Sylvester je bilo malo mjesto, poznato kao “Prelijepo nigdje”, osnovano davne 1893. godine u pustim zabitima Džordžije, u Americi.

Tog 10. oktobra 1927. beranski ugostitelj Radoje Šćekić, koji je u glavnoj ulici u Beranama, tik uz hotel “Evropu” braće Miladinovića, još 1924. godine podigao čuveni hotel “Amerika”, poslao je fotografiju svog novog lokala u Sylvesteru bivšoj supruzi, gospođi Ljubici R. Šćekić u Berane. Na poleđini uokvirene i požutjele fotografije napisao je krupnim slovima: “Šaljem ti ovu moju i Miloradovu sliku kao i sliku sadanje naše radnje da je imaš bar za uspomenu i dugo sjećanje. Pozdrav, Radoje i Milorad R. Šćekić”.

U Beranama je bio poznat kao Amerikanac, jer je tri puta išao u Ameriku i vraćao se, gdje je, uporedo sa beranskim hotelom, vodio sa svojim bratom još jednu “radnju” u Sylvesteru. Od Ljubice se razveo zbog preljube i ona je ubrzo nakon razvoda veoma mlada umrla, ali ni sa drugom ženom Radoje nije mogao da ima djece. Čudni su putevi gospodnji. Valjda je bilo suđeno da se sa njim završi njegova američka priča.

A onda je došao rat. Došao, protutnjeo, sve ispreturao naglavačke i prošao. Terasa njegovog hotela “Amerika”, pored terase hotela “Imperijal” braće Mićovića, bila je najpoznatija govornica u Beranama. Sa nje su svoje vatrene ratne i političke govore držali i Italijani, i četnici, i partizani. Kako je već ko uspio da se dokopa vlasti u varoši i Radojeve terase…

A kad je rat prošao, kao što obično biva poslije svakog rata, što zvanično, što nezvanično, otvorena je lovna sezona na predratne intelektualce, veleposjednike i bogataše. I na njihovu imovinu. Kao mnogi prije i poslije njega, Radoje Šćekić ubijen je jedne kišne noći u Beogradu sa tri metka u leđa i bačen sa današnjeg Brankovog mosta u Savu 1946. godine. Slučajna prolaznica koja je to ispričala policiji bila je posljednja osoba koja ga je vidjela. Njegovo tijelo nikad nije pronađeno, ali bogatstvo i imovina jesu…

Danas je, eto, od svega toga ostala samo požutjela fotografija snimljena i uokvirena jednog davnog oktobra 1927. godine u fotografskoj radnji “Stewart studio”, u maloj američkoj varoši poznatoj kao “Prelijepo nigdje”, u Sylevsteru, u Džordžiji. I jedna poruka na poleđini fotografije za ostavljenu gospođu Ljubicu, zauvijek izgubljenu sa druge strane okeana, tamo negdje daleko, u starim Beranama…

Adem Ado Softić