Dok ste u šetnji parkom, ponašate se drugačije ako na vas laje pudlica ili mastif. Smiješiš se pudlici, ali se držiš podalje od mastifa.

Sada zamislite mastifa koji nosi ogrlicu i oklop sa šiljcima. Usta su mu puna pjene boje krvi s nedavne gozbe na ljudskom mesu. Zamislite, mastif zavija kao vuk i trči punom brzinom prema vama.

A nosite samo natkoljenice, drvenu toljagu i mali kožni štit.

Šta bi napravili? Da, okrenuli bi se i pobjegli.

Foto: YouTube/Printscreen/Illyrian Tribes

Upravo to se dogodilo kada su španski konkvistadori angažovali svoje ratne pse tokom osvajanja Amerike.

Ne konj i barut, već su mastifi bili ti koji su ulivali strah Astekama i Inkama.

Neki su ratni psi bili toliko uspješni u progonu domorodaca da su primali plate. Baš kao i španski vojnici.

INDIJANSKI PSI BILI SU SLATKI

Za razliku od konja, Indijanci su imali pse koji bi ih pratili kada su prelazili smrznuti Beringov moreuz iz Azije u Ameriku.

Međutim, bili su mali, često bez dlake i jedva su lajali.

Domoroci su uzgajali pse kao kućne ljubimce i kao izvor hrane.

Na primjer, tipična astečka gozba sastojala se od stotinu ćurana i četrdeset pasa.

ŠPANSKI RATNI PSI BILI SU STRAŠNI (I UBOJICE LJUDI)

Španski ratni psi bili su dresirani da razlikuju Špance od domorodaca.

Čuvali su španske logore, lovili domoroce i ubijali ih tokom bitaka.

Španski mastifi težili su i do 110 kilograma i svojim su masivnim čeljustima mogli lomiti ljudske kosti. Njihova veličina i užasan izgled ulivali su strah domorocima.

Strah od ovih pasa bio je toliki, domorodačka plemena često su prihvatala špansku vladavinu samo kako bi izbjegli da psi budu pušteni na njih.

Španski ratni psi hranjeni su ljudskim mesom kako bi bili krvoločni.

Španski su u blizini svojih koliba držali komade mesa mrtvih domorodaca kao hranu za svoje pse.

Izgladnjivali bi ih danima prije bitke kako bi bili još žešći.

Španjolski psi bili su zaštićeni podstavljenim oklopima i nosili su ogrlice s šiljcima kako bi domorocima nanijeli još teže povrede.

Kako bi vježbali, Španci su organizovali lov na ljude pod nazivom “La Monteria infernal” (na španjolskom “pakleni lov”) tokom kojeg su Španci koristili svoje ratne pse za lov na domorodce, muškarce, žene i djecu.

KOLUMBO JE PRVI KORISTIO RATNE PSE U AMERICI

Kada je Kristofor Kolumbo (1451-1506) napravio svoje drugo putovanje u Ameriku (1493-1496), očekivao je nevolje, pa je spakovao muškete, sablje i ratne pse.

Foto: YouTube/Printscreen/Illyrian Tribes

Kolumbo je 1493. pustio pse na domoroce Hispaniole i na domoroce Jamajke 1494. kako bi ih uplašio.

Potpuna spoznaja koliko su ratni psi bili učinkoviti kao oružje protiv domorodaca došla je tokom bitke kod Vega Reala na ostrvu Hispaniola 1495. godine.

Kolumbo je poveo 200 ljudi, dvadeset konjanika i dvadeset mastifa u bitku protiv 10.000 Arawak domorodaca.

Jedan od Kolumbovih ljudi, Alonso de Ojeda, naučio je umijeće korišćenja ratnih pasa u bitkama tokom španske ofanzive protiv Maura u Evropi.

U vrhuncu bitke, Ojeda je pustio ratne pse na nesuđene domoroce dok je vrištao “Tomalos!” (na španjolskom “Uzmite ih!”).

Učinak pasa bio je uistinu užasan. Domoroci su bili poraženi.

BECERRILLO – NAJBJESNIJI RATNI PAS SVIH VREMENA

Među španskim ratnim psima bio je jedan pas, koji se isticao ubojitim instinktom i učinkovitošću na bojnom polju.

Zvao se Becerillo (na španskim “tele”).

Španci su ga smatrali ekvivalentom pedesetak vojnika na bojnom polju.

Becerillov vlasnik bio je Juan Ponce de Leon, guverner Portorika i otkrivač Floride.

Becerillo je bio Alano Español, vrsta mastifa. Najraniji zapisi o Becerillu su iz 1511.

U jednom noćnom napadu, ovaj strašni ratni pas ubio je trideset tri domoroca za manje od pola sata.

Becerillo je bio tretiran jednako kao i ljudski vojnici. Primao je iste obroke kao i muškarci, a takođe i platu.

Nakon što je 1514. umro od otrovne strijele, Španci su prećutali vijest o njegovoj smrti kako bi domoroce držali u strahu od Becerilla.

Becerillov sin Leoncillo (na španskom “Mali lav”) naslijedio je očevu žeđ za krvlju i sam je služio kao ratni pas tokom osvajanja Paname 1513. godine.

Leoncillo je zaradio 500 zlatnih pesosa tokom svojih kampanja.

Često su španski konkvistadori pobijedili domoroce samo puštanjem ratnih pasa.

Španski ratni psi ubili su mnoge Indijance, ali su to učinili po naredbi svojih gospodara, stoga su njihovi gospodari ubili nevine ljude.

Srećom, danas je mastifima dopušteno da budu ono što psi trebaju biti – čovjekov najbolji prijatelji.

Glavna fotografija: (YouTube/Printscreen/Weirdness in History)