“Skenderbeg se u svim dokumentima potpisaovao kao Domus Albanije što u bukvalnom prevodu znači gospodar Albanije. Ako je to tačno, a čini mi se da jeste, onda bi svojatanje Skenderbega kao gospodara Albanije i podizanje njegovog spomenika na različitim mjestima, od Makedonije do različitih područja, moglo da znači obilježavanje onoga što se smatra teritorijom Albanije. Naravno, ja neću da tvrdim da je to namjera onoga ko podiže spomenik, ali upozoravam da bi se taj spomenik mogao i tako tumačiti”, istakao je Rastoder u razgovoru za Standard

Foto: Printscreen

Šef katedre na odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Nikšiću, Šerbo Rastoder za Standard upozorava da bi se inicijativa o podizanju spomenika Skenderbegu mogla smatrati obilježavanjem onoga što neko smatra albanskom teritorijom.

“Skenderbeg se u svim dokumentima potpisaovao kao Domus Albanije što u bukvalnom prevodu znači gospodar Albanije. Ako je to tačno, a čini mi se da jeste, onda bi svojatanje Skenderbega kao gospodara Albanije i podizanje njegovog spomenika na različitim mjestima, od Makedonije do različitih područja, moglo da znači obilježavanje onoga što se smatra teritorijom Albanije. Naravno, ja neću da tvrdim da je to namjera onoga ko podiže spomenik, ali upozoravam da bi se taj spomenik mogao i tako tumačiti”, istakao je Rastoder u razgovoru za Standard.

On napominje i da gradnja svakog spomenika u Crnoj Gori potvrđuje “kuluturu ophođenja sa uličnom istorijom”.

“To znači da se neki elementi identita pokušavaju aktuelizovati uoči izbora i kao takvi učiniti društveno problematičnim. Šta je konkretno problem kod Skenderbega? Radi se o mješovitoj nacionalnoj zajednici i bilo koji heroj je nacionalni junak za jedne, dok ga drugi tako ne doživljavaju. Onda Skenderbeg može, ni kriv ni dužan, da izazove sporove. Postavlja se pitanje ko je za to krivac. Da li je kriv Skenderbeg koji je davno umro ili oni koji bi danas preželjeli da ožive Skenderbega? To nije ništa novo u Crnoj Gori, i bojim se da je ta kultura ulične istorije još na nivou upotrebe u dnevno političke svrhe”, kaže Rastoder.

A u tim dnevno političkim prepucavanjima se može čuti da je Skenderbeg Kastriot porijeklom iz Zete! Prema nekim teorijama, Kastrioti(ći) vode porijeklo od bratstva Branilovića iz stare crnogorske države. Rastoder kaže da njegovo porijeklo nije bitno.

“Kad je posrijedi porijeklo tih velikih istorijskih ličnosti, od Karađorđa, preko Balšića, do Skenderbega, uvijek postoji dosta konfuzije. Čak i da ima istine da je Skenderbeg iz Zete, teško bi se moglo pretpostaviti da bi Zećani pokrenuli inicijativu da mu podignu spomenik. Dakle, apsolutno nije važno odakle je Skenderbeg već šta on znači u kulturi i nacionalnoj svijesti jednog naroda”, smatra istoričar.

U tom slučaju, laik bi se zbunio. On je rođen kao katolik, kao dječak je regrutovan u otomansku vojsku gdje je služio sultanu. Tokom 1443. godine je prebjegao, odrekao se islama i osvojio Kruju. Za života je ujedinio do tada posvađane albanske prinčeve i do kraja života, 1468. godine, prkosio Turcima.

“I onda se zapitate kako to da je neko ko se zove Skenderbeg prkosio Turcima? On je najverovatnije rođen kao katolik. Kasnije, primajući islam, dobio je titulu bega i postao je jedan od značajnih dostojanstvenika tog sistema. Njegova biografija je podijeljena, ali je njegova ključna tekovina otpor Otomanskom carstvu. On jeste albanski nacionalni heroj”, objašnjava Rastoder.

Skenderbeg je opjevan u narodnim pjesmama i obrađen u književnosti kao lik romantičnog borca za slobodu.

Pošto mitski heroj zaslužuje adekvatno oružje, stvorena je legenda o mitskom maču koji je Skenderbeg dobio na poklon od sultana lično. Skenderbegovom maču su pripisivane magične moći. Skenderbegov mač je, kako legenda navodi, bio toliko težak da je jedino on mogao da ga upotrijebi, toliko oštar da je mogao bez većeg napora da presiječe čovjeka vertikalno od glave do pojasa ili veliku stijenu napola jednim jedinim udarcem.

Po legendi je njištanje Skenderbegovog konja bilo dovoljno da izazove paniku u redovima vojske Osmanskog carstva, tako da ubuduće vodi računa da ne napada Albance. Konj je, kao i mač, uobičajen dio legendi i mitova o pojedinim osobama u srednjem vijeku u kojima konj doprinosi tome da mitološki junak izgleda viši i u kojima je konj povezivan sa tamom podzemlja i povezuje zemaljsko u sebi i božansko u heroju kojem pripada.

Pored narodnih epskih pjesnika, i nekoliko evropskih umjetnika u njegovom je liku pronašlo inspiraciju. Tako je Antonio Vivaldi napisao operu Skenderbeg.

Snimljeno je i nekoliko filmova od kojih je svjetski najpoznatiji albansko-sovjetski Veliki ratnik Skenderbeg, pobjednik festivala u Kanu 1954. godine.

Inicijativu za podizanje spomenika pokrenuo je odbornik DSA-a u Tuzima Ivan Ivanaj.

On je istakao da je 2018. idealna za postavljanje spomenika, jer se upravo ove godine obilježava 550 godina od smrti Skenderbega.

Enis Đokaj (DUA), Nik Đeljošaj (AA), Vaselj Berišaj (DSA) i Štjefan Camaj (Demokrate) podržali su inicijativu Ivanaja, kao i Nikola Gegaj (DPS), koji je poručio da je bilo manipulacija u prethodnom periodu kada je ta inicijativa u pitanju. On je kazao da su za postavljanje statue, ali da nijesu za dobijanje političkih poena na takav način.

“U mnogim evropskim gradovima je postavljen spomenik, pa ne vidim razlog zašto to ne bi bio slučaj i kod nas, ali da to razmatramo nakon 27. maja i održanih izbora. Ovo treba da se radi na temeljniji način, a ne da se samo sakupljaju politički poeni. Jesmo za, ali da se to ozbiljno uradi”, kazao je Gegaj.

Inicijativa je odložena za prvu narednu sjednicu nakon izbora 27. maja.