BRAK KOJI TRAJE 70 GODINA Vezirka I Fetah Hajdarpašić iz bjelopoljskog sela Lozna, imaju po 88 godina života a 70 su proveli u braku. Uprkos tome što su u bračne vode uplovili po preporuci, a da se prethodno nisu ni čuli ni vidjeli, uspjeli su da prođu kroz izazovna vremena, podignu I školuju šestoro djece I zadovoljni dočekaju starost. Recept za uspjeh, otkrivaju, leži u istrajnosti, razumijevanju I dogovoru. Da se vrate u prošlost, kažu, ne bi voljeli.Kada su u aprilu 1954. godine stali na ludi kamen, Vezirka I Fetah Hajdarpašić, nisu ni slutili da će im životni put biti tako težak a starost mirna I srećna. Tog aprilskog jutra, prisjeća se Vezirka, svatove je umjesto prijatelja dočekao nezapamćen snijeg. Mladoženju nije poznavala, ali , priča Vezirka, tako su se gotovo sve djevojke tada udavale.“Prije su ti bile ove đevojke grdne, davali ih kao stoku. Nit vidi momka, nit on nju, ni ništa. Jednom ga ovako, napremase, u Poda na neku svadbu viđela, I ništa više. To je bilo.. Ništa to prije nije valjalo, ti brakovi kad su bili, ne daj Bože.”Ni Fetah nije znao kako izgleda njegova buduća supruga. Objašnjava da su tada pravila bila drugačija. Porodice su birale dobrostojeće muškarce za njihove ćerke, a mladoženje, s druge strane tražile ljepotu i birale djevojke iz porodica koje su važile za dobre I poštene.“Gledaj, to je bilo ranije. Ako je imovnog stanja malo boljeg I ima zemlje, lijepo živi, pa neka je I lošiji momak, a ako je siromah, nema zemlje I ako je dobar momak ustrucavaju se da mu daju djevojku jer kažu slabo živi, što da mu damo našeg roba da tamo slabo živi. To ti je takav taj system bio udaje I ženidbe I svega.”Česte su, kažu Hajdarpašići, bile I prevare. Nerijetko se dešavalo da ugovore brak djevojke sa jednim a da je udaju za drugog muškarca. Pravo glasa ili pobune, imale nisu, a I ako bi se oglasile, na razumijevanje nisu nailazile, objašnjava Fetah.“Bilo je, vidi jednoga momka, kad dođe kod kuće drugoga, lošijega, pa il ostala il ne ostala. To tako.. Bilo je podvala I svega je bilo ali..”Dok mnogi tvrde da je sadašnjost izobličena, međuljudski odnosi hladni a žal za prošlim vremenima česta, Vezirka I Fetah kažu da nemaju za čime da žale a da nove generacije nisu svjesne blagodeti vremena u kojem žive.“Kako žali?! Nit smo imali vode, ni struje, ni šporeta, sve se ložilo po nekim, zvalo se kuće. Sve se ložilo, tu sač, crepulja, ne daj Bože sad kad pomislim na ono vrijeme. Neka je sve bolje sad ovom narodu.”“Bilo je bitno da održiš porodicu. Ali na kakav način, nisi mogao da izabereš osim da radiš, ono imanje tvoje. Tu da ti rodi žito, da možeš da prehraniš porodicu. Ako si imao zemlje imao si žita I porodicu prehranio I ti si gazda. A bez zemlje siromah. Odmah je bila podjela gazda I siromah. Ako nisi imao u jesen 1000kg žita na tavan, da imaš, ti si siromah. Po bogastvu se sve određivalo tada. E sad zavisi I od ljudi I od plemena I od ponašanja. Ali sad je bolje, sad je sve, malo je odaljeno jedno od drugoga, šta je uzrok ne znam. Sad radova, poslova, novaca, odjeće, obuće. “Šestoro djece, devetnaestoro unučadi I dvadeset troje praunučadi – bogatstvo je kojim se Hajdarpašići danas ponose. Svu djecu Vezirka je rodila sama, u porodičnoj kući.“Sve sam ih rodila kod kuce, nijedno nisam u bolnicu. Svekrva mi je bila ziva kad sam rodila Murata I Hamida. E posle ona umrla, sve sam ih sama rađala. Ponekad on bio tu, nekad sve sama. “Na pitanje “Koji je recept za uspješan brak poput njihovog koji traje 70 godina”, Hajdarpašići kažu da sloga kuću gradi. Život su proveli u međusobnom povjerenju I radu za porodicu. Vezirka je trideset godina radila u vunovlačari a Fetah je dobar dio radnog vijeka proveo u inostranstvu. Istovremeno su podizali I školovali djecu koja im danas uzvraćaju sa puno ljubavi I pažnje. “Meni I njoj je lijepo. Nijesmo na teret ni sinovima, ni ćerkama, imamo naše. E sad, oni treba da nas pomognu, I pomažu. Dođu, vide nas. Nama je dobro ovdje, tri sina. Uvijek neko ima. A po ovim selima gore, dvoje starija.. Nema naroda.Otišlo. 15 dana ne vidi živu dušu. E sad, ako mu dođe dijete odnekud, on ne može da dođe sem jednom godišnje. Nama je dobro.”Iako su u dubokoj starosti, Vezirka I Fetah, dobrog su zdravlja I dane provode u zadovoljstvu I sreći. Vezirka voli da čita I plete, a kada je lijepo vrijeme, Fetah dane provodi u prirodi. Njihove godine, kako životne, tako I bračne, pričaju tužne I srećne anegdote. Dokaz su da ljudi ne znaju koliko mogu sve dok ne dođe vrijeme da moraju.Izvor: TV EArnela Hajdarpašić

Posted by Vijesti iz Bijelog Polja on Wednesday, March 20, 2024