Autor: Erol Avdović

Računajući na znane stereotipe, političke i druge predrsude, Bernie Sanders, inače prvi američki socijaldemokrata, u predizborima za Bijelu kuću doista je stigao vrlo daleko.  

Nakon pobjede u američkoj saveznoj državi West Virginia (Zapadna Virdjinija) – popularni Bernie, još uvjek je žilavi rival za odavno proglašenu pobjednicu Hillary Clinton. On je poručio kako su u zabludi svi oni, koji misle, da je predizborna utrka za nominaciju Demokratske stranke završena.

SANDERS NE ODUSTAJE

“Mi smo u ovoj utrci da pobjedimo” rekao je Sanders, nastavljajući da ide uz vjetar – protiv izborne matematike.

Do sredine jula, kada je planirana Konvencija za dodjelu demokratske nominacije za Bijelu kuću – to će, ipak biti “put uzbrdo”, ali Sanders se ne predaje. Zapravo, i dalje tjera Hillary da politički “krvari”, nanoseći joj vidne ožiljke. A Donald Trump je već najavio da će te političke napade, pored svojih – koristiti protiv Clintonove.

Kada sam nedavno postavio pitanje jednom aktivisti iz lokalnog ogranka Demokratske partije, da li Sanders ostaje u ovoj utrci i zbog toga – jer bi se na kraju, ipak moglo dogoditi da FBI (Federal Bureau for Investigation) – američki Federalni istražni biro — podigne optužbu protiv bivše državne tajnice zbog znane e-mail afere, zbog korištenja njenog privatnog kompjuterskog servera, dobio sam potvrdan odgovor.

Bernie, o tome ne govori, ali je očito spreman da uleti u dobijanje demokratske predsjedničke nominacije, kao – nominalno, slijedeći najbolji kandidat — poslije Hillary.

Ne precjenjujem svoje izvore, ali ova, ne samo analitička pretpostavka – nije sasvim za odbaciti.

Ove je sedmice, direktor FBI-a James Comey rekao je novinarima u Washingtonu – kako doista “osjeća pritisak” da završi federalnu istragu protiv Hillary Clinton u vezi s email aferom.

Comey je taj pritisak čak usporedio sa slučajavima u kojima FBI u najkraćem roku mora riješiti neke istrage oko terorizma. Insistirao je da će njegova agencija, svoj dio posla obaviti profesionalno, bez obzira što svi pričaju o tekućim izborima. I da to neće utjecati na njih!

Sa svoje strane, Hillari je u više navrata iznjela čvrsto uvjerenje – da FBI neće podići optužnicu protiv nje, iako njeni politički protivnici – često pominju da se taj “krug sužava”.

VALJANI RAZLOZI

Zvanično, Bernie Sanders – navodi tri razloga zbog čega ostaje u utrci za nominaciju: Prvo, jer će u državama u kojima je pobjedio s ogromnom većinom (“landslide” – odron), tražiti od demokratskih delegate da dodjele svoje glasove njemu.

Time bi se odnos izmedju sadašnjeg broja delegata smanjio, na “samo 291” u korist Clintonove.

Najveći američki mediji, uključujući vodeće TV mreže – čiji su vlasnici najmočnije korporacije – navode da je Hillary od potrebnih 2383, dosad već osvojila 2228 delegata, jer se računa i na superdelegate – njih 523. Sanders je prema istim navodima dosada skupio 1454 delegata.

Međutim, ako se izuzmu ti, super partijski birokrati – kod kojih Sanders želi u međuvremenu – intenzivno agitirati, jer ih je osvojio samo 39 – onda, Hillary, za sad može računati da je osvojila 1701. delegata. A to je, sasvim “dostižno” za Sandersa.

Poznati TV reporter John King sa CNN-e, objasnio je onomad taj scenario po kome Sanders, koji je u broju popularnih glasova “svega nekoliko stotina hiljada iza Clintonove” može dostići nekad neuputnu favoritkinju Demokratske stranke.

Da bi dobio nominaciju, Sanders do, 7. juna mora osvojiti 19 od preostalih 25 utrka u isto toliko saveznih američkih država. On je, valja reći, već dobio 54 posto svih demokratskih delegata od martovskog “Super utorka” do danas. Zato će Sanders i biti u “mrtvoj trci” sa Clintonovom sve do sredine jula.

Interesantno je da Sanders ima bolje brojke (više delegata) od Baracka Obame u drugom dijelu predizborne utrke, 2008. godine.

Po Sandersovim očekivanjima – taj je magični scenario – da se izjednači s Hillary – “ostvariv”. On pokušava ubjediti stranaške superdelegate – da povuku svoje glasove – odavno obećane Hillary, preusmjeravajući ih njemu. To je upravo – drugi navedeni razlog – zašto on još ostaje u utrci.

I na koncu, kao treći razlog Bernie Sanders navodi ankete koje pokazuje da on stoji bolje u utrci s Donaldom Trumpom, nego Hillary.

Bernie “šije” Trumpa sa – 12 procenata u tom duelu. Hillary, čini se, ostaje ranjivija na Donaldove besprizorne uvrede, što se odražava i na pomenute ankete. Njena je prednost u odnosu na Trumpa smanjena je na 6 posto.

Još je gore za nju među neovisnim glasačima, van demokratske i republikanske izborne baze. Sanders je bolji od Trumpa za čak 22 posto, a Hillari ima prednost od svega 2 posto.

Na stranu dosadne, ali precizne brojke CNN-a, održivost Sandersa na izbornoj pozornici, ovog proljeća 2016, ipak se duži nečemu što partijski birokrati, glavni mediji i, razni krojači političke korektnosti u korist status qua, ne znaju, ili – nisu dosad željeli da uvaže.

