Ode premijer, Ostroga mi

Izdaja, prevara, korupcija, kriminal… vrište oni koji su crnogorskog premijera u prvim mjesecima mandata nazivali izdajnikom i prevarantom. Korupcija mu je natovarena nakon one svadbe sa stotinak hiljada eura prihoda, a saučesništvo u kriminalu pripisano nakon polovične istrage o toni i po kokaina…

Bog me ubio ako ja išta više razumijem, prošlo je više od pola godine otkako je počelo otkazivanje podrške Vladi, a sad kad je procedura i zvanično pokrenuta – svi u šoku…

Izdaja, prevara, korupcija, kriminal… vrište oni koji su crnogorskog premijera u prvim mjesecima mandata nazivali izdajnikom i prevarantom. Korupcija mu je natovarena nakon one svadbe sa stotinak hiljada eura prihoda, a saučesništvo u kriminalu pripisano nakon polovične istrage o toni i po kokaina…

Pijana budala, pisali su prvaci Demokratskog fronta po društvenim mrežama. I usput povremeno blokirali Vladine predloge koji im nijesu bili po meraku…

Neće ni da razgovara s nama, žalile su se kolege iz Demokrata. Kad su izgladili odnose s premijerom, blokirali su izbor Tužilačkog savjeta…

Hoćemo rekonstrukciju Vlade, saglasili su se u jednom trenutku ZBCG i DCG. Ni mjesec nije prošao, frontovci su tražili vanredne izbore. Naše rješenje je manjinska vlada, saopštili su iz koalicije Crno na bijelo…

A onda je pukao zvek…

* * *

Stranačka saopštenja izgledaju kao najava građanskog rata, a društvene mreže gore kao da je već počelo iskrcavanje okupatorskih trupa… Niđe ozbiljnog politikologa, sociologa ili bar psihologa da se obrati javnosti i objasni da se ne događa ništa dramatično i mimosvijet…

Od tri jednako legitimna rješenja za izlazak države iz blokade – rekonstrukcije premijerovog kabineta, vanrednih izbora i manjinske vlade – većinsku podršku poslanika dobilo je ovo treće.

Je li to rješenje i najbolje – ne može niko da garantuje na neviđeno. Za to da je nastavak jednoipogodišnjeg mrcvarenja građana sigurno najgora varijanta – garancije više nijesu neophodne.

Naravno da manjinska vlada nije idealno nego iznuđeno rješenje za izlazak iz krize kojoj jedino koalicija Crno na bijelo ničim nije doprinijela. Samo opušteno, gospodo poslanici iz vladajuće koalicije, ako ste odjednom baš toliko gadljivi na tastere opozicije – podržite vi manjinsku vladu…

Ne možete da glasate isto kao i DPS, to je pitanje časti?

Mogli su neki prije mjesec, a moći će i svi ostali kad na dnevni red dođu tužilaštvo, sudstvo, Ustav i zakoni za koje je potrebna dvotrećinska većina…

Jedino što više nije moguće jeste da Zdravko Krivokapić ostane predsjednik Vlade…

Ako izbor nekih ministara i učinak Vlade za godinu dana nijesu dovoljan argument za njegovu smjenu, sve dodatne iznio je on sam na konferenciji za medije u utorak popodne…

* * *

Red je da ovo obraćanje započnem njegovim riječima:

– Drage građanke i građani, divni narode Crne Gore, želim na početku da vam kažem… Politička situacija u Crnoj Gori je turbulentna. Ta turbulencija je rezultat odnosa pojedinih političkih lidera koji misle da čitav svijet zavisi od njih…

Da je bio iskren kao što nije i među takve političare svrstao i sebe, bila bi to prva od ukupno dvije potpuno istinite rečenice koje je izgovorio.

Drugu punu istinu izrekao je na kraju, ali ona se ne tiče politike nego tunela na auto-putu Smokovac – Mateševo.

U međuvremenu, od 16.05h do 16.44h, premijer je ostao zaglavljen u vlastitom tunelu laži, podvala, poluistina i tračeva.

– Drago Đurović, Stevan Džaković i Darko Pajović zajedno, to je nova manjinska vlada – zvučalo je kao da se poslužio fejsbuk-objavom jednog aktiviste iz koalicije koju je predvodio, pokušavajući da se dodvori biračima koji su mu odavno otkazali povjerenje.

I dobio odgovor na istoj mreži dok je još trajala konferencija za medije:

– Džaba krečiš, njih troje zajedno su – Zdravko Krivokapić. Niko kao ti nije izdao volju birača, Demokratski front te doveo na vlast a ti si mu zabranio da uđe u Vladu.

* * *

– Kakva je priča to da neko kaže da može u toj vladi da može da bude neko tipa Petra Ivanovića i Branimira Gvozdenovića – trudio se da odglumi čuđenje vlastitoj izmišljotini.

Da takvi likovi mogu u manjinsku vladu ne da predlagači nijesu rekli, nego su dan ranije bar dvadesetak puta ponovili da u njoj nema mjesta ni za koga iz DPS-a niti iz DF-a.

– Zašto se ovo dešava sada kada se najintenzivniji rad zajednički rad Vlade i Skupštine desio krajem decembra – nastavio je da se kao čudi naivni profesor.

Pa, upravo zato što se taj “zajednički rad” desio tek krajem ovog decembra, a ne već krajem onog prošlogodišnjeg. U međuvremenu su se Vlada i Skupština ili uzajamno bojkotovale ili funkcionisale kao rogovi u vreći. Čašćavajući jedna drugu biranim rječnikom sa buvlje pijace.

