“Moji ujaci koji su rođeni u Crnoj Gori, a koji žive u inostaranstvu, u istoj su sitaciji. Njihova djeca koja imaju naša prezimena, gene, oni nemaju pravo na državljanstvo Crne Gore. Ne postoji država na svijetu koja se lakše odriče svoje djece nego Crna Gora, prema mom mišljenju to je neviđena sramota”

Ko bi rekao?!

Bivši činovnik Goldman Sachs Group, Inc, kripto broker u minusu, čedo postmodernog dibidusa kojem svjedočimo, uz to japanski đak, dakle Milojko Spajić, biološki osjeća i živi jednu narodnjačku viziju države u kojoj smo svi djeca.

Država je po Spajićevom priznanju naša majka, sjemenište, genetska klisura iz koje izlaze potomci, nejač koja kusa istom kašikom i banja se u istom lavoru. Državu ne čine zakoni, racionalna mjerila i planski dokumenti, državu ne moraš uvažiti ni na premijerskom satu, ne moraš ni rođeni ekspoze da pročitaš, ali zato moraš poštovati ujaka i šurnjaju, jer su ta naša krvna račvanja jedini pravi legalitet.

Po crnogorskom premijeru reformisti, pitanje državljanstva je stanje emocija, a ne političke procjene i brige za mali izborni sistem kome 2.000 glasača donosi prevagu i vlast. Biološki koncept prikladan kakvom drevnom plemenu, za Spajića je presudan, pa predlaže dvojno državljanstvo, kako bi ljudi koji ne žive u Crnoj Gori mogli da glasaju.

Jedan mali problem ipak moram ovdje naglasiti. Dvojno državljanstvo ne predlaže Spajić, nego nacionalistička desna partija Andrije Mandića, politička struja koja štiti poslovne interese predsjednika Srbije. Ali to ne treba nikoga sa brine, poručuje Spajić. Ljudi koji su do ivice incidenta doveli jebeni popis stanovništva, agenti Putinove i Vučićeve duboke države, mjesni četnici koji prijete inovjernima u 21. vijeku preko Spajića način dobijaju i više nego što su tražili. Ne samo da će njihove izborno-etničke projekcije Dušanovog carstva postati mogućnost, nego će imati i manekena berze, japi japanski lutku da njihov etno-nacionalizam i izborni inženjering prođe kao ljupka start up ideja.

Sakriven ispod stoljnjkaka kao školarac na svadbi, dok iznad stola uveliko orgijaju bradati rođaci, ovaj libertijanac uvodi genetiku u javni govor, pa kaže: “moji ujaci”.

Mislio sam, bogami, prije ove posljednje izjave da Spajića interesuje samo plata, da on i na ujake gleda kao na poreske jedinice, ali sam se izgleda prevario. Ispod hladnog oklopa jednog ekonomskog esencijaliste i biznis talibana, izgleda da kuca srce plemenika, rodbinskog prvoborca koji svoju ulogu vidi u usklađivanju pasoške evidencije sa rodoslovom. Sasvim slučajno, to je politički prioritet Mandićeve klike, kako bi mogli organizovati svoju partijsku mašinu i zakovati svoj politički status preko ljudi koji poput samog Mandića godinama krše zakon i javno barjače sa dva pasoša.

Nelegalno na taj način postaje legalno, glasanje postaje etnička fluktuacija, naravno bez ozbiljne analize, bez društvenog konsenzusa, po volji onog koji je zakon prvi prekršio – samog Mandića, odnosno njegovog političkog patrona iz Beograda. Onaj koji je svoj politički put s ponosom zasnovao na osporavanju i unižavanju crnogorske države, dobija šansu da lakim skokom učini nemoguće, promijeni izbornu računicu. Pravdaće se prosta matematika guslarskim razlozima, daljim etničkim dokazivanjem, a građanska, poslovna, službena logika države ostaće kao briselska maštarija. Ono što bi savremena država trebalo da bude, servis i administrativna norma, sad postaje emotivni rebalans i povratak u vajna predačka htijenja, politički podvaljena kroz konstrukt navodne dijaspore.

Kompletan tekst možete pročitati na portalu Normalizuj

https://normalizuj.me/praxis/ujcevina-sad

Foto: Normalizuj