnogorske multikulturalnosti i eklatantan primjer uzvišenosti ljudskih vrlina. Ne može biti da Pava i Ahmet nijesu bili svjesni delikatnosti svojih postupaka u vrlo kompleksnom i bremenitom društvenom okruženju. Da se zaključiti da su vrlo svjesno  ušli u „zabranjenu ljubav“, želeći da pošalju poruku sa dalekosežnim značenjem, koju danas prepoznajemo kao izuzetno vrijedan prilog usklađivanju razlika, na putu ka utemeljivanju građanskog društva, toniranog multivjerskim i multietničkom skladom.

Zbog toga je ova knjiga Veselina Konjevića  mnogo više od narativa o elegičnoj ljubavi žene i muškarca različitih vjerskih i civilizacijskih nazora, koji svoju vezu ostvaruju  u vrlo kompleksnim istorijskim okolnostima i ratnim suprostavljenostima. I ovdje se pokazalo da je ljubav, kao uneverzalna ljudska vrijednost, most koji spaja različitosti. Knjigu prožima snažna etička poruka, kristalisana kroz vjekove  i vrtloge vremena sve do današnjih dana, koja inspiriše i snaži istrajnost  na putu uzajamnog poštovanja i podizanja nivoa društvene kohezije crnogorskog društva.

Ključni momenti price, koji predanje o Pavi i Ahmetu čine monumentalnim, ogledaju se u nekoliko naratorskih sekvenci. Naime, na veliko interesovanje Ahmet-paše da mu postane životna saputnica, Pava odgovara potvrdno, ali uz uslov da sačuva svoju pravoslavnu vjeru. Njoj je temeljno važno da odbrani svoje i dostojanstvo svoje porodice time što će sačuvati vjerski identitet. Isto tako, vrijedan je isticanja i služi za primjer dogovor budućih supružnika o tome kako će se njihova djeca zvati i koju će vjeru ispovijedati. Muška djeca nosiće muslimanska imena i biće muhamedanci, dok će ženska djeca imati pravoslavna imena i pripadaće toj konfesiji. Sve se ovo dešava u vrijeme žestokih ratnih sukoba na ovim prostorima, i u vrijeme kada je vjerska pripadnost ključni diferencijalni faktor. Ovakvom događaju i postupcima dvoje ljudi u tadašnjim okolnostima gotovo da nije potreban komentar. Samo valja dodati da tako nešto mogu učiniti osobe naglašenih vrlina, izuzetne moralne i ljudske hrabrosti, koje, uprkos svemu, spaja ljubav.

Još nekoliko detalja iz gotovo bajkolikog, a u isto vrijeme, sudeći po istorijskoj osnovanosti, istinitom događaju zavređuju posebnu pažnju u ovom osvrtu na knjigu. U braku sa Ahmetom Pava je rodila tri sina: Muša, Hasana i Dauta (od kojih su nastala tri poznata bratstva – Mušovići, Hasanbegovići i Dautovići), koji su izuzetno cijenili svoju majku i iskazivali joj poštovanje, pored ostalog, i tako što su je vodili u crkvu, čekajući je ispred dok završi službu i s velikom pažnjom i pijatetom bili joj na raspolaganju. Dakle, u porodici Pave i Ahmeta uspostavljen je zadivljujući stepen međuvjerske tolerancije, pogoto imajući u obzir vrijeme u kome se to dešavalo. Takav odnos svakako je nauk i za današnje vrijeme!

Predanje kazuje da je Pava mlada preminula pri porođaju kćerke Anđelije, koja je, takođe, ubrzo po rođenju umrla. Osjećajući kraj svoga života, Pava se obraća Ahmetu molbom da se njeno ime ne zaboravi. Ahmet prihvata njenu molbu i veli: neka se ovo polje nazove tvojim imenom! I tako bi, i danas je, do dana današnjeg osta naziv Pavino Polje! Ahmetov gest je uzvišen i veličanstven, univerzalan i svevremen. Njim se iskazuje velika ljubav i poštovanje prema svojoj životnoj izabranici, kojim se prave mostovi i spajaju različiti svjetovi.

Kako lucidno zapaža autor knjige Vraneška legenda Veselin Konjević, Ahmet-paša činom davanja Pavinog imena čitavom jednom kraju obraća se vjekovima koji dolaze. Iz njegovog postupka kristališe se poruka koja spaja svjetove, vjekove i usklađuje vjerske razlike. Vrjedonosni sistem uspostavlja se jedino na relaciji čovjek – nečovjek. Svojim postupanjem Pava i Ahmet su pokazali da se i u najtežim okolnostima mogu graditi odnosi razumijevanja i zbližavanja među ljudima različitih nacionalnih i konfesionalnih uvjerenja.

