Od Ujedinjenih nacija do Njujorškog maratona: Cetinjanka Ivana Pajević tri puta kroz cilj sa zastavom Crne Gore
Ambasadorka Ivana Pajević je tokom bogate diplomatske karijere, između ostalog, obavljala dužnost šefice kabineta i savjetnice za vanjsku politiku premijera Crne Gore, bila zamjenica stalnog predstavnika Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, ali i predsjednica Izvršnog odbora UN Women — jednog od najvažnijih tijela Ujedinjenih nacija posvećenih pravima žena i rodnoj ravnopravnosti.
Godinama je učestvovala u predstavljanju Crne Gore pred međunarodnim institucijama i svjetskim diplomatama, a danas sa istim osjećajem ponosa i odgovornosti prolazi kroz cilj velikih maratonskih trka noseći crnogorsku zastavu
U proteklih dvadeset godina od obnove nezavisnosti, crnogorska zastava vijorila se na najvećim svjetskim sportskim takmičenjima. Crnogorski sportisti nosili su je širom planete, a posljednje tri godine kroz cilj najpoznatijeg maratona na svijetu pronosila ju je Cetinjanka Ivana Pajević — bivša diplomatkinja, maratonka i žena koja je istrajnošću, disciplinom i snagom ponosno predstavljala Crnu Goru na ulicama Njujorka.
Grad koji nikad ne spava jednom godišnje postaje nešto sasvim drugo — najveća trkačka pozornica na svijetu. Pet njujorških opština (boroughs), više od 59.000 takmičara, preko dva miliona navijača i bezbroj ličnih priča stapaju se u jednu veliku ljudsku rijeku na stazi dugoj 42,2 kilometra.
Ivana, naravno, nije jedina Crnogorka koja je istrčala Njujorški maraton. Bilo ih je još i sve su ponosno nosile zastavu zemlje iz koje dolaze. Ipak, njena priča ima posebnu simboliku. Godinama je radila u Diplomatskoj misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, gdje je učestvovala u predstavljanju i međunarodnom pozicioniranju obnovljene Crne Gore, radeći sa svjetskim liderima i međunarodnim institucijama u trenutku kada je mlada država gradila svoje mjesto među članicama svjetske zajednice.
POBJEDNIČKI KROZ CILJ
Baš kao što maraton traži izdržljivost, disciplinu i vjeru da cilj postoji čak i onda kada tijelo posustaje, tako je i put Crne Gore do nezavisnosti bio dug, neizvjestan i pun prepreka. Zato Ivana kaže da svaki njen korak kroz ulice Njujorka nosi dio emocije iz maja 2006. godine — vremena kada je i sama vjerovala da jedna mala država može istrčati svoju najvažniju istorijsku trku.
Trenutak kada je Crna Gora sa 55,5 odsto glasova izašlih birača tog 21. maja 2006. godine „protrčala” kroz cilj, Ivana pamti i danas. Kaže da je to bio jedan od najsrećnijih dana u njenom životu.
„Teško je opisati osjećaj sreće, ispunjenosti i ponosa što smo uspjeli da mirnim i demokratskim putem obnovimo državnost i vratimo Crnu Goru na mapu svijeta. Nezavisna Crna Gora bila je moj san, san moje porodice, prijatelja i kolega sa kojima sam do jutra slavila taj istorijski trenutak koji je zauvijek promijenio našu državu”, kaže Pajević, koja danas živi u Njujorku.
Ambasadorka Ivana Pajević je tokom bogate diplomatske karijere, između ostalog, obavljala dužnost šefice kabineta i savjetnice za vanjsku politiku premijera Crne Gore, bila zamjenica stalnog predstavnika Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, ali i predsjednica Izvršnog odbora UN Women — jednog od najvažnijih tijela Ujedinjenih nacija posvećenih pravima žena i rodnoj ravnopravnosti.
Godinama je učestvovala u predstavljanju Crne Gore pred međunarodnim institucijama i svjetskim diplomatama, a danas sa istim osjećajem ponosa i odgovornosti prolazi kroz cilj velikih maratonskih trka noseći crnogorsku zastavu.
„Počela sam rekreativno da trčim prije skoro tri decenije, ali intenzivnije i ‘zagriženije’ definitivno od 2017. godine, kada sam postala članica neformalne grupe stalnih predstavnika i ambasadora pri UN-u, kao i NYRR-a (New York Road Runners), kroz koji sam učestvovala u brojnim trkama neophodnim za kvalifikaciju za Njujorški maraton”, kaže Ivana.
