Sara Vanovac, studentkinja doktorskih studija na Caltechu, rođena je u Beogradu, ali je odrasla u Istočnom Sarajevu. Njen put do SAD-a započeo je tokom trećeg razreda srednje škole dok je bila na razmjeni u Italiji, gdje je saznala o mogućnostima studiranja na američkim univerzitetima.

Poslala je prijave na 20 univerziteta u SAD-u i odabrala Furman University zbog finansijskih razloga, dobivši punu stipendiju.

Sara je na Furmanu završila fiziku, matematiku i kompjuterske nauke, postavši učenica generacije. Radila je na istraživačkim projektima i objavila nekoliko radova. Radila je istraživanja iz fizike i matematike na različitm institutima kao što su Santa Fe Institut u Novom Meksiku i Institut za teoretsku fiziku u Leipzigu, a učestovala je i u Ljetnoj školi fizike visokih energija koju CERN organizuje u Sarajevu.

Sve to je rezultiralo pozivom na Caltech, gdje trenutno radi na doktoratu. Njen put do SAD-a, kako kaže, bio je izazovan, ali je prilika za istraživanje bila ključna.

Nedavno je u Sarajevu održala i predavanje u sklopu Futures Leaders Summit (FLS) u organizaciji BH Futures Foundation.

„FLS je bilo moje prvo javno predavanje o nauci i pozitivno sam se iznenadila kako je dobro prihvaćeno. Uvijek možete primijetiti koliko ste dobro uspjeli da objasnite temu prema tome koliko ljudi ima pitanja nakon predavanja. I pitanja nisu prestajala ni dan nakon mog izlaganja”, kazala je Vanovac.

UZORI I SNAGA U PORODICI

Što se tiče njenih uzora, Sara priznaje da nije imala mnogo ženskih uzora u nauci dok je odrastala. Richard Feynman je bio jedini fizičar koji ju je inspirisao, a njen otac je igrao ključnu ulogu u njenom razvoju, podstičući je da postavlja pitanja i razmišlja dublje o gradivu koje uči.

„Moj otac bi me tokom letnjih raspusta pitao da mu ispričam šta sam razumela iz mojih kurseva matematike i fizike. Nikada nije bio zadovoljan samo definicijom koju bih recitovala, već bi me podstakao da dublje razmišljam o konceptima i kako su oni povezani. Nažalost, nisam imala ženskih uzora u nauci dok sam bila u srednoj školi i na fakultetu i to je jedan od razloga zašto danas često pričam o tome. Reprezentacija žena u nauci je izuzetno važna”, kazala je Vanovac.

„Često se šalim da me je odgajao kao sina, a ne kao ćerku, jer me je ohrabrivao da budem nezavisna, da razmišljam svojom glavom, da sanjam velike snove, zaista velike, i da vjerujem da mogu postići bilo šta. Moja majka je, s druge strane, bila upravo primjer zene koja je jaka i nezavisna. Manjak žena u fizici ne samo da mi nije bio prepreka, već mi je pružio dodatnu motivaciju. Već od rane mladosti razvila sam snažno samopouzdanje koje me i danas vodi kroz život. Rekla bih da je moja sposobnost da vjerujem u sebe i kada svi u mene sumnjaju upravo razlog zašto sam došla do svega ovoga”, dodala je.

Sara je zavoljela fiziku još od malih nogu, pod uticajem svog oca koji ju je uveo u svijet atomskih struktura. Tokom fakulteta se fokusirala na nuklearnu fiziku, a sada istražuje fenomen kvantnih ožiljaka u kvantnoj teoriji haosa. Njeno istraživanje obuhvata egzotična stanja materije, kondenzate i kvantnu informaciju. Fokusira se na nove fenomene na kvantnom nivou.

„Pitanje koje me je oduvijek zanimalo je ‘zašto je zbir veći od njegovih djelova’. Kada pogledam složenost i povezanost u svijetu oko nas, pitam se kako sve to proizilazi iz osnovnih gradivnih blokova čije ponašanje razumijemo pomoću fizike. Kada dodate interakcije između tih gradivnih blokova, dobijate ponašanja koja nijedan od gradivnih blokova sam po sebi nema i meni je to fascinantno. Dakle, mene interesuju emergent phenomena na nivou kvante fizike, dakle jako male fizičke distance”, istakla je Sara Vanovac.

