Sa 15 godina je, kako sama kaže, pošla za životom u Francusku. Ali, život nikada nije odvojila od Crne Gore. Svoje misli i djela zauvijek je vezala za ljude iz svojih krajeva, odlučivši da im bude sigurna luka kada god je to potrebno. Za liječenje, za stanovanje, za darovanje.

Zade Đurović Di Maio, rođena Baranka, jedna je od najvećih dobročiniteljki Balkana.

„To je nešto što se ne uči u školi, to je kućno vaspitanje. To mi je mnogo značilo. Mnogo sam se namučila u životu. Danas preživljavam svačiju muku jer znam šta znači nemati da se jede, da se obuče, nemati školski pribor… To je tako bilo. Nije to ničija krivica. Ali, Bog me je obdario na drugoj strani“, kaže ona.

Obdario je posebnim osjećajem za ljude u nevolji, izrazitom dobrotom i humanošću. Tokom devedesetih, na ove prostore poslala je više od 150 šlepera robe, ljekova i raznih medicinskih sredstava. Pomogla je da mnogi ljudi sa naših prostora pronađu lijek i spas na klinikama u Francuskoj, pri čemu je za njihov oporavak ustupala i svoj dom.

Kao dijete je voljela medicinu, ali nije imala mogućnosti da se školuje. Kada se njen kum 1984. razbolio, upoznala je čuvenog profesora Žorža Mateja. Uz njega je mnogo naučila i, kako kaže, otvorila su joj se mnoga vrata.

Kroz njen dom prošao je ogroman broj ljudi sa naših prostora koji su zbog bolesti dolazili u Francusku. Pošto se sve plaća, Zade im je, da ne bi plaćali hotel, ustupljivala  svoj stan, a za one koji nijesu imali novac za liječenje skupljala je pare.

Svoj humanitarni rad organizovala je i preko udruženja „Danube Dunav“, dok je najveći dio pomoći obezbijeđen zahvaljujući saradnji sa Malteškim vitezovima i Crvenim krstom Francuske.

Pogledajte priču o njoj koju je uradila Irena Rašović, novinarka RTCG: