Sarajlija Emir i Beograđanka Tanja zavoljeli su se devedesetih u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Brak Smajlagića dug trideset više godina, krunisan sada već odraslim sinom od skoro isto toliko, odolio je svim iskušenjima a sudbina ih je zajedno s njim, kao bebicom od samo tri mjeseca, 1994. godine odvela u daleku Kanadu.

Dok iz kancelarije svoje, sada već nadaleko poznate auto-škole, pokazuju ne samo fotografije svojih kamiona, ozbiljnih mašina, nego i porodične na kojima se Emir vidi kao mlad vozač kamiona i mladi tata kog lijepa Beograđanka, mama Tanja i sinčić, ispraćaju na turu i put, sjećaju se početaka bukvalno ni od čega.

Kako piše “Kurir”, po dolasku u Kanadu prvo je otišao da polaže za običan auto, a kasnije i za kamion u Hamiltonu, poslije čega se zaposlio i radio kao instruktor oko dvije godine.

Potom je riješio da radi kao kamiondžija. Vozio je duge rute, do Vankuvera, i tako radio i živio oko godinu i po. Potom je prešao na kratke rute jer nije volio tako duga putovanja, niti odsustvovanja od kuće, Tanje i sina.

Već 1997. godine sa suprugom je odlučio da otvori auto-školu. Početak je bio skroman, prvo su kupili jedan kamion, ali vrijednim radom i trudom posao se širio i postao pravi biznis. Došli su drugi, treći kamion… Danas njihovi polaznici u školi uče teoriju i praksu na tri ogromna kamiona s prikolicama – dva automatika i jednim s manuelnim mjenjačem.

Gazdarica škole, Tanja objašnjava da kad položite s manuelnim, takav vozač u Kanadi nema nikakvih ograničenja kad je riječ o dozvoli za upravljanje kamionima, za razliku od automatika, te da se sve više ljudi odlučuje za učenje na klasičnom mjenjaču jer žele da pokriju sve opcije.

Tanja se sjeća početaka u njihovoj, poslije 25 godina rada sada uspješnoj auto-školi kada su im krajem devedesetih 90 odsto polaznika bili “naši”, odnosno ljudi s prostora bivše Jugoslavije, iz svih republika, koji su se tada u velikom broju doseljavali u Kanadu.

Međutim, početkom 2000-ih došlo je do preokreta i skoka škole na viši nivo kada su od nadležnih ministarstava dobili dodatne sertifikate, a uz njih i kandidate iz čitavog svijeta.

Tanja i Emir kažu da u drugim školama polaznici odslušaju teoriju pa tek onda vide kamion, a oni vole da to bude kombinovano. Kad je riječ o nastavi, kod njih u školi nema grupnih lekcija – u kamion se sjeda isključivo 1 na 1 – 1 đak, 1 instruktor.

Emir je tokom karijere napredovao i ispolagao za najviše sertifikate koje može da ima instruktor vožnje kad je riječ o kamionima.

Foto: YouTube/Printscreen