Nimeta Cerić, babica koja je porodila više od 60.000 žena: Bilo je i onih koji su se onesvješćivali kada im se rodi muško dijete (VIDEO)

“Pitao me jedan muškarac da li se porodila njegova žena, na šta sam odgovorila da jeste i da su dobili sina. On je sa klupe pao u nesvijest. Donijela sam vodu i pitala ga šta mu je, na šta mi je rekao da ih ima 11. Kazala sam da je taman za Borčev tim”, kaže Cerić

Skoro u svakoj profesiji postoje rekorderi i istinske legende, ali su rijetki oni koji su 60 hiljada puta bili na mjestu najveće životne sreće. Neobičnu životnu priču sa nama je podijelila najpoznatija banjalučka babica.

Rođena Banjalučanka, po nagovoru majke školu za babice završila je u Tuzli krajem 50-ih godina. Prvog dana 1960. godine započela je radni staž u rodnom gradu.

“Bilo me je jako strah prilikom prvog poroda, a igrom slučaja bila je stara prvorotka. Doktor je govorio ‘sijeci’, a meni je to bilo nepojmljivo kako ću sjeći živu ženu. Kad je on dreknuo ‘sijeci’ ja sam napravila takozvanu epiziotomiju i bila sam prestravljena”, govori Nimeta Cerić, babica u penziji.

Kako piše portal ba.n1info.com, za 58 godina radnog staža porodila je više od 60.000 žena. Sjeća se čestih razočarenja roditelja kada se rodi djevojčica. Rijetko, ali je bilo i suprotnih.

“Pitao me jedan muškarac da li se porodila njegova žena, na šta sam odgovorila da jeste i da su dobili sina. On je sa klupe pao u nesvijest. Donijela sam vodu i pitala ga šta mu je, na šta mi je rekao da ih ima 11. Kazala sam da je taman za Borčev tim”, kaže Cerić.

Preživjela je dva rata. Pamti oslobađanje Banjaluke 22. aprila 1945, razorni zemljotres iz 1969. godine, ali i brojne kolege koje su grad napustile u posljednjem ratu. Sebe smatra srećnom što je sve vrijeme provela tu.

“Bilo je nekih koleginica koje su bile ironične, ali ja sam tad već bila starija i iskusnija i rekla sam im da se spuste na zemlju. Ovaj rat je glupo počeo i glupo se završio. Nema pobjednika, a svi smo gubitnici. Jedna je majka, jedan je Bog. Ja sam dočekala toliko hiljada beba da ni jednoj na čelu ne piše pripadnost i prema tome moramo otvorene duše disati – da smo svi isti”, dodala je Cerić.

Rasla je sa svojim gradom. Njena majka je poklonila zemlju za prvu Dječiju bolnicu u Banjaluci, ona je obradovala desetine hiljada roditelja. Po odlasku u penziju volonterski je pomagala starima.

“Otišla sam u aktiv Crvenog krsta i radila na kućnoj njezi pet godina i imala 14 korisnika. Od njih 14 bilo je starih i iznemoglih, a sedam sam sahranila”, kaže Cerić.

Kada je preživjela porodičnu tragediju, smrt kćerke, povukla se. Penzionerske dane krati čestim odlascima u Sarajevo da obiđe sina i unučiće. Spokoj pronalazi i u svojoj bašti sa hiljadama čuvarkuća.

VIDEO SNIMAK MOŽETE POGLEDATI NA SLEDEĆEM LINKU

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!