Srbi ga smatraju antisrpskim, jer je od šest doživotnih robija svaka izrečena Srbima, a Ratku Mladiću presuđeno je i zbog genocida. Međutim, nepravednim ga smatraju i Bošnjaci i Hrvati, jer svaku presudu smatraju bacanjem mrlje na njihov pravedan rat. Zadatak Haaškog suda, kako je pisalo u osnivačkom aktu, bio je da pomiri zakrvljene balkanske narode, ali je rezultat bio sasvim suprotan

Sa skupa porške Ratku Mladiću (Foto: Printscreen)

Skoro četvrt vijeka trajao je rad Haškog tribunala i danas sve zaraćene strane – i Srbija, i Hrvatska, i BiH imaju pravo da ocjenjuju njegov rad.

Srbi ga smatraju antisrpskim, jer je od šest doživotnih robija svaka izrečena Srbima, a Ratku Mladiću presuđeno je i zbog genocida. Međutim, nepravednim ga smatraju i Bošnjaci i Hrvati, jer svaku presudu smatraju bacanjem mrlje na njihov pravedan rat.

Zadatak Haaškog suda, kako je pisalo u osnivačkom aktu, bio je da pomiri zakrvljene balkanske narode, ali je rezultat bio sasvim suprotan, a u tome se slažu i svjetski ugledni stručnjaci za Balkan.

MANIPULISANJE DOKAZIMA

Robert Hayden, američki profesor istorije i prava, koji je proučavao područje bivše Jugoslavije i tranzicione procese, smatra:

“Lokalni politički lideri pojedine presude, kao i dokazni materijal, koriste kao argumente u sukobima sa drugim liderima u regiji, a to ne ide u prilog pomirenju. To nema nikakve veze sa pomirenjem, to je municija za buduće političke sukobe”.

Slično o Tribunalu misli i James Ker Lindsay, sa Londonske ekonomske škole, inače stručnjak za Balkan i Jugoistočnu Evropu. On smatra da haške presude neće odigrati nikakvu pozitivnu ulogu u promovisanju pomirenja.

“Štaviše, sve što je učinjeno samo je donijelo ogorčenost na svim stranama. U Srbiji ima mnogo bijesa u onome što ljudi vide kao antisrpsku pristranost suda. Sud jednostavno nije zaradio poštovanje u očima javnosti. U međuvremenu, u drugim djelovima regije postoji gnjev jer je sud pokvario sliku o njihovim zemljama. Mnogi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu smatraju nečuvenim što je prst krivice uperen u njihove vojne zapovjednike i političke lidere. Činjenica da je mnogo tih zapovjednika, kao što su Gotovina, Haradinaj i Orić, oslobođena, za njih je argument da njihove aktivnosti ne zaslužuju osudu i da nije ni trebalo da budu dovedeni pred Haški tribunal. Pod takvim okolnostima teško je vidjeti kako je sud postavio bilo kakve temelje pomirenja.

DOKUMENTA ZA PROUČAVANJE

Nastojanje Tribunala da kroji istoriju primijetio je i američki ekspert za Balkan, Daniel Serwer, koji kaže:

“Istoričari su mnogo bolji u pisanju istorije nego sudovi. Ljudi na Balkanu moraju pogledati van Haškog tribunala da bi shvatili šta se događalo 90-ih. Ono što je sud zabilježio je, u najboljem slučaju, nedosljedno. Istoričari smatraju da je dobro što je ostao veliki broj dokumenata iz kojih će jednog dana moći da se prouči šta se zaista događalo 90-ih u Hrvatskoj i BiH.

Foto: Printscreen

Do tada, Haški tribunal če ostati upamćen kao sud koji je osnovao UN na predlog tadašnje američke državne sekretarice Madeleine Albright i trebalo je da ga finansiraju isključivo Ujedinjene nacije. Osnovan je u maju 1993. godine kao odgovor na zločine počinjene u ratu u Hrvatskoj i BiH, a ovo je prvi sud za ratne zločine koji su UN osnovale nakon nirnberškog i tokijskog procesa, na kojima se sudilo za fašističke zločine i zločine japanske vojske u Drugom svjetskom ratu.

SRBI DOBILI 1.100 GODINA ZATVORA

Haški tribunal sudio je za genocid, zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija, a prva optužnica je podignuta protiv Dragana Nikolića, komandanta logora Sušica u Istočnoj BiH, dok je prvo suđenje bilo Dušku Tadiću za zločine u logoru u Omarskoj tokom 1992. Prva presuda donesena je protiv Dražena Erdemovića, bosanskog Hrvata, zbog zločina u Srebrenici, a on je prvi priznao krivicu za zločin. Za 24 godine postojanja sud je optužio 161 osobu, od toga 109 Srba. Ukupno je oslobođeno 19 osumnjičenih, među njima samo trojica Srba. Povučeno je 20 optužnica, a protiv 17 postupak je obustavljen zbog smrti prije odlaska u Hag ili tokom postupka. Svih šest doživotnih kazni izrečeno je samo Srbima, a u slučaju 20 optuženih presude su donijete na temelju priznanja o krivici, ali među njima nije bila i Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske.

IZDAŠNI BUDŽET

Pred sudom je svjedočilo 4.650 svjedoka. Do danas je 56 osuđenih odslužilo kaznu, a još 18 ih je u zatvorima. Srbi su dobili 1.100 godina zatvora, a svi ostali oko 360. Osuđena su 72 Srbina, 20 Hrvata, šest Muslimana i po jedan Albanac i jedan Makedonac. U martu 2016. godine Tribunal je imao 425 zaposlenih iz 69 država, a kad je počinjao sa radom 1993. godine tamo je bilo 1.200 zaposlenih.

Rad Haaškog tribunala koštao je oko 2,5 milijardi dolara, a budžet u posljednjih sedam godina bio je oko 720.000.000 dolara.

Osmorica haaških osuđenika umrla su nakon suđenja ili tokom izricanja kazne – Milan Babić, Ljubiša Beara, Miroslav Deronjić, Mile Mrkšić, Zdravko Tolimir, Milan Gvero, Drago Nikolić, Rasim Delić, dok je osam osoba preminulo u Hagu tokom suđenja. To su bili Slobodan Milošević, Đorđe Đukić, Goran Hadžić, Slavko Dokmanović, Milan Kovačević, Mehmed Alagić, Momir Talić, Slobodan Praljak.

Prestankom rada Tribunala, zaostali procesi prelaze u nadležnost takozvanog Mehanizma za međunarodne krivične sudove koji je uveden 2013. godine, piše “Blic”, prenosi Express.hr.