Miloš Žujović, terorista koji je pokušao ispred Ambasade Izraela da ubije žandarma Miloša Jevremovića, porijeklom je iz sela Mala Vrbica kod Mladenovca.

Ljudi iz tog sela su se povukli u kuće. U nevjerici su, mada ih još nije napustilo sjećanje na događaj od prije koju godinu, kada je mladi čovek iz njihovog komšiluka, rođak i drug objavio da je primio islam. U nevjerici je i Milošev otac Zoran.

On je rekao da njegova žena, Miloševa majka, nije u stanju ni sa kim da razgovara, a da njega najviše muči pitanje – gdje će sada sina, koji je primio vjersko ime Salahudin, da sahrani i kako će dalje on i supruga.

“Pomisliće svi da smo neki čudni ljudi, a mi smo se zaista trudili oko njega i vaspitavali ga najbolje kako smo znali i umjeli”, kroz suze je ispričao Zoran.

“Eto, ne znam ni gdje da ga sahranimo. Kako sad na pravoslavno groblje kad je promijenio vjeru. Vrbovali su mi dijete i oteli su mi ga. Ne znam kako ću i šta ću, majka njegova nije u stanju da razgovara. Ma, ti koji su ga oteli neka ga i sahranjuju”.

Milošev otac juče je ispričao i da je njegov sin želio da upiše Fakultet za bezbjednost i Policijsku akademiju i da se jedno vrijeme i spremao za to, jer mu je želja bila da postane inspektor. Međutim, prije par godina vrbovali su ga ljudi iz Crne Gore i tada je promijenio vjeru. Kako je rekao, vehabije su ga i oženile, a to je bio način da ga “drže u šaci”.

U Novom Pazaru, gdje se Miloš preselio iz Mladenovca, imao je dva drugara, a prema riječima Miloševog oca, tu je upoznao i Igora Despotovića, koji je uhapšen kao saučesnik u ovom terorističkom napadu.

Otac Zoran ispričao je da su pokušavali na sve načine da Miloša vrate na stari put, ali nisu uspjeli u tome. Zoran Žujović je rekao i da njegov sin ima dijete koje će za par dana napuniti godinu dana, i da su ga sin i snaja posjetili kada su bebu dobili. Tada je, kako je rekao, snaji vidio samo oči, a Milošu rekao da ona više ne dolazi u hidžabu.

Zoran je potvrdio da je Miloševa supruga trudna, a trebalo bi da se po drugi put porodi krajem godine. Da je teška sudbina pogodila Žujoviće potvrđuju i komšije i rođaci iz Male Vrbice koji još nisu išli da izjavljuju saučešće:

“Niko noćas nije spavao, potreseni smo i ne znamo da li nesrećnim roditeljima da priđemo. Šta da im kažemo?”

“Dobro, svako ima volju da odabere vjeru, ali nema pravo da ubija!”

Miloš Žujović, pričaju, ni po čemu nije odavao utisak da je spreman na tako strašan potez. U Maloj Vrbici ga svi poznaju od malih nogu. Iz osnovne škole u Ameriću, iz autobusa kojima je kasnije putovao u gradsku OŠ “Momčilo Živojinović”… Iz Tehničke škole koju je pohađao… I roditelji su, kažu, uzorni ljudi. Radili su u nekadašnjem “Jugoazbestu”. Otac Zoran je Miloša dobio u drugom braku i to mu je i jedino dijete.

“I on i žena oboljeli su i zatvorili se u sebe kad je “mali” rekao ‘Ja više nisam Miloš, ja sam Salahudin’. Mučenici mislili da se šali, posle su počeli naglo da venu, ali se sina nisu odricali. Dočekivali su ga, slali šta su imali. Znali su da je oženjen djevojkom iz Pazara. Da ima s njom dijete i da očekuje drugo. I njegovu ženu su primali, šta crni roditelji da rade, njega jednoga imaju, pa vele, neka je živ”, slušamo priču u Maloj Vrbici kod Mladenovca.

Povremeno su se komšije i rođaci sretali sa ovim mladim čovjekom, za ovu sredinu nesvakidašnje odluke i izgleda. Razgovarali s njim, niko nikada nijednu javnu osudu nije iznio ni pred njim, ni pred njegovim roditeljima ili rođacima.

“Sreo sam Miloša prije tri dana”, kaže jedan od bliskih rođaka Žujovića. Išao je iz pravca Vlaškog Polja, vjerovatno sa stanice na magistralnom putu Beograd – Kragujevac. Samo smo se pozdravili i razmijenili nekoliko rečenica. Bio je na nekoliko desetina metara od skretanja prema kući roditelja, pa nisam imao ni potrebu da ga povezem. I Zorana sam prije tog dana vidio, neko ga je dovezao do skretanja u sokak. Vukao je neke torbe. I, kao da sam slutio nesreću, sam sebi velim: ‘Da sam na njegovom mjestu, dana ne bih izdržao. Ali on se nadao. Čemu, pitate? Pa, vjerovatno tome što mu je to dijete živo. Ali ono ubi sebe. Sad će i te nesrećne roditelje’”.

Foto: MUP Srbije