Priznaje da je u Misiji Crne Gore pri UN-u bilo mnogo posla, ali da joj je trčanje predstavljalo način da se resetuje, održi fokus i potvrdi disciplinu, posvećenost i istrajnost.
„Neformalna grupa PRunners unijela je posebnu čar u moj diplomatski život u Njujorku. Sport nas je povezao i van hodnika Ujedinjenih nacija. Često smo zajedno trčali polumaratone, gostovali u medijima, a čak je i novinar New York Timesa trčao sa nama i pisao o našoj grupi. Trčali smo svake srijede u Central parku, bez obzira na vremenske prilike — kiša i snijeg nijesu bili izgovor.”
EMOTIVNI TRENUTAK CETINJANKE NA NJUJORŠKOM MARATONU
Prošle godine po treći put je istrčala Njujorški maraton.
„Nevjerovatan osjećaj, iskustvo koje vrijedi svakog truda i napora. Maraton je okupio više od 59.000 ljudi iz raznih krajeva svijeta; svi smo dijelili istu želju da ostvarimo cilj koji uspije da postigne manje od jedan odsto svjetske populacije. Pored mene, učestvovalo je još pet ljudi iz Crne Gore. Bilo je divno dijeliti to iskustvo sa njima. Povezala nas je zajednička želja da predstavimo Crnu Goru ne samo na maratonu, već i na Paradi nacija dva dana prije trke. Bili smo obučeni u iste majice sa grbom koje je donio moj sugrađanin, Cetinjanin Vuko Perišić.”

Jedan od trenutaka koji će pamtiti cijelog života bio je kada je u publici ugledala crnogorsku zastavu. Taj prizor ispunio ju je ponosom i dao dodatnu snagu da završi trku.
„Predivno je bilo! Kada sam ugledala zastavu i čula poznat, drag glas podrške naše Bose Bakrač, srce mi je zaigralo. U moru ljudi, vidjeti nekog svog — neprocjenjivo.”
OD STEJTEN AJLANDA DO CENTRAL PARKA
Mnogi se pitaju koliko je teško istrčati 42 kilometra od Stejten ajlanda do Central parka.
„Staza Njujorškog maratona poznata je po težini jer nije ravna. Bilo je zahtjevno, ali adrenalin i nevjerovatna energija publike nose vas kroz svaki kilometar.”
Kaže da je prošle godine bila najspremnija, jer je treći put učestvovala i znala šta je očekuje. Ipak, priznaje da tokom trke uvijek dođe trenutak krize.
„Najveća kriza dolazi između 32. i 35. kilometra. Tada tijelo testira granice, a um preuzima komandu.”
Ipak, najemotivniji trenutak nije bio prolazak kroz cilj, već ono što je osjetila nekoliko kilometara ranije.
„Negdje pred ulazak u Central park shvatila sam da sam sve prepreke ‘u glavi’ prevazišla. To je bio trenutak pobjede.”
Mladima u dijaspori, koji maraton doživljavaju kao „nemoguću misiju”, poručuje da su najveće prepreke često samo u našoj glavi.
„Maraton je itekako moguć. Kada vjerujete u sebe i odlučite da prihvatite izazov, fizička spremnost postaje samo pitanje vremena, discipline i volje.”

Kaže da ju je upravo maraton naučio jednoj od najvažnijih životnih lekcija — da se najveći ciljevi ne osvajaju preko noći.
„Naučio me strpljenju i dosljednosti — i da se granice pomjeraju samo ako im damo šansu.”
A kada bi Njujorški maraton morala opisati u jednoj rečenici, Ivana ne krije emocije.
„Nevjerovatnih 42,2 kilometra ljudske istrajnosti, emocije i duha Njujorka.”
Priznaje da postoji još jedna želja koju nosi u sebi — da jednog dana trči maraton kroz rodni kraj.
„Voljela bih! Cetinje ima posebno mjesto u mom srcu i trčati maraton cetinjskim ulicama bila bi prelijepa prilika da povežem sport, zajedništvo i pripadnost domovini.”
Na kraju razgovora pitali smo Ivanu šta za nju znači činjenica da je upravo kao Crnogorka istrčala jedan od najpoznatijih maratona na svijetu.
„Ogroman ponos”, kratko odgovara.
Sead Hodžić