* * *

– Javljaju se sada određene grupacije koje su uvijek promovisale sebe, a najmanje ovu Vladu – kukavički je izbjegao da izgovori ime(na) da bi izbjegao šamaranje istinom.

Te “određene grupacije” iz Vlade zovu se – Dritan Abazović. I ne da su je promovisale, nego su nam se na glavu popele propagirajući kao uspjeh redovne poslove i radne zadatke za koje su svi u Vladi uredno plaćeni.

Toliko su te “određene grupacije” uporno prale odlazećeg premijera i za njim čistile i peglale, da sam tom zaludnjem poslu početkom prošle godine morala da posvetim desetak kolumni i na kraju – prestala s njim(a) da zborim.

Zbog odbrane neodbranjivog premijera, te “određene grupacije” tako su izvrijeđane i popljuvane na društvenim mrežama da to pas s maslom ne bi progutao.

Lijepo im je uzvratio…

* * *

– Maske moraju da padnu, pašće sve do 1. marta i vidjećete kakav je ko – falio je samo premijerov kažiprst da prijetnja bude adekvatna panici zbog rastanka sa foteljom i svim što uz nju ide.

Ko će biti kakav prvog dana marta, na četrdesnicu obračuna prvog ministra sa drugim, ne bih nagađala.

Ne razumijem ni zbog čega je bogobojažljivi premijer ušao u sukob i sa bogom baš 18. januara. Na zimski Krstovdan, kad ga post obavezuje ne samo na uzdržavanje od hrane nego i teških riječi…

Shvatila sam samo da na pad jedne maske nećemo čekati do martovskih ida, Zdravko Krivokapić je svoju skinuo dan uoči Bogojavljenja.

– Intenzivno me zovu članovi SNP-a i tvrde da najmanje dva njihova poslanika neće podržati ovu prevaru. I to je potpuno prirodno. Ta partija čijeg se osnivača sjećam koji je jasno proifilisao odnos prema DPS-u danas neko njegovu muku i borbu prevodi u neke političke poene – pokazao je još jednom koliko loše stoji sa maternjim jezikom, ali to mu se nekako i može oprostiti.

Da je neoprostivo to što odlazeći premijer ne stoji ništa bolje ni sa istinom, saopštio je dva sata kasnije lider SNP-a Vladimir Joković.

A kako stoji sa politikom devedestih, razjasnio je nehotice sam premijer. Hvaleći “profilisani odnos prema DPS-u” prvog lidera te partije, državnika kojeg državljani pamte po ratu za mir iz 1991, švercu nafte, duvana i oružja, sankcijama i reprizi Podgoričke skupštine…

Zamalo da zaboravim onaj pokušaj izazivanja novog krvoprolića od kojeg je Crnu Goru 1999. spasio upravo SNP, smjenjujući ga sa mjesta partijskog lidera.

* * *

Trudeći se da neukusnom šalom o ženi i ljubavnici zakamuflira koliko je za samo godinu i po obolio od značaja, izblamirao je sebe, prije svega kao premijera.

U to kakav je utisak ostavio kao glava porodice ne bih se miješala, bolje će mu to objasniti neko iz familije.

U blamažu koju je pokušao da priredi potpredsjedniku Vlade i ministru vanjskih poslova umiješaću se vrlo rado. Zato što se ona ne tiče samo njih dvojice, niti samo domaće javnosti, nego i međunarodnog ugleda države čiji je premijer, nažalost, Zdravko Krivokapić.

Činjenica da ga visoki predstavnici međunarodne zajednice izbjegavaju već mjesecima, a da se istovremeno vrlo rado i s puno poštovanja susrijeću sa gorepomenutom dvojicom ministara, može biti dovoljan motiv za ličnu zavist, ali nikako i povod za javno brukanje vlastite domovine.

A to što je Dritana Abazovića i Đorđa Radulovića predstavio kao zavjerenike koji krijučke idu u zvanične posjete, e to jeste bruka kakva se ne pamti…

* * *

– Bio bih naivan kad bih rekao da nisu potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova otišli u SAD, a dan prije puta su javili premijeru. Ali, kada neko želi da na takav način igra, onda i vi morate da parirate – parirao je premijer ničim izazvan, jer je istina sasvim drugačija.

Ne samo da je Javni medijski servis 14. oktobra prošle godine objavio da Abazović i Radulović putuju u Vašington, nego su tu najavu puna četiri dana ponavljale RTCG i skoro sve privatne televizije, novine i portali.

Nema on kad da prati medije, nije mogao da zna!

Dobro, ali morao je saznati iz predloga platforme o posjeti, pisali su je Vladini činovnici…

Nije mu dostavljena!

U redu, zagubio se taj papir, dešava se to i u državama sa jačim administrativnim kapacitetima…

Ali, ali zar za put u Vašington nije čuo ni kad je Vlada 14. oktobra usvojila platformu?

Neće valjda sad reći da nije bio na sjednici…

Jer jeste! Predsjedavao je!

Dobro je što više neće…

P.S. Što mislite o odbijanju Demokrata da podrže manjinsku vladu, pitala me koleginica u opširnom intervjuu za današnji Monitor… Ništa naročito, odbiće oni da podrže i ulazak FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović, tako sam nekako odgovorila…

Ratka Jovanović Vukotić (“Vijesti”)

 

 

Idi na VRH

error: Content is protected !!