Trivo Zolak proputovao 81 državu: U svakoj zemlji nastojao da ima po jednu ženu

„U Šri Lanki majke od djetinjstva uče kćerke kako se vodi ljubav, kako se postupa prema muškarcima. Indijke nijesu lako osvojive žene, Havajke su prelijepe, dok u Pakistanu i Avganistanu ne smiješ pogledati ženu”, priča Zolak

Jednoga dana, na zaprepaštenje porodice i prijatelja, Trivo Zolak je spakovao kofere i pošao na put oko svijeta. Bez pare u džepu. Bez viza. Bez voznih karata. Govorili su mu da je poludio. Da će ga policija uhapsiti i vratiti odakle je krenuo. No, Trivo se samo osmjehnuo začuđenim rođacima i prijateljima koji su došli da ga isprate, mahnuo im i krenuo u pohod na svijet. Pošao je da ispituje gostoprimstvo u zemljama svijeta. Taj projekat mu se, kaže, „krčkao” u glavi dugo godina. I čim je formirao turističku agenciju u Kotoru krenuo je u realizaciju svog projekta.

Velika slavenska duša 

Bez pare u džepu proputovao je 81 državu. Ispitivao je gostoprimstvo naroda pod posebnim uslovima.
„Kad turista dođe u nevolju, kad nema novca… Htio sam da vidim kako se stanovnici određene države odnose prema turisti, kako turističke agencije, kako policija”, kaže Zolak.
Istraživanje je trajalo četiri godine, a Trivo Zolak je putovao od države do države, od kontinenta do kontinenta. Suočavao se sa raznim situacijama. Negdje bi mu ispred nosa zalupili vrata, negdje ih širom otvorili, a negdje ga zagledali, odmjeravali, ispitivali, pa mu otvorili ili ne.
Nikada, kaže Trivo, kod slavenskih naroda nije naišao na negostoprimstvo i uvijek je, priča, bio ugošten kod religioznih naroda.
„Slavenska duša je velika. Germani su potpuna suprotnost od njih. A prema mojim istraživanjima, od svih naroda na svijetu Crnogorci najlakše troše pare”, priča Trivo.
Do tog zaključka je došao dok je sam, praznih džepova, izlizanih farmerica i košulje, samo sa torbom o ramenu, obilazio svijet. Takav, privlačio je pažnju policiji. I nije imalo Boga, niti kakve sile, koja bi ga natjerala da kupi putničku kartu. Zbog toga je u Triru, rodnom gradu Karla Marksa, bio uhapšen.
„Kada su policajci, preko Interpola, saznali ko sam, odmah su me pustili”.
Poslije je Zolak posjetio Marksov muzej i u knjizi uspomena napisao da je, istražujući gostoprimstvo u svijetu, pritvoren u ovom gradu.

Čudni običaji

Iz Trira je krenuo dalje. U nove avanture i saznanja o gostoprimstvu i običajima u svijetu. A u svijetu ima čudnih običaja. Da čovjek prosto ne može da povjeruje. I nije Trivo baš sve htio da prihvati.
Nije htio da spava sa domaćicom u jednom eskimskom naselju.
A time bi učinio posebnu čast domaćinu.
„Bilo je sličnih situacija i u Indiji, Australiji i još nekim zemljama”, tvrdi Zolak. „Ali sam u svakoj zemlji nastojao da imam po jednu ženu”.
Zbog žena, kaže, neće nikada zaboraviti Šri Lanku i Havaje.
„U Šri Lanki majke od djetinjstva uče kćerke kako se vodi ljubav, kako se postupa prema muškarcima. Indijke nijesu lako osvojive žene, Havajke su prelijepe, dok u Pakistanu i Avganistanu ne smiješ pogledati ženu”, priča Zolak.
Mnogo različitih slika i doživljaja prošlo je ispred Zolaka za četiri godine njegovog putešestvija. Nakon proputovane 81 države, kaže da je najljepše živjeti u Crnoj Gori.
„Ni manje ni ljepše zemlje na svijetu nema. Poslije Crne Gore živio bih na Havajima, u Južnoj Australiji. U Americi ne bih uopšte mogao da živim. Tamo se prebrzo živi, a malo uživa”, priča Trivo Zolak.
Kada se vratio u Crnu Goru sa četvorogodišnjeg putovanja, poljubio je njeno tlo i uzviknuo:
Ja sam živio 1.000 godina”!
Jer, Zolak ne mjeri život po godinama, već bogatstvom doživljaja i stvorenih djela.
Kemal Musić

 

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!