Meldino sjećanje: U trci s očevom smrću, jedan čovjek u Njujorku nam je otvorio vrata i pokazao šta znači ljudskost
U trenucima kada se život lomi između nade i nevjerice, ljudi koji pokažu čovječnost postaju svjetionici koje pamtimo cijeli život. Upravo takvo svjedočenje o Ameru Cikotiću, doskorašnjem generalnom konzulu Crne Gore u Njujorku, podijelila je Melda Kukić Redžepagić — potresnu priču o suboti koja joj je promijenila život, o borbi da stigne do teško bolesnog oca i o velikom gestu dobrote koji joj je, kako kaže, zauvijek ostao urezan u srce.
Zamislite New York, svjetsku metropolu u kojoj sve funkcioniše po strogo propisanim protokolima i radnim danima. A onda zamislite jedan od najgorih decembara, jednu od najtežih subota u mom životu — dan kada smo sestra i ja pokucale na vrata generalnog konzulata tražeći travel dokument. Moj tata je tada još bio živ.
Amer Cikotić je, već na poziv daidže Izeta, bio u konzulatu i pripremio naša dokumenta. Kada smo stigle, počela sam da se izvinjavam što ga uznemiravamo tokom vikenda. Prekinuo me i rekao:
„Nemoj molim te da to spominješ… pa jesmo li ljudi? Ovo je hitna situacija, ja znam kako vam je.“
Gledao je mene i sestru, već slomljene od brige i bola, kao da je slutio šta nas čeka. Nastavio je nježno, birajući riječi da nas ne povrijedi.
„Treba li vam šta, đevojke? Imate li…?“
Jedva sam izustila da nam ništa ne treba, samo taj dokument – i posegnula sam za tašnom, po navici da „počastim“, da „platim“, kako smo navikli u životu i našim ustanovama.
On je tada ustao i gotovo povisio ton:
„Nemojte to da mi radite! Vi ni ne znate hoćete li oca živog zateći… Kakav bih ja čovjek bio da vam uzmem te pare?“
Dohvatio je novac sa stola, zgužvao ga i stavio mi u džep. Zatim nas zagrlio:
„Idite, đeco, svom ocu. I daj Bože da se sljedeći put vidimo nekim ljepšim povodom.“
Izašle smo nijeme. Nazvale smo tatu.
„Tata, dobile smo dokumenta. Dolazimo večeras. Molim te, izdrži.“
Posljednji put smo čule njegov glas.
„Stignućete mi na dženazu, sine.“
Nekih pola sata kasnije, tata je preselio.
Ali dobro koje nam je Amer Cikotić tada učinio — to se, vjerujte, ne zaboravlja.
Neka mu novi životni put donese samo dobro.
Šok u zajednici, emocije na ispraćaju: Kako je Njujork reagovao na odlazak Amera Cikotića (VIDEO)
