Novinarka i književnica Milanka Ćorović iz Podgorice je prepoznatljiva po rečenicama koje su živahne, nijesu statične, nemirne su i energične. Prostim jezikom – slave život i u stihovima gotovo uvijek ispriča jednu priču.

Na pitanje šta bi stavila na prvo mjesto od svih stvari kojima se bavi, Ćorović ističe da je pisana riječ u ma kom obliku, za nju, poput vazduha koji diše.

U novinarstvu i portparolstvu voli komunikaciju s ljudima, u poeziji oslobađanje najtananijih osjećanja na bijeli papir, u kolumnama iznošenje ličnog stava, u sociološkim osvrtima analizu, kako kaže, nerijetko poražavajuće stvarnosti, a u prozi objedinjavanje svega navedenog.

“Moja poezija slavi život, ljubav, slobodu… Moja junakinja je lepršava, mirišljava, nježna, ranjiva kao srna, a s druge strane žena koja se za svoje mjesto pod suncem bori vatreno kao ratnica, energično i odlučno, ali su njeno oružje iskrenost i umjetnost”, kaže Ćorović.

Kako poručuje, književnost piše da je ne „uguše“ prećutane riječi i zato što ima da kaže još nešto pored novinarskih članaka koje objavljuje. Uostalom, kako naglašava, život je bolji uz lijepu (pisanu) riječ.

U nastavku možete pročitati njenu pjesmu „Žena koja piše“     

Njeno pero klizi po ljepljivom papiru

ona riječima pleše dok ih mašta

i sliva svoj dar jezikom u rukopis

poigrava se slovima kao što poigravaju pjenjušavi balončići u čaši bijelog vina

na kojoj ostavlja trag usana

dok se sprema za noćni izlazak

bira riječi kao komade garderobe za ljubavni sastanak

dok se bori sa mislima

nemirnim k’o udar njenog pramena

njene kose o tamno-crvene minđuše u obliku zrelih trešanja

i dok riječima daje oblik i boju

prepliće ih poput čipke na svojoj haljini

te riječi bljeskaju kao koža koja

viri ispod bretele na njenom ramenu

njene riječi se nestašno meškolje

poput tanke ogrlice što se ljuljuška

na njenom tankom vratu

i dok natapa papir slovima od teškog mastila ona se sliva perom u svako od njih

njene riječi su i san i mora

svakim potezom oštrice pera

otvara novu ranu i ušiva novi šav

a, neko joj meko spušta nježne poljubce duž nabubrene vene koja ubrzano pulsira

i konstatuje da je lijepa kao ova freško napisana pjesma

osmjehom mu uzvraća

žena koja piše i koja zna

da ostavi trag…