Dr Debejki u Ivangradu (Sonjin kačamak za kardiohirurga)

Toga dana njegova supruga Sonja, šefica Gradske apoteke, spremala je za ručak kačamak, a zbog velikih obaveza u bolnici, Branko se sjetio da joj kaže ko će im biti gost na ručku svega pola sata pred dolazak američkog kardiohirurga u Ivangrad. Iznenađena i razočarana Sonja je uzviknula: „Pobogu, Branko, pa ja sam spremila kačamak! Šta sad da radim? Zar ćemo ga dočekati sa sirotinjskim ručkom?“ Branko joj je na to smireno odgovorio: “Sonja, ne opterećuj se i ne brini za njega. Šta budemo mi jeli ješće i on“. Poluinkognito Debejki se pojavio u njihovom stanu, ručao sa njima i njihovim sinom Ivanom, ispričao se i proćaskao sa svojim tri godine mlađim kolegom i prijateljem, a onda se vratio u Beograd.

Kad je najpoznatiji svjetski kardiohirurg, dr Majkl Elis Debejki (Michael Ellis DeBakey), jednom prilikom, prije 45 godina, posjetio Beograd, ljubazni domaćini su ga pitali ima li neku posebnu želju, gdje bi volio da ga odvedu i šta bi tokom boravka u Jugoslaviji želio da obiđe. On se na trenutak zamislio a onda im kratko odgovorio: „Vodite me u Ivangrad kod Branka Zogovića“

Tadašnji direktor ivangradskog Medicinskog centra, primarijus dr Branko Zogović, bio je jedan od najvećih hirurga iz ovog dijela Evrope. Radio je u Zagrebu, na beograBdskoj VMA i Drugoj hirurškoj klinici u Beogradu. Na poziv ovdašnje Vlade organizovao je hiruršku službu u Crnoj Gori, prvo u bolnici „Danilo I“ na Cetinju, a zatim i u Podgorici. Osnovao je Službu transfuzije u Crnoj Gori i bio pokretač mnogih medicinskih časopisa na ovim prostorima, a kao direktor bolnice u Prištini uzdigao je tu ustanovu na nivo modernog medicinskog centra. Bio je član Medicinske akademije Srpskog lekarskog društva. Šest puta je biran za predsjednika Društva ljekara Crne Gore, a dva puta za predsjednika Saveza ljekarskih društava Jugoslavije. Sredinom sedamdesetih bio je predsjednik Udruženja hirurga Jugoslavije i član Udruženja hirurga Francuske, kao i mnogih drugih međunarodnih hirurških društava na čijim je kongresima upoznao doktora Debejkija, pa je njihovo međusobno poštovanje i uvažavanje preraslo u veliko prijateljstvo.

Toga dana njegova supruga Sonja, šefica Gradske apoteke, spremala je za ručak kačamak, a zbog velikih obaveza u bolnici, Branko se sjetio da joj kaže ko će im biti gost na ručku svega pola sata pred dolazak američkog kardiohirurga u Ivangrad. Iznenađena i razočarana Sonja je uzviknula: „Pobogu, Branko, pa ja sam spremila kačamak! Šta sad da radim? Zar ćemo ga dočekati sa sirotinjskim ručkom?“ Branko joj je na to smireno odgovorio: “Sonja, ne opterećuj se i ne brini za njega. Šta budemo mi jeli ješće i on“. Poluinkognito Debejki se pojavio u njihovom stanu, ručao sa njima i njihovim sinom Ivanom, ispričao se i proćaskao sa svojim tri godine mlađim kolegom i prijateljem, a onda se vratio u Beograd.

Dr Debejki je bio poznat po tome što je strogo vodio računa o ishrani i bio izričiti protivnik pušenja, dok je Branko, strastveni pušač, bio njegova sušta suprotnost. Ne mareći mnogo za savjete prijatelja, bio je poznat po tome što je o svima brinuo i vodio računa, a najmanje je mislio na sebe i na svoje zdravlje. Branko Zogović umro je 31. jula 1979. ne dočekavši 7. septembar, svoj 68. rođendan, i, nažalost, nije stigao da podari čovječanstvu sve ono što je mogao i znao. Majkl Elis Debejki rođen je takođe 7. septembra, tri godine prije Branka, a nadživio ga je skoro tri decenije. Umro je 11. jula 2008. u stotoj godini, i ostao upamćen kao najpoznatiji svjetski kardiohirurg, a ova priča ostala je upamćena zahvaljujući jedinom živom svjedoku Debejkijevog ručka u Ivangradu, mom školskom drugu, Brankovom i Sonjinom sinu Ivanu koji danas, u šezdesetoj, živi u Los Anđelesu i radi u Državnom tužilaštvu Kalifornije.

Adem Ado Softić

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!