Andrija Mirković i „pucajuća galerija čelika“ušli u istoriju pravosuđa SAD: Prvi i jedini osuđenik u Nevadi koji je strijeljan

Mirković je kao zatvorenik broj 1479, prema podacima Državnog arhiva Nevade, osuđen na smrt zbog ubistva zemljaka Jovana Gregovića u gradu Tonopah. Smatrao je da će umirati dugo ako ga objese. Tražio je da ga strijeljaju

Kada je Andrija Mirković, u potrazi za boljim životom, prije 111 godina zakoračio na američko tlo, ni slutio nije da će ući u anale pravosuđa SAD i da će ostati upamćen kao prvi i jedini osuđenik u Nevadi koji je strijeljan…

Mirković je rođen 1879. godine, a u Ameriku je došao 1909. kod rođaka Krsta Mirkovića, koji mu je našao posao u rudniku Belmont u Topahu.

Dvije godine kasnije Krsto je sa još nekoliko rudara poginuo u požaru koji je zahvatio rudnik. Pošto nije imao testament, sva njegova imovina predata je administratoru, činovniku Jovanu Gregoviću, navodno porijeklom iz Petrovca, da je razdijeli nasljednicima.

Gregović je za nasljednike preminulog proglasio Andriju i još dvoje njegovih rođaka, Vasa i Mariju, koji su dobili ček na 1.750 dolara. Andrija Mirković je dobio 50 dolara. Smatrao je da je prema njemu učinjena nepravda, da će dobiti čitavo nasljedstvo preminulog rođaka… Gregovića je čak na jednom od sastanaka gdje se odlučivalo o nasljedstvu napao i kleo.

Mirković je na željezničkoj stanici ubio Gregovića– Grad Tonopah, Nevada

U zoru 14. maja 1912. godine Gregović je na željezničkoj stanici u Topahu čekao voz da bi preuzeo namirnice i sastao se sa izvjesnim doktorom J.R.Mastersonom. Mirković je bio na groblju i otišao je na stanicu da vidi ko je pristigao jutarnjim vozom. Kada je ugledao Gregorića prišao mu je, izvadio nož i ubo ga u predjelu grudi, a potom i prepona.

Doktor mu je pružio pomoć, ali je, uprkos naporima ljekara, preminuo u rudarskoj bolnici.

Prema dostupnim izvorima, Andrija je zamjeniku šerifa priznao da je nož njegov i da je počinio ubistvo jer ga je Gregović pokrao.

Za prvostepeno ubistvo osuđen je na smrt 15. juna 1912. godine, a pokušaj advokata da mu spasu život nije uspio.

Prema podacima na Wikipediji, dali su mu mogućnost da odabere da li želi da ga pogube vješanjem ili strijeljanjem. Odabrao je strijeljanje.

”Umiraću dugo ako me objesite. Strijeljajte me”, bila je njegova poslednja želja.

Upravnik zatvora je pokušavao da ga nagovori da promijeni odluku, ali nije uspio. Nije uspio ni da nađe petoricu stražara koji bi ga strijeljali, pa je podnio ostavku.

Na njegovo mjesto došao je Denver S. Dikerson, koji je predložio da se smrtna kazna izvede pomoću mašine za pucanje, slične današnjem mitraljezu.

Mirković je ubijen “pucajućom galerijom čelika“, kako je nazvana mašina teška 450 kilograma, koja je uključivala tri modela ”Sevidž” iz 1899. godine i ”Maksim”, puške kalibra 30 -30.

Prethodno je zavezan na stolicu i postavljen na postolje ispred mašine za pucanje. Zatvorski doktor je tada postavio metu koja je navodila mašinu direktno na Andrijino srce. Pred sam čin izvršenja smrtne presude, Andrija Mirković je na sav glas opsovao sudiju koji ga je osudio.

Mašina je potom uskladištena u zatvorskom kamenolomu. Pronađena je u junu 1977. godina i nalazi se u muzeju Karson Sitija, gdje kustos posjetiocima često govori o Andrijinoj sudbini i povezanosti s ovom smrtonosnom mašinom koja više nije korištena.

Tako su Andrija Mirković i „pucajuća galerija čelika“ušli u istoriju pravosuđa Amerike.

Poslije njega, nijedan osuđenik u Nevadi nije strijeljan, već su ubijani smrtonosnom injekcijom, vješanjem ili su skončali u gasnoj komori.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH