IN MEMORIAM: Ibiš Kujević (1947- 2021), čovjek koji je život posvetio očuvanju kulturne baštine

On je ličnost koja je pružila neizmjerni doprinos kako bi otgnuo od zaborava kulturu i tradiciju, sačuvao je i prezentovao diljem svijeta više od pola vijeka, a potpuno  se posvetio zavičaju i kulturnoj baštini svih naroda Crne Gore. Na kulturnim poslenicima ostaje obaveza trajnog poštovanja Ibišovog djela, a na svima nama amanet da u vječnom sjećanju čuvamo neprolazne vrijednosti njegovog stvaralaštva. Neka mu je vječna slava i hvala

U 74. godini preminuo je Ibiš Kujević, poznati kulturni stvaralac, etnograf i koreograf koji je cijeli svoj život posvetio sakupljanju narodne baštine svih naroda Crne Gore, a posebno Bošnjaka-Muslimana.

On je ličnost koja je pružila neizmjerni doprinos kako bi otgnuo od zaborava kulturu i tradiciju, sačuvao je i prezentovao diljem svijeta više od pola vijeka, a potpuno  se posvetio zavičaju i kulturnoj baštini svih naroda Crne Gore.

Ibiš Kujević je rođen 1947. godine u Rožajama u brojnoj i uglednoj porodici Kujević. Završio je Višu pedagošku školu u Novom Sadu 1968. godine, a Višu koreografsku školu u Zagrebu 1982. godine. Utemeljivač je KUD-a „Vrelo Ibra“ i dobitnik brojnih nagrada i priznanja iz oblasti kulturne baštine, muzičkog i folklornog stvaralaštva.

Godinama je obilazio sela i gradove, zapisivao i snimao sada već izumrle običaje, te narodno stvaralaštvo Bošnjaka-Muslimana. Njegova namjera bila je od potpunog zaborava sačuvati bogatu baštinu, kao što su narodni običaji i igre, nošnje, djevojački i muški običaji, ali i brojne građevine koje su kroz istoriju nestale. Bio je ponosan, kako je isticao u poslednje vrijeme, što se situacija po pitanju očuvanja kulturne baštine polako mjenja i što mladi ljudi prepoznaju vrijednost svojih pjesama, folklora, običaja.

Govorio je da svako mjesto koje je obilazio posebno, da svako ima svoje specifičnosti, naglašavajući  primijetnu razliku između gradskih i seoskih sredina.

Nažalost, po njegovim riječima, mnoštvo običaja, igara, pjesama koje su bile karakteristične za bošnjačko stanovništvo Crne Gore nestalo je tokom decenija, a upravo dio tih običaja Ibiš je nastojao sačuvati folklornim izražajem Kulturno-umjetničkog društva „Vrelo Ibra“, koje je zajedno sa Delijom Kurpejovićem formirao daleke 1970. godine, a koje je dugi niz godina bilo prepoznato kao jedno od najuspješnijih u Crnoj Gori, ali i regionu zapadnog Balkana.

Iste godine, na Međurepubličkoj smotri narodnog stvaralaštva u Novoj Varoši, povodom Dana državnosti SFRJ, osvajaju prvo mjesto što je imalo snažan odjek u svim sredstvima informisanja i bilo povod da se 16. januara 1971. organizuje osnivačka skupština na kojoj je zvanično formirano Kulturno-umjetničko društvo pod nazivom „Vrelo Ibra“, što čini punih pet decenija od osnivanja tog uspješnog društva koje je 50 godina uljepšavalo manifestacije i obogaćivalo turističku ponudu Rožaja i Crne Gore kao čuvara tradicije i promotera kulture svoga kraja, bivše Jugoslavije i  Crne Gore.

Osvojili su brojne nagrade na festivalima folklora širom svijeta, od Tunisa, preko Grčke, Španije, Poljske do Crne Gore i Rožaja koje su uvijek predstavljali na dostojan način.

Na čelu KUD-a „Vrelo Ibra“ bio je godinama i s njim je proslavio Rožaje i Crnu Goru širom svijeta predvodeći taj folklorni ansambl na brojnim svjetskim festivalima i osvajajući mnogobrojna priznanja, od kojih se ističu ona za doprinos razvoju bratstva i jedinstva u tadašnjoj Jugoslaviji, zatim „Grand prix“ 1986, najveće svjetsko priznanje iz oblasti narodnog stvaralaštva, ali i zlatna statueta „Kosta Abrašević“, najveće priznanje iz Narodne umjetnosti Jugoslavije i mnoga druga.

Prilikom uručenja nagrade – Specijalne plakete časopisa Komun@, koju je dobio za za očuvanje, promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore, Ibiš Kujević je autoru ovih redova tada uručio seharu sa šest dokumentarnih filmova iz kulturne baštine Bošnjaka sjeverne Crne Gore koja predstavlja zbirku sedmosatnog filmskog materijala kulture i tradicije Bošnjaka pod nazivom “Ispod vela zaborava”, a rezultat je Ibišovog 40-godišnjeg istraživanja i sakupljanja, kao i muzički CD sa terena i knjigu epske poezije „Kliče vila sa londže zelene” i lirske poezije „Kliče vila sa vrh Koma”.

U toj zbirci filmskog materijala Kujević se pokazao kao antropolog, antropogeograf, etnograf, etnolog i etnomuzikolog, pa ovo njegovo djelo pripada svim ljudima koji se bave kulturom na tlu Balkana, a specifično je po tome što je Kujević u njemu pokazao prožimanje kulture Crnogoraca, Bošnjaka-Muslimana, Srba, Albanaca i drugih naroda, ukazujući na zajedničke korijene koji se nalaze tu negdje, a mi ih danas zaboravljamo.

Na kulturnim poslenicima ostaje obaveza trajnog poštovanja Ibišovog djela, a na svima nama amanet da u vječnom sjećanju čuvamo neprolazne vrijednosti njegovog stvaralaštva. Neka mu je vječna slava i hvala.

Amer Ramusović

 

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH