Totalni rat u Ukrajini u prvi plan je stavio dvije stvari – da je ruska vojna revolucija bila previše hvaljena i da je ukrajinski otpor invaziji potpun.

U očima Zapada prije početka invazije, ruske vojne sposobnosti su ojačale, naročito nakon programa modernizacije nakon gruzijskog sukoba 2008. Naručena je nova oprema, a obuka je bila usmjerena na realizam, jer su ruske oružane snage postavljene na profesionalnije temelje. Također je razvijena nova doktrina, osmišljena da vojsci pruži veću fleksibilnost u reagiranju na različite scenarije.

Nova „hibridna“ ruska taktika do izražaja je došla u preuzimaju poluotoka Krim 2014., izvršenom gotovo bez proljevanja krvi, kada su izvršene „sive“ operacije“, ispod praga pravog sukoba. Ruski vojici su se postepeno infiltrirali u regiju bez ispaljenog metka, a sama njihova prisutnost dovela je do ispunjenja strateškog cilja zauzimanja Krima.

Od tada, ruska vojska je svake godine obavljala sve sofisticiranije vojne vježbe a imala je mjesece da pripremi snage na granici sa Ukrajinom za invaziju u koju je malo ko istinski vjerovao.

Predviđela se, u najgorem slučaju, ruska vojna operacija za djelomično zauzimanje dvije otcijepljene samoproglašeen republike, ali kada je Rusija konačno izvršila invaziju, otišla je mnogo dalje od toga – prošla je pored Donjecka i Luganska i napredovala na više frontova pravo u srce zemlje.

I onda je zapelo.

Ruskim vojnim vozilima brzo je nestalo goriva, a vojnicima hrane, iako su njihove zalihe bile blizu, sa druge strane granice.

U međuvremenu, stotine zračnih udara i napada projektilima koji su prvog dana zasuli ukrajinske baze i komandne i kontrolne centre prvog dna invazije, nisu postigli cilj uništenja ukrajinskog vojnog otpora.

Gdje su ruske zračne snage?

U uvodnim napadima, mete su bile ukrajinske zračne baze, ali one nisu uništene. Ruskim napadima nedostajalo je intenziteta da onesposobe ukrajinske zračne snage.

Iako ima zračne snage nekoliko puta jače od ukrajinskih, Rusija nije uspjela postići dominaciju na nebu u tom obimu kako bi se omogućilo glatko i brzo napredovanje kolona mehaniziranih oklopnih vozila na kopnu. Te kolone su, kako su napredovale ka unutrašnjosti zemlje, postale meta ukrajinskih zračnih napada.

Nedostatak koordinacije između ruskih kopnenih i zračnih snaga ostavio je praznine u obrambenom štitu oko napredovanja ruskih oklopnih jedinica, što je također omogućilo ukrajinskim kopnenim snagama da uspješno napadaju ruske helikoptere, uništavajući mnoge i lišavajući ruske jedinice zaštite i podrške.

Ukrajinska protuzračna odbrana oborila je nekoliko ruskih aviona, nakon čega su zračne strane agresora prorijedile letove i ostale bez dominacije na ukrajinskom nebu, što je vitalan cilj u svakom sukobu.

Ukrajinski avioni mogli su vršiti borbene misije i nadlijetanjem ukrajinskih gradova i sela podizali su moral populacije. Uprkos početnim gubicima, ukrajinski avioni i dalje predstavljaju ozbiljan izazov za ruske zračne snage.

No, dogovor o opskrbi zemlje naslijeđenim sovjetskim avionima iz njenih susjeda je propao i Ukrajini su očajnički potrebni zamjenski avioni ako želi spriječiti Rusiju da konačno preuzme dominaciju nebom nad bojnim poljem. Možda će se morati osloniti na svoje naoružane dronove ako želi zaustaviti Rusiju.

Ukrajinski dronovi

Ukrajina je učinkovito iskoristila svoj oskudan broj naoružanih bespilotnih letjelica (UAV). Njeni naoružani UAV-ovi turske proizvodnje TB2 obavljali su borbene misije, ne samo izvodeći zračne napade na ruska vozila i zapovjedna mjesta, već izvodeći obavještajne, nadzorne i izviđačke misije (ISR).

Oni djeluju kao posmatrači u stvarnom vremenu za ukrajinsku artiljeriju dugog dometa, dopuštajući ukrajinskoj vojsci da uništi kolone oklopnih vozila, kamiona za opskrbu i spriječe koncentraciju trupa prije nego što uopšte stignu do bojnog polja, blokirajući napredovanje Rusije.

Prošle sedmice u Ukrajinu je isporučeno još dronova TB2 iz Turske kao dio većeg paketa pomoći. To pomaže nadoknaditi manjak u ukrajinskim zračnim snagama jer su letjelice TB2 dokazale svoju vrijednost.

