Živjeti u Gusinju je privilegija, a, ipak, postoje i oni koji se neodgovorno ponašaju i ne čuvaju to, kaže Dino Mulamekić, “najljepše parče zemlje”.

To je ono što ga je, kaže, i pokrenulo i što ga pokreće da se bori za slobodan Grnčar, plitke potoke, rijeke pune ribe, divlje planine…

Mulamekić je jedan od dobitnika priznanja Eko ambasador za 2023. godinu, koje dodjeljuje Agencija za zaštitu životne sredine.

“Nagrada Eko ambasadora je jedna od najdražih nagrada. Taj trenutak kada sam dobio poziv, prvobitno za nagradu volontera, jako mi je značilo, jer ne osjećate više da ste sami, osjećaj da neko ipak prati ono što radite, iako je to dosta često borba ‘iza scene’, pogotovo u malim sredinama. Taj osjećaj je neuporediv, jer borba za očuvanje i ujedno promociju je kao borba sa vjetrenjačama. Uvijek vas targetiraju u društvu, a nikad ne smiju direktno”, kazao je on za “Vijesti”.

Priznanja za doprinos očuvanju prirode, osim Mulamekiću, dodijeljena su Vuku Saičiću, Predragu Tomoviću (“Oči Podgorice”), režiseru Mladenu Ivanoviću i novinaru RTCG Danijelu Gariću iz Podgorice, Patriciji Pobrić iz Tivta, Zenepi Liki iz Ulcinja, dopisnici “Vijesti” iz Kolašina Dragani Šćepanović, Ivani Čogurić (“Ekopatriotizam”) iz Nikšića i Đuiliji Kardović iz Rožaja.

Pojedinci koji se bore za zdravu životnu sredinu nekad su usamljeni u svojim sredinama, a čulo se za više njih na dodjeli.

Dino kaže da se sad već ne osjeća tako, jer je dobio podršku u borbi za čiste vode Gusinja.

“Moram pomenuti da ove godine imamo u borbi za vode, konkretno Grnčar, čovjeka, inspektora koji je dobio posao nakon dosta godina, a koji je radio i prije svog posla – volonterski, u vrijeme kad se nije smjelo. Inspektora koji izvrsno radi svoj posao i sa takvim ljudima je mnogo lakše raditi, zahvalan sam Omaru Bašiću”, rekao je Mulamekić.

Kad govori o najvećim ekološkim problemima i najkritičnijim tačkama u plavsko-gusinjskom kraju, a koje je vrijedno sačuvati, kaže da problemi tek dolaze, da je taj kraj “vjekovima netaknut”, da živimo vrijeme kada je sve vidljivije i postane viralno, te da nije siguran da li one koje je zapalo da to čine, umiju da sačuvaju i iskoriste na pravi način ljepotu toga kraja.

“Sigurno ne na način kako smo krenuli. Na primjer, ruše se kule koje su stare preko 100 godina, a grade se luksuzne, nove. Najčitaniji časopisi, najpoznatije TV kuće prenose o ovom kraju kao o posljednjem neistraženom i divljem dijelu u Evropi. Imali smo ogroman pritisak, čak i na državnom nivou, lobiranje da se muzički festivali održe u srcu Nacionalnog parka ‘Prokletije’, dolini Grebaje, Fiya festival (festival poput Exita). Nerado pričam o problemima, ali moramo očuvati Grnčar, rijeku koja je od državnog značaja, rijeku iz koje je šljunak eksploatisan godinama, rijeku koja je odnijela ljudima hektare zemljišta, koja svake godine nanosi štetu i zbog čije eksploatacije Plavsko jezero nestaje”, kaže Mulamekić.

Umjesto toga, Grnčar bi, dodaje on, mogao da ponudi drugu i novu vrstu turističke ponude toga kraja, poput fly fishinga, kajakinga, šetališta uz rijeku, veliki sportsko-rekreativni centar…

“Zbog svih tih aktivnosti, vjerujem da bi turisti ostajali duže u našoj varošici. Trenutni problem jeste i način na koji neki žele da riješe problem šuma. Moj stav je jasan na tom polju, treba slušati struku”, kaže on.

Ranije je najavljeno da je Gusinje, kroz pilot, uključeno u projekat za mjesto sa nula otpada.

“Bio sam dio projekta kao neko ko godinama radi na očuvanju životne sredine i na početku sam bio dio ekipe do prvog sastanka, nakon kojeg sam vidio da stvari idu u pogrešnom smjeru. Ideja odlična, savršena, ostalo ne. Ovaj projekat vidim kao promašen ili bolje reći nas, koje su neki predstavljali, a nisu iskoristili benefite kakve bi zaista osjetio cijeli grad”, kazao je kratko o tome.