Grobovi Pave i Ahmeta – Foto: Veselin Konjević

Važno je istaći da su nam Pava i Ahmet svojim životom i postupcima ostavili neprocjenjivo vrijedno nasljeđe na kojem treba dalje razvijati koncept multivjerskog i multinacionalnog građanskog  društva, kao istinskog načina života, i ne samo kao konceptualnog obrasca sociološko-političkog modeliranja društva. Zbog toga ostaje da vjerujemo da će novo izdanje Vraneške legende Veselina Konjevića podstaći nadležne činioce crnogorskog društva da kroz vaspitno-obrazovni sistem valoriziju poruke predanja o Pavi i Ahmetu.Valjalo bi, dakle, s najvećim stepenom pažnje sagledati mogućnost da se predanje o Pavi i Ahmetu,  što je prije moguće, uključi u školski sistem i učini dostupnim mladim naraštajima, da se njime nadahnjuju, izgrađuju i razvijaju svijest o nužnosti uvažavanja različitosti i toleranciji. Svakako, predanje o Pavi i Ahmetu treba snažnije da zavrijedi pažnju i institucija kulture i umjetnosti, kao i stvaralaca i kreativnih ljudi, koji će  u ovom predanju naći stvaralačku motivaciju.

Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, pored toga što je izdavač trećeg, dopunjenog, dvojezičnog izdanja Konjevićeve knjige Vraneška legenda – predanja o Pavi i Ahmetu – između istorije i legende,  planira da u narednom periodu u središte svojih programskih obaveza stavi aktivnosti na dramatizaciji ove priče. Namjera je da se kroz dramski iskaz, uz umjetničku interpretaciju visokog nivoa, popularišu poruke predanja o Pavi i Ahmetu, i  što snažnije artikulišu kao moralni obrazac našeg življenja i svojevrsni etički putokaz našeg društvenog funkcionisanja.

Nužno je naglasiti da je predanje o Pavi Ahmetu sačuvano zahvaljujući prije svega Veselinu Konjeviću, koji predano radi na afirmaciji poruka koje ono nosi, zalažući se da takve poruke budu gradivni elementi i jedna od polaznih osnova u razvijanju multietničkog društva u Crnoj Gori. On je, svakako, u pravu kada postulat razvijanja multietničke građanske države vezuje za samu sudbinu Crne Gore kao samostalne države. Utoliko je značajnije Konjevićevo pregnuće na ovom projektu. Njemu pripadaju posebne zasluge za očuvanje, njegovanje i afirmaciju etičkih načela i poruka univerzalne vrijednosti sadržanih u knjizi.

Prvo izdanje knjige Vraneška legenda  Konjević je objavio 2010. godine – izdavač  Matica crnogorska, drugo izdanje ugledalo je svjetlost dana 2012. godine povodom štampanja prigodne poštanske marke posvećene Pavi i Ahmetu. Uprava za zašitu kulturnih dobara 2015. godine prihvatila je Konjevićevu inicijativu i predanje o Pavi Ahmetu proglasila nematerijalnim kulturnim dobrom države Crne Gore.

Vjerujući da značaj ovoga predanja nadilazi granice Crne Gore, te da su njegove poruke podjednako važne u svim vremenima i prostorima, pogotovo u vjerski i nacionalno mješovitim sredinama, Konjević je avgusta 2019. godine kancelariji UNESKO u Crnoj Gori podnio inicijativu da se predanje o Pavi i Ahmetu nađe pod zaštitom ove organizacije kao neprolazna vrijednost univezalnog značenja.

Na kraju valja naznačiti da se istorijsko utemeljenje predanja o Pavi i Ahmetu vezuje, prije svega, za postojanje toponima Pavino Polje, potom za sačuvane nadgrobne spomenike sa urezanim krstom i polumjesecom, koji se i danas mogu vidjeti, te da postoji snažno uvjerenje brojnih  mještana toga kraja da je predanje skopčano s događajem koji se uistinu desio. Međutim, istorijska utemeljenost predanja nije od presudnog značaja za funkcionalnost i značenjske refleksije ove priče. Njene poruke već žive svoj samostalan život. To je i najvažnije!

Ne smeta ni to što je predanje kroz vrijeme i vjekove poprimilo literarne i bajkolike slojeve. “Da nije mitova i legendi svijet bi se smrzao u hladnoći činjenica”.

Salko Luboder

Naše najljepše ljubavne priče: Pava i Ahmet

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH