Prošlo je više od dvije sedmice od jednog od najrazornijih napada na ruske snage, a porodice i prijatelji još traže odgovor na pitanje jesu li njihovi najmiliji živi ili mrtvi.

Rusija je, naime, odlučila da neće objaviti popis najmanje 89 poginulih ruskih vojnika i još nekoliko desetina ranjenih jer bi to navodno dovelo u opasnost članove porodice žrtava.

Udar na okupirani ukrajinski grad Makijivku dogodio se prvi dan ove godine. Bio je minut iza ponoći 1. januara kad su četiri ukrajinske rakete pale na strukovnu školu u rudarskom gradu Makijivki, koju je ruska vojska pretvorila u kasarnu za novomobilizovane trupe.

Nekoliko sati kasnije, vojnici iz obližnje kasarne dovezeni su na mjesto udara. Tražeći tijela u ruševinama, 27-godišnjak, koji je bio električar prije nego što je mobilizovan, rekao je da je izgubio pojam o vremenu dok su se gomilale desetine leševa. Ruski ratni blogeri imaju teoriju da je u napadu bilo najmanje 200 mrtvih, a ne 89, kako tvrde ruske vlasti.

“Nisam razmišljao ni o čemu, samo o tome kako smo završili u ovoj zbrci”, prisjetio se 27-godišnji vojnik, prenosi Wall Street Journal. “Nemamo morala, samo strah i stalni stres. Ovo nije naš rat. Samo pokušavamo preživjeti.”

Većina poginulih ruskih vojnika u tom napadu rodom je iz regije Samara na jugozapadu Rusije. Brojni Samarci posljednje dvije sedmice očajnički pokušavaju doći do informacije o rođacima.

“Tražila sam informacije o svom rođaku. U kancelariji za regrutovanje su mi rekli da je obavljao dužnost tog dana. “Čekajte vijesti”, to je sve što su dodali”, rekla je 36-godišnja žena rodom iz Samare, koja svakodnevno zove zdravstvene ustanove i pita je li njen rođak primljen u bolnicu.

INTERNET PETICIJA

Tridesetšestogodišnja Ruskinja rekla je da se protivi ratu i da nikad nije glasala za ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ali, na pitanje kako se osjeća u vezi s mobilizacijom svog rođaka, rekla je: “Nisam imala reakciju. Bio je pozvan pa je morao otići. Naš pradjed i prabaka prošli su Drugi svjetski rat. U porodici nije bilo kukavica”.

Napad je izazvao strah kod Samaraca, ali rijetki se u toj regiji otvoreno opiru Putinovoj težnji za ratom.

Guverner regije Samara, Dmitrij Azarov, potvrdio je da ima mrtvih i ranjenih vojnika iz njegove regije dan nakon udara i pozvao rodbinu da se obrati lokalnim kancelarijama za regrutovanje za više informacija. Nakon nekoliko dana, počele su se objavljivati posmrtnice, a rođaci poginulih digli su buru u grupama na društvenim mrežama.

Kao odgovor, regionalni vojni povjerenik Samare, Aleksej Volodin, 10. januara rekao je da popis mrtvih i ranjenih vojnika neće biti objavljen jer bi to omogućilo “stranim obavještajnim agencijama da identifikuju i sprovode provokativne mjere protiv rodbine vojnog osoblja”. Internet peticija koja poziva vlasti da objave imena dosad je prikupila više od 50.000 glasova.

MRAČNA SLIKA ŽIVOTA NA PRVOJ LINIJI

Među poginulima u novogodišnjem udaru bio je Andrej Jumadilov, 47-godišnji otac dvoje djece iz Samare, koji je bio protiv rata, rekao je njegov prijatelj. Jumadilov, koji je radio kao zavarivač na naftnim i plinskim poljima, primio je poziv za vojnu službu jesenas. Umjesto da pobjegne iz zemlje, bespogovorno je poslušao naredbu.

“Došli su k njemu kući i uručili mu poziv koji je on poslušno prihvatio”, rekao je njegov prijatelj. “Bio je jedan od najpoštenijih ljudi koje sam poznavao. A možda čak i naivan, jer nije ni razmišljao o izbjegavanju službe”.

Dvojica prijatelja posljednji put su razgovarali dvije sedmice prije udara, prisjetio se, rekavši da je Jumadilov zvučao potišteno i oslikao mračnu sliku života na prvim linijama.

“Mnogi ne razumiju za šta nam ovo treba, zašto su svi ti ljudi poslati da umru. Jer, u stvarnosti, nas niko nije napao, ma što nam pokušavali reći”, dodao je prijatelj poginulog ruskog vojnika.

Rusko ministarstvo odbrane optužilo je svoje vojnike da su korišćenjem telefona otkrili položaj ruskih trupa i omogućili dosad najsmrtonosniji ukrajinski napad od početka rata.

No, pojedini prokremaljski čelnici odbacili su izvještaj ministarstva odbrane, ističući da ruska vlada pokušava time prebaciti krivicu s vojnih zapovjednika na vojnike. Ključna greška bila je, smatraju ruski vojni blogeri, raspoređivanje brojnih novomobilizovanih vojnika u malom prostoru, i to u blizini skladišta municije koja je eksplodirala u napadu na grad Makijivku.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: Printscreen