Čak ni poslije dvije godine od formiranja Kraljevine SHS njena vlada nije zatražila zvanično priznanje svoje državnosti od strane Argentine, iako su to bile već uradile novonastale države, što je imalo ogromne negativne posljedice za tamošnje naše iseljeništvo i zadiralo „u njegovo živo meso“, iako je argentinska vlada čekala na taj korak Jugoslovenke države.

Ranije poslanstvo Austrougarske monarhije, na koje je bio upućen najveći dio iseljenika sa južnoslovenskog prostora, prestalo je da postoji 31. oktobra 1919. godine. Jugoslovenski iseljenici su tako ostali bez ikakvog predstavnika i zaštitnika, priznatog od strane Argentine.

S druge strane, za Argentinu je još uvijek postojao konzulat Kraljevine Crne Gore, iako ta država faktički nije postojala, osim kralja Nikole i Vlade u egzilu. Pa ipak, njegove  pristalice, njih oko 1000, imale su zvanično zastupništvo i zaštitu, a nijesu htjele stupiti čak ni u formalni kontakt sa Jugoslovenskom narodnom odbranom, pošto je ona čvrsto stajala na osnovama Krfske deklaracije i novodonešenog ustava.

Pavle Popović, crnogorski oficir koji je iz Gaete 1921. otišao za Argentinu i tamo ostao za stalno

S treće strane, jugoslovenski (počasni) konzulati u Čileu i nekim drugim užnoameričkim zemljama za Argentinu kao da nijesu postojali, bili su predaleko za naše iseljenike u toj zemlji i nijesu mogli pratiti prilike i potrebe ljudi. Tako je Vlada SHS bila prinuđena da od Argentine zatraži formalno priznanje svoje državne nezavisnosti kako bi se mogli uspostaviti zvanični odnosi između dvije zemlje.

Argentinska vlada je to učinila krajem 1921. godine, što je omogućilo jugoslovenskoj vladi da može da štiti interese iseljenika jugoslovenskog porijekla, s jedne strane, i doprinosi afirmaciji novostvorene jugoslovenske države, s druge. Zato je bilo neophodno da se što prije otvori zvanično jugoslovensko predstavništvo u Argentini.

Tako je došlo do uspostavljanja Generalnog konzulata Kraljevine SHS u Buenos Airesu.

Kasnije su osnivani i počasni konzulati, ali oni nijesu mogli da odgovore sve većim i složenijim zahtjevima iseljenika. Zbog toga je radi jačanja političkih, ekonomskih i drugih veza sa Argentinom i drugim zemljama Južne Amerike 1928. godine otvoreno prvo diplomatsko predstavništvo Kraljevine SHS u Južnoj Americi – Poslanstvo (ambasada) Kraljevine SHS u Argentini, u Buenos Airesu, ali je bilo jako preopterećeno.

Ono je pružalo pravnu i socijalnu zaštitu radnicima i siromašnim iseljenicima, vršilo razne konzularne usluge, imalo kulturno-prosvjetne i druge akcije, pomagalo i podržavalo jugoslovenski orijentisana društva, radilo na stvaranju novih, usmjeravalo iseljeničku štampu, pratilo rad antijugoslovenskih udruženja i grupa i sprječavalo njihovu neprijateljsku djelatnost, a nastojalo je da kod iseljenika afirmiše i jugoslovensku ideju i državu.

Ostvarivati sve to bilo je teško, imajući u vidu heterogenost jugoslovenske dijaspore ne samo u Argentini nego i u tom dijelu svijeta. Pored Ambasade (poslanstva) Kraljevine SHS bila su u Argentini još dva počasna poslanstva pod njenom nadležnošću.

U antidržavne, separatističke organizacije u Argentini ubrajani su hrvatski, crnogorski i drugi elementi koji su se borili za povoljniji status svojih nacija i teritorija u unutarnjoj jugoslovenskoj državi. Među ove antidržavne, političke emigrante svrstavani su i komunisti.

Inače, Komunistička partija Argentine bila je vrlo masovna i jaka. U nju su bili uključeni i neki naši iseljenici.

Nakon Drugog svjetskog rata FNR Jugoslavija imala je svoju Ambasadu u Argentini. Nezavisna, suverena i međunarodno priznata Crna Gora 11. marta 2011. godine otvorila je Konzulat Crne Gore u Argentini, sa sjedištem u Roke Saint Penja, u provinciji Ćako, gdje živi najveći broj potomaka crnogorskih iseljenika. Na čelo Konzulata imenovan je počasni Konzul Drago Andres Mićunović, potomak crnogorskih iseljenika u toj provinciji.

Prvenstvena uloga Konzulata je jačanje veza, kontakata i saradnje crnogorskih iseljenika sa postojbinom svojih predaka, očuvanje jezika, kulture i tradicije crnogorskih iseljenika.

Glavna fotografija: Pasoš Stane Petričević Popović, supruge Pavla Popovića