IZUČAVANJE KVANTNIH OŽILJAKA

Trenutno radi na dva projekta. Oba su prilično apstraktna, s tim što je jedan duboko ukorijenjen u matematici.

„Na mikroskopskom nivou, objekti poput atoma prate pravila kvantne mehanike, dok svakodnevni objekti, poput fudbalske lopte, prate klasičnu mehaniku. U fizici postoji princip koji sugeriše da na određenoj skali ove dvije oblasti treba da konvergiraju. Moj istraživački rad se fokusira na fenomene poput kvantnih ožiljaka, koji izazivaju ovaj princip. Nadam se da ću proučavajuci ove fenomene bolje razumeti kako klasični svijet u kojem živimo proizilazi iz kvantnog”, objasnila je Vanovac svoj rad.

Bavi se kvantnom mehanikom mnogih čestica koju studira kroz teoretske modele i simulacije.

„Ja proučavam sisteme u kojima mnogo kvantnih čestica, poput atoma ili elektrona, međusobno intereaguje. Ovo polje je ključno jer nam pomaže da razumijemo složene kvantne fenomene koji se javljaju u materijalima, kao što su superprovodljivost i magnetizam. Razumijevanje ovih interakcija je od suštinskog značaja za razvoj novih tehnologija, uključujući kvantne kompjutere i napredne materijale. Fascinirana sam činjenicom da možemo realizovati nove faze materije kroz kvantnu fiziku mnogih tijela. Interesuje me otkrivanje i razumijevanje ovih novih faza, koje su rezultat složenih interakcija na kvantnom nivou”, kazala je.

BOSNA I HERCEGOVINA I SAD: RAZLIKE U VISOKOM ŠKOLSTVU

Što se tiče sistema obrazovanja, Sara primećuje razlike između američkog i bosanskog sistema. Američki sistem pruža šire mogućnosti za istraživanje, naglašava praktične vještine i podržava studente.

„Kod nas se uči samo teorija i štivo se ‘buba napamet’, dok je u Americi fokus na tome da se kroz projekte i istraživanje razvijaju vještine i znanje. Kod nas se ljudi baš drže toga da je bitno znati mnogo činjenica napamet, ali ja mislim da su kreativnost, sposobnost prenosa znanja i iz jednog polja na drugo, efektivna saradnja i sposobnost da se nauka komunicira i piše o njoj zapravo mnogo važniji. Američki sistem je takođe je mnogo više fokusiran da pomogne studentu i fokus je na studenta. Profesori drže vrata otvorena i uvijek se može ući u njihovu kancelariju da se popriča sa njima. Tretiraju studente na jednakom nivou sa sobom. Nisam bila na našim fakultetima, ali mi djeluje da to nije slučaj kod nas i da postoji veliki hijerarhijski jaz između profesora i studenta.”

Ipak, kaže da cijeni to što je naš sistem visokog obrazovanja fokusiraniji i traje kraće, a kod američkog i to što su doktorske studije plaćene i nosi niz mogućnosti.

„Kao asistent na fakultetu imam platu koja mi je dovoljna na pokrijem troškove stanarine i hrane. Na američkim fakultetima nude mnogo više programa razmjene i ljetnih prilika za istraživanje i stažiranje. Moj fakultet mi je čak par puta dao stipendije da odem negdje i radim istraživanja. Takođe, imaju fond za konferencije, tako da sam tokom fakulteta išla na barem 4 konferencije godišnje plaćene od strane fakulteta. S obzirom da se živi na kampusu, jako je lijepa i sigurna sredina. S druge strane, ponekad se čovjek osjeća pomalo izolovan od realnosti života ljudi izvan zidova kampusa”, ispričala je.

„Napisala sam niz radova u naučnim časopisima. Zbog toga sam uspjela upasti na Caltech iako dolazim s manje poznatog fakulteta i s manje tradicionalnim putem od većine svojih kolega. U istraživanju je važno samo možete li stvarati nove ideje i rješavati nove probleme o kojima udžbenici ne poučavaju. To zahtijeva znatiželju, nezavisnost, upornost i sposobnost suočavanja s čestim greškama. Takođe, morate biti izuzetno samopouzdani, jer, za razliku od škole, nema rokova, ocjena ili smjernica. To je zapravo ono što volim kod istraživanja”, za kraj je istakla Sara Vanovac.

Izvor: Glas Amerike

Foto: Sara Vanovac (Instagram)