Kao da želi prikriti postojanje bilo kakve vanknjiževne namjere, stalna sekretarica Švedske akademije Sara Danius je odmah poslije saopštenja odluke o dodjeljivanju nagrade Bobu Dilanu naglasila da “odluka nije bila ni malo teška”, izrazivši nadu da zbog te odluke Akademija neće biti kritikovana. Međutim, sigurno će biti kritikovana i treba da bude kritikovana jer je tokom posljednjih godina donijela nekoliko odluka koje su njenu objektivnost ozbiljno dovele u pitanje i čak je kompromitovale

Drag mi je Bob Dilan, ali istina mi je draža! – što bi rekao Aristotel.

Nobelova nagrada za književnost 2016. godine dodijeljena je Bobu Dilanu. U zvaničnom obrazloženju svoje odluke, ističe se da je ključni argument u prilog izbora Boba Dilana činjenica da je poznati kantautor “…stvorio nove poetske izraze unutar velike američke pjevačke tradicije”.

Budući da je ova formulacija ključna za centralnu ideju teksta, navodimo je i u originalu: “…for having created new poetic expressions within the great American song tradition”.

Ovaj ključni dio obrazloženja otkriva drastičnu pristrasnost i otvara nekoliko pitanja o pravim (tačnije – vanliterarnim!) motivima izbora Boba Dilana za 115. laureata najprestižnijeg svjetskog priznanja za literaturu. Pristrasnost je naglašena činjenicom da se doprinos jednoj eksplicitno nacionalnoj literaturi, bez ikakve zadrške smatra dovoljnim argumentom za dodjelu najveće svjetske nagrade za književnost: stiče se dojam da Odbor za dodjeljivanje Nobelove nagrade Dilanov doprinos književnosti jedne države – i to u njenom najmanje književnom fragmentu – smatra automatski najznačajnijim doprinosom svjetskoj književnosti u svim njenim žanrovima!?

Laksizam, da ne kažemo arogantnost, kojom je pridjev “američki” (“American”) kolokvijalno i apsolutno neprihvatljivo upotrijebljen kao sinonim za jednu konkretnu državu (SAD), iako se objektivno odnosi na sve države Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, koje su sa jednakim pravom “američke” kao i SAD, dodatno pojačava utisak neobjektivnosti i otvorene pristrasnosti. Ako je u svakodnevnom govoru ova nepravda prema svim ostalim državama sve tri Amerike postala uobičajena, tako da se i Honduras i Kanada; i Nikaragva i Meksiko; i Argentina i Brazil… bezbrižnom inercijom površnosti nazivaju svojim imenom, dok se zajednički imenitelj svih tih država pripisuje samo jednoj od njih – u zvaničnim dokumentima je to nedopustiv previd! Osim ako nije namjeran!

Kao da želi prikriti postojanje bilo kakve vanknjiževne namjere, stalna sekretarica Švedske akademije Sara Danius je odmah poslije saopštenja odluke o dodjeljivanju nagrade Bobu Dilanu naglasila da “odluka nije bila ni malo teška”, izrazivši nadu da zbog te odluke Akademija neće biti kritikovana.

Međutim, sigurno će biti kritikovana i treba da bude kritikovana jer je tokom posljednjih godina donijela nekoliko odluka koje su njenu objektivnost ozbiljno dovele u pitanje i čak je kompromitovale.

U odnosu na književnu vrijednost njegovog opusa, vjerovatno je da ni Bob Dilan ne gaji nikakve iluzije da mu je Nobelova nagrada dodijeljena bez bilo kakvih političkih motiva. Sam Bob Dilan je već decenijama institucija i sasvim je sigurno da njemu ova nagrada nije bila neophodna, niti može bitno doprinijeti njegovom rejtingu pjevača sa usnom hramonikom i piscu katkada osrednjih, katkada odličnih, povremeno pak i antologijskih tekstova. Ako Bob Dilan nema ništa sa ovom odlukom, a sigurno je da nema, ko onda ima!? Ako je Bob Dilan dobio Nobelovu nagradu bez bilo kakvog lobiranja sa svoje strane (što je isto tako više nego vjerovatno), ko je onda tako uspješno lobirao da je Bob Dilan i dobije!?

Za razumijevanje bilo kog neobičnog poteza, neophodno je ispitati motive onog ko je takav potez odigrao! Motivi se najbolje otkrivaju u analizi efekata koje će takav potez najvjerovatnije izazvati. Posebno u politici. Budući da je ova odluka očigledno politički motivisana, dovoljno je ispitati njene neposredne efekte. Snažna injekcija za promociju kulture SAD predstavlja onaj očekivani neposredni efekat, a Nobelova nagrada kao dodatna popularizacija takve megazvijezde kakva je Bob Dilan, za to je najsigurniji način! Promovisanje specifične vrste muzike, reprezentativne za onaj sloj društva SAD koji se sa ovakvom muzikom povezuje, epitomizirane u kultnom liku jednog isto tako specifično i striktno lokalnog muzičara SAD, kakav je Bob Dilan, promovisaće i popularizovaće i taj sloj političkog establišmenta kojem je uključivanje Boba Dilana u svoj krug daleko korisnije i potrebnije nego njemu.

Čak i ako bi se moglo naći argumenata da se ova nagradu opravda, teško je preći preko njenog otvoreno političkog obrazloženja koje kao poltronski čin blamira ovu instituciju. Svodeći najveću svjetsku nagradu za književnost na nivo državne nagrade SAD, komitet Švedske akademije je Nobela pretvorio u Oskara.

Ferid Muhić (Monitor)