Prošlo je 40 dana otkada Saniha Sana Čekić nije sa nama.

Fizički.

U mislima jeste svakog dana, sata, minuta, otkako je kobnog 13. oktobra napustila ovaj svijet i otišla u neki drugi, bolji, ljepši, srećniji.

Tog dana plakao je Njujork… Plakali su njeni drugari i nastavnici u školi, gdje je bila omiljena učenica, plakali su drugari u njenom Gusinju i Plavu, u koje je svakog ljeta dolazila sa ocem, majkom i bratom, plakala je rodbina, prijatelji, pa i oni koji nikada nisu imali priliku da upoznaju njenu plemenitu dušu…

Tako mala, a tako velika, već je bila idol djevojčicama u školi u koju je jedva čekala da ide, željna znanja, željna da igra fudbal, koji je trenirala sa toliko žara i ljubavi…

Plijenila je i svojim osmjehom… Kada bi se nasmijala, kao da bi sve brige ovog svijeta nestajale… S osmjehom bi se uvijek udružila njena dobra, neiskvarena duša, i nema onog ko je ostao imun na to…

Saniha je imala tek 15 godina. Djevojčica koja se do juče igrala lutkicama, a onda, preko noći, zakoračila u svijet odraslih. Stidljivo, ali odlučno, spremna da se uhvati ukoštac sa nedaćama koje život priređuje… Da u svakom momentu bude tu za oca, majku i brata blizanca, s kojim je dijelila svoje tajne…

Tako mlada, a već je imala planove za budućnost: da jednog dana bude doktor ili advokat… Da od bolesti liječi ljude znanjem i stručnošću, a siguran sam, i svojom dobrom voljom i ljubavlju, ili da se riječju bori i u sudnici sprovodi zakon u djelo… Možda, pomislićete, previše za njena nejaka pleća… Ali, za Sanihu ništa nije bilo teško.

Tek je bila zakoračila u život, a toliko dobrih djela uradila… Da je se sjećamo i po ljepoti i po plemenitosti…

Kako nje, tako i Altina Nezaja, sedamnaestogodišnjaka koji je u saobraćajnoj nesreći zajedno sa njom otišao u smrt…

Teško je prihvatiti činjenicu da o ćerki mojih prijatelja, velikih humanista, danas pišem ovako, umjesto da s ponosom prenosim njene uspjehe. 

Za Sanu svakog dana neko uči dovu, neko čita molitvu, neko pali svijeću… I svi s istom željom: da joj Allah, ili Bog, ili Uzvišeni podari mjesto u dženetu (raju) među melecima (anđelima)…

Počivaj u miru, dobra djevojčice!  

Sead Hodžić   

Nov 23, 2019. godine