Poljska bolničarka Irena Sendlerova krišom je izvodila jevrejsku djecu iz varšavskog geta, borila se protiv njemačkog okupatora, preživjela je surova mučenja i decenijama je ćutala pod vlašću komunista.

Knjiga “Irenina lista ili tajna jabukovog drveta: Nevjerovatna priča o ženi koja je spasla 2.500 djece iz Varšavskog geta”, upečatljivi je spomenik istoričarke Tilar J. Maceo ovoj hrabroj ženi.

U oktobru 1943. Varšava je već četiri godine bila pod njemačkom okupacijom i svi su znali da noćna posjeta Gestapa ne nagovještava ništa dobro.

Pogotovo ako je, poput Irene Sendlerove, bio aktivni pripadnik pokreta otpora. Gestapovci su satima pretraživali njen stan, a zatim uhapsili mladu ženu. Naredna tri mjeseca bila je u zatvoru, a 20. januara 1944. ime ove hrabre žene, visoke svega 150 centimetara, našlo na spisku lica koja će tog dana biti strijeljana.

U POKRETU OTPORA

Prije nego što su došli Njemci, Irena je radila u Centru za socijalnu zaštitu u Varšavi. Pomagala je siromašnima i nije imala predrasuda prema velikom broju Jevreja koji su živjeli u Varšavi. Otac joj je bio ljekar i među njegovim pacijentima je bilo mnogo Jevreja, pa je Irena još kao djevojčica često dolazila u dodir s njima. Ona sama je bila “arijevka”, ali je voljela Jevrejina koji se zvao Adam.

 Irena sa ljudima koje je spasila kada su bili djeca (Foto: Wikipedia)

Kada je Vermaht okupirao Varšavu Irena se priključla pokretu otpora, ali se nije borila oružjem, već je pomagala onima kojima je pomoć bila potrebna kako je znala i umjela.

Mnogi od najmanje 350.000 ljudi zbijenih u Varšavskom getu umrli su od bolesti ili gladi, a oni koji su nekim čudom preživjeli deportovani su koncentracione logore, gdje su ubijeni.

Irena je pomagala najslabijima – djeci. Zahvaljujući nevjerovatnoj hrabrosti i talentu za organizaciju ona i njeni pomagači izvukli su iz geta 2.500 jevrejskih mališana.

DJECU KRIJUMČARILA U KOFERIMA

Irena ih je krijumčarila u koferima i drvenim sanducima, a stariju djecu je kroz kanalizaciju sprovodila u “arijevski” dio Varšave. Poslije toga im je trebalo naći smještaj i naučiti ih da kriju svoje jevrejsko porijeklo, što nije bilo nimalo jednostavno.

Irena i njeni saradnici su u Varšavi našli hrabre pomagače, koji su krili djecu u svojim kućama, stavljajući na kocku sopstveni život i život porodice. Pritom, opasnost nije prijetila samo od Njemaca. I Poljaci su tražili jevrejsku djecu i ucjenjivali pomagače. Ko bi odbio da im plati, bio bi predat okupatoru. Za spasavanje samo jednog jevrejskog djeteta, bilo je potrebno oko deset pomagača.

Irena Sendlerova 2005. godine (Foto: Wikipedia)

Irena, međutim, nije samo spasavala djecu, već se pobrinula i da se kasnije vrate roditeljima. Na tankoj hartiji za cigarete bijeležila je imena djece, kao i ljudi koji su im pružili utočište. Da je spisak dospio u ruke Njemaca, posljedice bi bile tragične.

Mreža pomagača se vremenom širila, ali je time rastao i rizik da će biti otkriveni. Na kraju krajeva, Irena i njena otporaška grupa sarađivala je sa organizacijom Zegota, koja je organizovala oružanu borbu protiv okupatora.

Gotovo svi u varšavskom podzemlju znali su Irenin pseudonim: Jolanta. To ime je bilo poznato i Gestapu, ali nisu znali ko se krije iza njega. Zahvaljujući tome, Irena je preživjela.

PRIZNANJE OD JEVREJA

Uhapšena je kada je jedna žena iz mreže na mukama otkrila ime Jolanta. I Irenu su mučili, ali ona je nepokolebljivo ćutala, tako da Gestapo nije shvatio da im je šaka dopao jedan od najvažnijih pripadnika pokreta otpora. Irena je, doduše, trebalo da bude pogubljena 20. aprila 1944, ali je Zegota podmitila njemačkog stražara koji ju je pustio. Da su Njemci znali da je Irena čuvena Jolanta, to se sigurno ne bi desilo.

Irena je preživjela užase posljednje godine rata u Varšavi i pobunu u kojoj je grad gotovo potpuno uništen. U eri komunizma nije smjela da govori o onome što je uradila, jer bi se onda saznalo da je Crvena armija u ljeto 1944. samo posmatrala kada je Vermaht najbrutalnije ugušio Varšavski ustanak prije nego što je sama umarširala u grad i otjerala Njemce.

Međutim, Jad Vašem, memorijalni centar posvećen žrtvama holokausta, dodijelio joj je 1965. godine najveće priznanje koje jevrejski narod dodjeljuje onima koji su im pomagali u najmračnijem periodu njihove istorije: proglašena je “Pravednikom među narodima”. Djeca, koja duguju život Ireni Sendlerovoj, pobrinula su se da hrabra djela ove sitne žene ne budu zaboravljena.

Umrla je 2008, u 98. godini života. Međutim, nikada sebe nije smatrala herojem i uporno je ponavljala:

“Želim posebno da naglasim da mi, koji smo spasavali djecu, nismo heroji”.

Izvor: Blic.rs