Tužna sudbina Milutina Ivkovića Milutinca: Malo ko zna šta se desilo sa kapitenom jugoslovenske fudbalske reprezentacije

Na fudbalskom terenu Milutin Ivković se posljednji put pojavio 6. maja 1943. godine.Tada je, na molbu svojih drugova, prilikom proslave 40 godina postojanja BSK-a, istrčao na zeleni teren. Nedugo poslije toga, 24. maja 1943, Gestapo je uhapsio Milutina Ivkovića. Zatvoren je u logoru na Banjici i strijeljan narednog jutra u Jajincima, zvanično zbog “komunističke djelatnosti”

Na prvom svjetskom fudbalskom prvenstvu u Urugvaju reprezentacija Jugoslavije, sastavljena samo od igrača iz Srbije, zabilježila je istorijski uspjeh osvojivši treće mjesto. Zahvaljujući filmu Dragana Bjelogrlića, to danas svi znaju.

Ipak, sudbina kapitena te legendarne reprezentacije Milutina Ivkovića – Milutinca po povratku iz dalekog Montevidea bila je veoma tragična i, sramotno, u Srbiji do skoro potpuno zaboravljena.

Iako je ovo u filmu Draga Bjelogrlića “Montevideo, Bog te video” tek pomenuto,Milutin Ivković – Milutinac je i prije Montevida imao zavidnu fudbalsku karijeru.

Od 1922. do 1929. godine, kao prvotimac beogradske Jugoslavije, odigrao je 235 utakmica, a učestvovao je i na Devetim Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. godine, kada je bio kapiten reprezentacije Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Ekipu Jugoslavije, koja je bila sastavljena isključivo od igrača iz Srbije, predvodio je i na prvom svjetskom prvenstvu u fudbalu u Montevideu 1930. godine.

DOKTOR I KOMUNISTA DO KRAJA 

Po povratku iz Montevidea, Milutin Ivković je ostvario dva dugogodišnja sna – diplomirao je na Medicinskom fakultetu 1934. godine i oženio se sa Eli, ćerkom poznatog beogradskog advokata Fridriha Popsa.

Otvorio je ordinaciju u Knez Mihailovoj 5, gdje je radio kao dermatolog, a porodica je uskoro proširena jer je sa suprugom dobio dvoje djece.

Posljednju utakmicu u dresu reprezentacije odigrao je 16. decembra 1934. protiv Francuske u Parizu.

Milutin Ivković nikada nije prestao da bude blizak ljevičarima i komunističkoj ideji. Na inicijativu SKOJ-a bio je jedan od organizatora bojkota Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine.

Osim sportskog, Milutinac je ostao upamćen i po političkom angažovanju – sve dok vlasti nijesu zabranile štampanje, bio je glavni urednik komunističkog časopisa “Mladost”.

Tako je dočekao i 1941. i njemačku okupaciju. Kako nije napustio Beograd, a počeo je da sarađuje sa narodnooslobodilačkim pokretom, nije prošlo mnogo prije nego što je postao meta nacista. Zbog svoje povezanosti sa radničkim pokretom i Komunističkom partijom više puta je hapšen i proganjan.

Na fudbalskom terenu Milutin Ivković se posljednji put pojavio 6. maja 1943. godine.Tada je, na molbu svojih drugova, prilikom proslave 40 godina postojanja BSK-a, zaigrao posljednji put.

Nedugo poslije toga, 24. maja 1943, Gestapo je uhapsio Milutina Ivkovića. Zatvoren je u logoru na Banjici i strijeljan narednog jutra u Jajincima, zvanično zbog “komunističke djelatnosti”.

Imao je 37 godina.

VELIKAN KOGA SMO ZABORAVILI

Nakon Drugog svjetskog rata novoformirana, socijalistička država, pokušala je da sačuva

sjećanje na Milutina Ivkovića. Fudbalski savez Srbije postavio je 1951. godine spomen-ploču na stadionu JNA, a jedna ulica pored stadiona nosi njegovo ime.

Nedaleko od spomenika svoga djede, Radomira Putnika, i doktor Ivković je dobio bistu postavljenu 1970. godine, ali je 2012. ukradena.

Za dugi niz godina lik i djelo Milutina Ivkovića Milutinca bilo je zaboravljeno. Tek nakon filma Dragana Bjelogrlića i pisanja “Politike” pokrenuta je akcija “Vratimo spomenik Milutincu”.

Bista je ponovo postavljena 2013. godine.

Izvor: dnevno.rs

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!