Milošev put do škole: Jedanaest kilometara na očevim leđima

“U ponedjeljak škola nije radila, jer joj se nije moglo prići. U utorak i srijedu je nastava normalizovana, a ja sam svog sina do škole morao da nosim na krkače. Na ramenima mi dijete, u ruci lopata da pravim prtinu. Potom se vraćao kući da obavim neodložne poslove, oko troje ostale djece i stoke, a onda ponovo do škole da uzmem Miloša i vratim ga kući, opet noseći ga na leđima i lopatom prteći snijeg. A od mog domaćinstva do škole je pet i po kilometara u jednom pravcu”, ispričao je Branko Lukić.

Šestogodišnji Miloš Lukić sa Jabuke iznad Prijepolja juče je, drugi dan zaredom, od kuće do škole i natrag morao da putuje 11 kilometara, ali na plećima svog oca Branka, zbog snijega visine i do 80 centimetara koji je okovao seoske puteve.

Lukići žive u zaseoku Mihailovci, u zadnjoj kući na kraju sela, uz samu granicu sa Crnom Gorom. Najmlađe od svoje četvoro dece, koje pohađa predškolsko u izdvojenom odjeljenju OŠ „Mihailo Baković“ do petka je vozio automobilom. Više se tim putem vozilom ne može, zameo ga je snijeg debeo 70-80 centimetara, a mašine iz Prijepolja nikako da pristignu da pročiste drum, piše “Blic”.

“U ponedjeljak škola nije radila, jer joj se nije moglo prići. U utorak i srijedu je nastava normalizovana, a ja sam svog sina do škole morao da nosim na krkače. Na ramenima mi dijete, u ruci lopata da pravim prtinu. Potom se vraćao kući da obavim neodložne poslove, oko troje ostale djece i stoke, a onda ponovo do škole da uzmem Miloša i vratim ga kući, opet noseći ga na leđima i lopatom prteći snijeg. A od mog domaćinstva do škole je pet i po kilometara u jednom pravcu”, ispričao je za “Blic” Branko Lukić.

U školu se mora, pa makar ga tata nosio na leđima: Šestogodišnji Miloš (Foto: “Blic”)

Sat i po Branku i njegovom sinu trebalo je prethodna dva dana da dođu do škole. Još toliko da se vrate kroz smetove.

“Dio puta kojim idemo je ravan, dio vodi kroz šumu. U utorak ujutro, pedesetak metara ispred nas je protrčao vuk. Opazio sam ga, ali sinu nisam ništa htio da kažem, da se ne nuplaši. Ipak, i Miloš ga je vidiov. Povikao je: ‘Tata, je li ono cuko’? Odgovorio sam: ‘Jeste, to je cuko’. Nisam ih viđao, ali sam od komšija čuo da su zaticali i medveđe tragove”, kaže Lukić.

Lukić ima 30 krava i 300 ovaca. Stoka se, kaže, uznemirila, goveda riču u štali, jer od snijega ne mogu da izađu napolje.

“Zvao sam predsjednka mjesne zajednice, žalio se na nepročišćen put, a on me savjetovao: ‘Idi u Prijepolje i traži pomoć’, Kako da odem iz ove zabiti u grad kad je put zameten, a i da nekako stignem do Prijepolja, ko bi mi odveo dijete u školu i vratio ga”, kaže Branko Lukić.

Selo Jabuka pod snijegom (Foto: “Blic”)

I da siđe u Prijepolje i moli da pročiste put, ne bi imalo vajde. Branko će sina nositi u školu još neko vrijeme, jer veće su šanse da se snijeg ototpi prije nego što stignu mašine.

“Molio sam ljude iz Opštine da neko dođe i pročisti. Dobili smo nakratko jednu ultu kojom smo prokrčili prilaz samo jednoj kući u kojoj živi teško bolestan bračni par. Ostali djelovi sela su ostali zavijani. Nade da će neko u skorije vrijeme doći da pročisti puteve su male”, priznaje Dragomir Matović, predsednik MZ Jabuka.

„Blic“ je pokušao da dobije Mirjanu Bojović, članicu prijepoljskog opštinskog vijeća, čiji resor su mesne zajednice, ali ona nije odgovarala na poziv. 

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!