Kad govori šta ga je dovelo na put na kojem je sada, kaže da je živjeti u tako živopisnom mjestu, za njega privilegija.

“Djetinstvo koje pruža Gusinjska čaršija ne postoji nigdje drugo. Svako jutro, pogled na veliko igralište, kao da su sve planine ovoga svijeta iznad Gusinja, tako sam to gledao kao dijete i sanjao, sanjao. Tu slobodu koju mi imamo, ne mogu da je uporedim sa bilo čim. A prema svemu što je za mene enormno bogatstvo, smatram da se prema tome ipak nezahvalno ponašamo, ne čuvamo i ne volimo dovoljno ovo najljepše parče zemlje. Sve to me natjeralo i tjera me, da se odužim ovom mjestu, za bezbrižnost i slobodu, slobodan Grnčar, pitke potoke, rijeke pune ribe, planine divlje”, kaže sagovornik “Vijesti”.

I nastavlja da nabraja sve dragulje Gusinja i okoline.

“Oko ‘ravnog Gusinja’ vijugaju i spajaju se, ravnicom umirene, svojeglave planinske rijeke. Potencijal koji imamo, vodu koju ne koristimo, u radijusu od 20 kilometara. Imamo najatraktivniji kanjon, Kanjon Grlje, koji je dugačak 500 metara. Rijeku Ljuču koja svojim meandrima plijeni za kajakarenje, Vruju koju čine Ali-pašini izvori, najveće kraško vrelo u Crnoj Gori, najveće je prirodno mrestilište pastrmke ‘blatnjače’, endemične vrste i potočne pastrmke. Periodični kanjon u dolini Grebaje, kao i istoimeni vodopad, koji je najveći na teritoriji Gusinja. Kada zaštitimo rijeke i posvetimo se rijekama, dobićemo i novu turističku ponudu. A 2019. godine bili smo domaćini Evropskog fly fishing prvenstva”, kaže Dino.

Mulamekić je vodič osam godina, vodi planinarske, avanturističke ture i, prema njegovim riječima, odnos stranaca prema prirodi drugačiji je od domaćih.

“Oni se dive prirodi kakvu imamo, a kada se nečemu divite, vi ćete to i čuvati. Naš sistem vrijednosti je poremećen”, kaže Dino i dodaje da bi to trebalo ispravljati kroz obrazovanje, edukacije, ali i promjenu kaznene politike.

Raduje ga, jer vidim da Gusinje više nije samo prolazna stanica, već da se gosti tu i zadržavaju i aktivno provode odmor.

“Od planinarskih staza, biciklističkih, imamo i sportske smjerove za penjanje (preko 100), kanjoning, kajakarenje, mušičarenje, skijanje kroz duboki i neutabani snijeg, popularno turno skijanje, planinska jezera, pećine koje su neistražene…”, kazao je on.

Dodaje i da je za tu promjenu kako se Gusinje doživljava, osim društvenih mreža, u velikom dijelu uticalo i otvaranje puta iz Podgorice, preko Albanije:

“Put preko Albanije, poslije društvenih mreža, najviše je uticao na to da se pozicioniramo i budemo to što smo danas, a danas smo, prema ‘Nacionalnoj geografiji’, za 2024. godinu, u Evropi najatraktivnija lokacija za posjetiti. A iz godine u godinu bilježimo rekordne sezone. A biće, nadam se, i godine, kada budemo odradili planski i zimski turizam”.

Volušnica, ulica tri vjere, hačajlija…

Dan je, kaže Dino, premalo za posjetu Gusinju, ali za one koji se ipak odluče za tako nešto, preporučuje uspon do Volušnice.

“To je, po mom mišljenju, jedna od najljepših planinarskih staza. Pogled je nestvaran, to je ujedno i staza koja nas je uvrstila u top destinaciju, ovog vida turizma”, kaže on.

Za one koji nisu vični planinarenju, preporučuje da obavezno posjetite ulicu vjere – tri bogomolje u istoj ulici (pravoslavna i katolička crkva i džamija), Gusinjsku sobu, dolinu Grebaje, dolinu Ropojane, Alipašine izvore…

Svemu tome dodao je i gusinjski kuhinju.

“Ćeškek sa gunguljošama, kačamak, hačajljija, tulumba… Nema toga mnogo, ali vrijedi potražiti u restoranima i domaćinstvima”, preporučuje Dino.

Damira Kalač (VIJESTI)