Poštovane kolege poslanici, i svi ostali koji ste prisutni u ovoj sali, moram vam saopštiti podatak koji će, siguran sam, biti svima neprijatan, da će za mnoge biti nevjerovatan i da će kod svih poštenih ljudi izazvati ogorčenje i protest: Naša policija u Crnoj Gori hapsi muškarce izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i predaje ih, jadne i nemoćne, vezanih ruku, dželatima od kojih su pobjegli. U pokušaju da spasu svoje živote, potražili su utočište kod nas u Crnoj Gori, računajući na svetu tradiciju crnogorskog naroda po kojoj su, kroz svoju vjekovnu istoriju bili poznati, po čojstvu i junaštvu, da brane sebe od drugih i da brane druge od sebe. Poznati su mnogobrojni svijetli primjeri gdje su svojim životima bili spremni da brane i odbrane one koji su kod njih potražili pomoć i utočište od progonitelja. Je li ovo to vaše čuveno junaštvo? Je li to obraz Crne Gore? Je li Vlada koja je sve ovo odobrila i organizovala Vlada crnogorskog naroda koji je ponosno čuvao ovu tradiciju kroz vjekove kao svoju svetinju…“

Ovim je riječima poslanik Ćazim Lukač za govornicom Skupštine Crne Gore 5. juna 1992. godine, obznanio tajnu policijsku akciju koju je direktno organizovala tadašnja vlast. Nakon Lukačevog istupa, policijska akcija poznata kao Deportacija bosanskih izbjeglica je obustavljena. Tadašnji funkcioner vlasti i potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović nazvao je Lukača anonimnim poslanikom, ali “anonimus” Lukač je ipak radio po savjesti.

Kompletan tekst pričitajte na portalu NORMALIZUJ.ME

Foto: Normalizuj.me