Ukrajinski dron domaće proizvodnje, The Punisher, naoružan samo malom bombom, teško je primijetiti i nanio je gubitke ruskim protuzračnim sistemima i radarima koji su ranjivi i lako neutralizirajući.

Rusija je, s druge strane, bila spora u razvoju sopstvenog drona i tek ih je počela slati u borbu. Ovaj nedostatak sposobnosti utvrđivanja pokreta protivnika u kombinaciji s ofanzivnim sposobnostima drona, doveo je Rusiju u stanje hendikepa, jer je ukrajinska vojska imala daleko jasniju sliku o ruskim ciljevima i taktikama.

Jak ukrajinski i slab ruski moral

Spor napredak ruskih snaga povezan je sa slabim vodstvom, manjkom logistike i niskim moralom ruskih vojnika. Početni izvještaji o zarobljenim vojnicima pokazali su da je mnogima od njih rečeno da će biti samo raspoređeni na vojnim vježbama, a ne u aktivnu ratnu zonu.

Postoji, također, nedostatak razumijevanja zašto se bore u ovom ratu, posebno jer su Rusija i Ukrajina oduvijek bile kulturno povezane. No, uprkos ovoj početnoj suzdržanosti među nekim ruskim vojnicima da se bore protiv svog susjeda, Rusija ima oko 150.000 vojnika u Ukrajini, a mnogi od njih su visokomotivirani, dobro obučeni i dobro opremljeni. I dok na početku sukoba možda nisu znali gdje idu, sada sigurno znaju.

Dugotrajni sukob će na neki način favorizirati Rusiju jer koristi jedinice da na kraju iscrpi ukrajinsku vojsku.

Ukrajinska vojska od 126.000 na početku sukoba nije bila mala. Na primjer, veća je od francuske, ali ruska vojska je ogromna, sastoji se od 280.000 vojnika sa dodatnih 50.000 u zračnim snagama. Rusija također ima veliko iskustvo u gradskoj borbi, izgrađeno u glavnom gradu Čečenije Grozniom i sjevernoj Siriji, što će joj dobro poslužiti u onome što se brzo pretvara u rat za glavne ukrajinske gradove.

Ipak, okretni ukrajinski neprijatelj dosljedno nanosi velike gubitke ruskoj vojsci koja se sporo kreće i čija je reputacija narušena. Postoji jasna mogućnost da će Rusija postati sve žešća u svojim pokušajima da zauzme ukrajinske gradove jer ujedinjena odlučnost Ukrajine da brani svoju zemlju rezultira ruskim žrtvama i preokretima na bojnom polju.

Totalni rat

Ukrajinski odgovor na invaziju uopšte nije podbacio. Cijela zemlja je mobilizirana. Mnogi su otišli, no, mnogi su i ostali i daju doprinos borbi.

Dobrovoljci su kopali rovove, učvrščivali zgrade i jačali tačke oko gradova u kojima žive. Improvizirane zamke za tenkove su postavljane kako su se ruske snage približavale. Uspostavljen je veliki broj kuhinja u kojima se priprema hrana za dobrovoljce.

Ukrajinska vojska dramatično je uvećana jer su rezervisti i volonteri preplavili centre za regrutaciju. Novofornirane jedinice su, prema izvještajima sa terena, disciplinovane i profesionalne, jer se cijela zemlja fokusirala na samo jedno – otpor neprijatelju.

Politički, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski bio je izvanredan u prenošenju svojih poruka, nadahnjujući otpor i kontinuirane napore u odbrani zemlje. Za razliku od njega, ruski predsjednik Vladimir Putin djeluje izolirano, a njegov uži krug sada je zatrpan sankcijama bez presedana.

Propagandni rat je u punom zamahu jer su društveni mediji preplavljeni stvarnim slikama patnje i stoičke pripreme i obuke civilnog stanovništva, odlučnog da se bori. Prikazano je veoma malo slika regularnih ukrajinskih vojnih jedinica. No, nisu civili puni entuzijazma ti koji uništavaju kolone ruskog oklopa, već ukrajinske oružane snage, koje su načinile najveći dio štete Rusiji. S ruske strane dolazi malo toga što nije rukopis ministarstva odbrane.

Ipak, uprkos hrabrim naporima Ukrajine, Rusi polako napreduju. Glavnom gradu Kijevu prilazi se sa dvije strane, sukobi se odvijaju u velikim glavnima Ukrajine, a Herson na jugu je pod kontrolom Rusije.

Napori su sada usmjereni na pritisak na Rusiju da zaustavi sukob. Svijet koristi stroge sankcije i velike transfere oružja Ukrajini, a sami Ukrajinci pokušavaju nanijeti gubitke u razmjerama koji će Rusiji biti neprihvatljivi.

Čak i ako bi Rusija nekako pobijedila u ovom ratu, uslijedilo bi nezadovoljstvo zbog stalnog dotoka vreća s tijelima natrag u male gradove i sela koja još uvijek čine Putinovu bazu moći, što bi dodatno narušilo svaki legitimitet koji mu je ostao.