OPASNI SPEKTAKL

Tako smo početkom maja svjedočili komičnoj epizodi s znanim kolumnistom dnevnika “Washington Post”. Novinar Dana Milibank – prije sedam mjeseci obećao da će pojesti vlastitu novinsku kolumnu ukoliko Trump osvoji republikansku nominaciju. U toj je kolumni sugerirao da su republikanski glasači bolji od Donalda.

I tako se, uz mnogo publiciteta, kolega Dana, našao pred kamerama, spreman da, umočenu u kečap, posutu parmezanom pojede javno svoju kolumnu. Danima smo se zabavljali tom predstavom.

Ne zna se je li Milibank izdržao do kraja i je li mu pozlilo poslije prvog olovnog zalogaja. Ali, spektakl sa Trumpom i onim, koji namjerno omalovažavaju njegovu pučku bazu — se nastavlja. Gotovo, kao sapunska opera!

U međuvremenu, glavni partijski establišment i republikanaca, ali i demokrata, kao da se “dosjetio” kako se ograditi od onih koji odudaraju od, iako zastarjelog, ipak njihovog šablona.

Republikanci će ovih dana zaokružiti svoju platformu, u kojoj će se partija ograditi od ksenofobičnih – izbornih izjava Donalda Trumpa, adresiranih ranije na Latinose (meksičke i druge imigrante), muslimane i sve ostale, koje kod američkog biračkog tijela, onog koje očito glasa za Donalda – nažalost, nastavljaju buditi neprimjerno niske strasti. Pitanje je samo, da nije već kasno?

Republikanci su to bili i priseljeni učiniti, jer Trump je samo vrhunac ledenog brijega – kad su u pitanju predizborne “igrarije” riječima. Te riječi je inaogurirao George W. Bush, odmah iza 11.septembra 2001, ali sui h kasnije i mnogi drugi bezobzirno rabili kod svojih birača za osvajanje političkih mandata. Na to je sredinom sedmice upozorila i demokratska kongreskinja Nancy Pelossi.

Tim i takvim republikancima, Pelosi je izrekla jasnu političku “presudu”, optužujući ih da se njihova retorika, iako ublažena, u biti – “ni trunke ne razlikuje” od Donalda Trumpa.

U isto vrijeme i demokrati zaokružuju svoju “novu” političku platformu. Po njoj, doduše nije realno distanciranje od Wall Streeta i neoliberalnog, američkog kapitalizma, o čemu već dugo bruji Bernie Sanders. Nešto od Bernijevih ideja bit će sigurno inkorporirano u “novu” agendu demokrata.

Amerika nije i ne može biti Skandinavija, ali Sandersove primjedbe na račun “korumpiranog političkog sistema”, u kojem Wall Street i moćne korporacije, praktično “kupuju izbore” za Kongres ili Bijelu kuću – ostat će i kao pučki eho i poslije završetka njegove kampanje.  

Ako sve ovo oko Sandersa još preraste u politički pokret, kako neki nagovještavaju — oni koji prihvataju njegove ideje možda će se još žešće vratiti na američku društvenu scenu.

Na toj političkoj pozornici je sada jedna doista nova – “milenijska generacija”, ona izmedju 19 i 29 godina, za koju se očekuje da bude važan faktor u doglednoj budućnosti.

S druge strane, kod onih “staromodnih” nastavlja se strah od od političke revolucije, koju zagovara Sanders. Kao da se, sasvim, ne razumije ni pučki zemljotres, koji je poslije godina republikanske zloupotrebe “narodnog jezika”, sada s Trumpom zatresao Ameriku.

Moglo bi se čak reći, da taj strah od promjena nastavlja biti “žirant” da Amerika ostane u znanim socio-ekonomskim gabaritima, naravno i dalje s utjecajem koji seže i preko Atlantika: Amerika i Engleska, dakle – neće biti proleterska.

Amerika i Engleska bit će zemlja tehnološka. Kao što će to biti i ostatak planete — s više ili manje pojedinačnog utjecaja.

Pratit ćemo još politički spektakl, u kome je bezobzirni Donald — svoje protivnike, već nazvao “ludi Bernie” i “nepoštena Hillary”. To će sigurno zabavljati većinu, neko vrijeme, ali neke će sigurno i zabrinuti. Trump, očito nastavlja – pa dokle traje da traje.

Ne treba biti Aristotel pa se dosjetiti, da je društvo spektakla – koje je u svojoj istoimenoj knizi “La société du spectacle” još 1967, podrobno pisao – predviđajući vrijeme u kojem živimo francuski marksistički filozof Guy Debord – odavno stiglo. I da mi, već živimo posljedice tog vremena.

Ako su u 20.stoljeću dvije najpogubnije idolatrije i mnogo gore od toga – bile nacizam, koji se zasnivao na slavljenju velikog vođe i povlaštene rase — i komunizam, koji je također utemeljen na veličanju velikog predsjednika (kamarada) i idealiziranju proleterijata – onda bi ovo 21. stoljeće moglo postati veličanje “zabavnog” vodje i poluobavještenog svijeta.

Gledajući Donalda Trumpa i njegove metode, kao nekada Berluskonija, ali i druge s podužeg spiska lokalnih “zabavnih” faca, koji govore narodnim jezikom i ne silaze sa TV ekrana, uz uniformisane “vijesti” koje nam se serviraju svakog dana – više je razloga za nova pitanja, nego za brzoplete odgovore. Dok još imamo vremena! 

Izvor: Avaz