Izgrađen na mjestu pijace robova u Montgomeriju, nekadašnjem epicentru trgovine robljem u Sjednjenim Državama, “Muzej nasljeđa – od porobljavanja do masovnog zatočeništva” pun je eksponata koji služe kao katalizator za razumijevanje svega onog što su crnci iskusili kroz istoriju Sjedinjenih Država. “Pet hiljada crnaca je linčovano između 1880. i 1940.”, rekao je svještenik Džesi Džekson, lider borbe za građanska prava

Foto: Printscreen

Na brdu iznad grada Montgomeri u Alabami podignut je novi spomenik – prvi u Americi posvećen žrtvama rasnog terorizma i linčovanja. Osnovala ga je Inicijativa za jednaku pravdu, neprofitna organizacija koja radi u marginalizovanim i siromašnim zajednicama, u nadi da će promijeniti nacionalni narativ o rasi.

Dopisnik Glasa Amerike Kejn Farabo bio je na otvaranju muzeja u Montgomeriju.

Isoke Femi, posjetilac muzeja, doputovala je u Alabamu čak iz Kalifornije specijalno zbog tog događaja i uspjela da stane u red dovoljno rano da osigura jednu od, kasnije rasprodatih, karata za otvaranje Muzeja nasljeđa. Zato je Isoke Femi iznenadilo što je najteži dio njenog dana bio da riječima izrazi ono što je upravo iskusila.

“Moje iskustvo tamo je bilo… tako bolno”, rekla je ona.

Izgrađen na mjestu pijace robova u Montgomeriju, nekadašnjem epicentru trgovine robljem u Sjednjenim Državama, “Muzej nasljeđa – od porobljavanja do masovnog zatočeništva” pun je eksponata koji služe kao katalizator za razumijevanje svega onog što su crnci iskusili kroz istoriju Sjedinjenih Država.

“Pet hiljada crnaca je linčovano između 1880. i 1940.”, rekao je svještenik Džesi Džekson, lider borbe za građanska prava.

Džesi Džekson bio je među prvim pristalicama podizanja ovog muzeja i obližnjeg Nacionalnog spomenika miru i pravdi, velikog prostora sa parkom u kojem se odaje pošta žrtvama linčovanja, a realnost nasljeđa ropstva iznosi na vidjelo.

“Moramo da se suočimo sa istinom o svom nastanku. Mi smo post-genocidno, post-ropsko, post-segregacijsko društvo”, rekao je Džekson.

Međutim, ne i postrasno društvo, primjećuje Mark Potok, ekspert nevladine organizacije koja vodi evidenciju o rasističkim grupama.

“Bijeli stanovnici ove zemlje, posebno na jugu, nisu spremni da se otvoreno suoče sa prošlošću”, rekao je Potok, prenosi N1.

Potok kaže da rasizam i predrasude, posebno u državi u kojoj je sada otvoren ovaj spomenik, i dalje nisu samo dio udžbenika istorije.

“Treba imati na umu da je prije 15 godina, dakle u sasvim svježoj prošlosti, većina bijelaca u Alabami glasala za to da rasna segregacija škola ostane dio državnog ustava”, kaže on.

Džekson vjeruje da je najveća prepreka napretku danas – sprječavanje ljudi da glasaju.

“Na jugu živi četiri miliona crnaca koji nisu registrovani da glasaju”, kaže.

“A to je zapravo put naprijed. Nije rješenje u tučama sa desničarima i rasistima na ulicama Šarlotsvila. Rješenje je u promjeni ljudi koji nas zastupaju”, dodaje Potok.

Isoke Femi, koja se još oporavlja od izložbe i susreta sa eksponatima koji se bave moćnom, neprijatnom istinom, vidi nadu u drugim posjetiocima muzeja.

“Ljubav koja je bila potrebna da se ovo uradi, predanost, hrabrost i činjenica da su ovdje svi, da ne dolaze samo crnci. Svi su tu… A čak i ako ne mogu da nađu prave riječi, oni žele zalječenje američkih rana. Žele da im se srce oslobodi tog tereta”, kaže Femi.

Među uzorima za muzej u Alabami su muzej Aparthejda u Johanesburgu i muzej genocida u Ruandi. Autori američkog muzeja o zločinima koji su stariji od svih tih zvjerstava, vjeruju da je javno suočavanje sa istinom o američkoj istoriji prvi korak prema pomirenju.