Novi broj časopisa “Komun@” u potpunosti posvećen Podgorici

Časopis započinje uvodnikom “Grad plemenite duše i otvorenog srca” koji potpisuje dr Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, koji ističe “iz kog je god ugla posmatrali, Podgorica se, nužno, doima kao grad plemenite duše i otvorenog srca, grad diskretnog šarma, radosti življenja i zavodljive, južnjačke nonšalantnosti, a mi, njegovi stanovnici, posebno smo vezani za naš grad i ponosni na njegove svijetle tradicije, slobodarstvo i antifašizam, njegov građanski duh i multietnički sklad”

Novi, 41. broj časopisa “Komun@” je odštampan na povećanom broju strana (40) i u cjelosti je posvećen  Podgorici, a donosi veliki broj interesantnih tekstova vezanih za prošlost grada pod Goricom koji će predstavljati svojevrstan arhiv grada Podgorice za sadašnje i buduće generacije i od sjutra će moći da se nabavi na skoro svim prodajnim objektima za štampu u svim crnogorskim gradovima.

Časopis započinje uvodnikom “Grad plemenite duše i otvorenog srca” koji potpisuje dr Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, koji ističe “iz kog je god ugla posmatrali, Podgorica se, nužno, doima kao grad plemenite duše i otvorenog srca, grad diskretnog šarma, radosti življenja i zavodljive, južnjačke nonšalantnosti, a mi, njegovi stanovnici, posebno smo vezani za naš grad i ponosni na njegove svijetle tradicije, slobodarstvo i antifašizam, njegov građanski duh i multietnički sklad”.

Husein Ceno Tuzović uz 19.decembar, Dan Glavnog grada, u tekstu pod naslovom “Od razorenog grada do metropole“, piše o Podgorici koja je poslije Drezdena i Varšave bila najbombardovaniji grad u Evropi, ali da danas doživljava preporod i predstavlja grad sa visokim društvenim dostignućem, dok Slobodan Čukić postavlja pitanje: Koliko je stvarno stara Podgorica?, uz napomenu da enigma o starosti Podgorice iz decenije u deceniju postaje sve veća.

Danilo Burzan piše o urbanizaciji i ulicama Podgorice, a Zuvdija Hodžić iz svog notesa podsjeća na nekadašnju Staru varoš Podgorice u tekstu pod naslovom „Bila jednom varoš jedna“.

Akademik Božidar Šekularac predstavlja četiri značajna pravoslavna objekta Podgorice (Crkvu Svetog Đorđa, manastire Duga, Ćelija Piperska i Dajbabe) u tekstu pod naslovom „Podgorički medaljoni“.

Sa druge strane, Abdulah Bato Abdić napisao je tekst o nekadašnjoj najvećoj i najljepšoj podgoričkoj Glavatovića džamiji koja je stradala tokom II svjetskog rata u bombardovanju Podgorice, a Stojan Stamenić o katoličkoj crkvi u Podgorici u tekstu pod naslovom „Bogomolja posebnog manira“.

Diplomata Dejan Vuković piše o stazama titogradskog djetinjstva i crvenom barjaku Podgorice, a mr Magdalena Radunović u tekstu o spomen obilježjima Glavnog grada  piše o simbolima herojske prošlosti.

Nela Savković Vukčević piše o rodoljubu, evropejcu, umjetniku i dobrotvoru Božidaru Vukoviću Podgoričaninu u tekstu pod naslovom „Vojvoda iz zemlje Dioklitijske“, a Miraš Martinović o Ratku Vujoševiću i njegovoj poemi “Orevuar Montenegro”, u tekstu sa naslovom „Pjesme iz bića Crne Gore“.

Goran Sekulović piše o Milinku Stojanoviću, uglednom podgoričkom advokatu koji je Glavnom gradu ostavio u nasljeđe kuću, kao i o Milenku Lainoviću, prvom crnogorskom stomatologu i oralnom hirurgu u tekstu pod naslovom „Podgorica i Crna Gora iznad svega“.

U ovom broju “Komune” i tekst mr Željka Rutovića iz sociologije grada o senatorima hotela Crna Gora u kojem opisuje da ih je „okupila Crna Gora i zajednička ljubav prema svojoj domovini”,

Dragan Mitov Đurović podsjeća na prvu radio – stanicu u Podgorici i početke radio –  telegrafije u Crnoj Goru u tekstu pod naslovom „Od Markonija do RTV Podgorice“.

O razvoju školstva i počecima rada prvih škola u Podgorici piše Zoja Bojanić Lalović u tekstu pod naslovom „Grad utemeljen na znanju“, a tu je i tekst o solidarnosti đaka skojevaca iz podgoričke Gimnazije koji su se solidarisali sa republikanskim borcima u Španskom građanskom ratu.

Bato Abdić piše o bunarima i luburama kao neistraženom segmentu stare Podgorice, a Goran Sekulović o starom gradskom groblju pod Goricom u tekstu sa naslovom “Očuvati podgorički memento“.

Radmila Uskoković Ivanović predstavlja Biseru Mustafić, koja više od dvije decenije pokreće akcije pomoći i organizuje humanitarne koncerte i napominje da su „Podgoričani izuzetno humani ljudi, ali da ih jedino treba pokrenuti i probuditi“.

Irena Rogošić je predstavila aktivnosti Turističke organizacije Glavnog grada i kulturno-istorijske rute koje su imale za cilj bolju promociju kulturne baštine i lokaliteta na teritoriji Podgorice.

Sanja Vojinović je napisala tekst povodom 140 godina narodne biblioteke „Radosav Ljumović“, koja je najstarija institucija kulture u Podgorici, a Elida Korać o jubileju za ponos KIC-a „Budo Tomović“ koji je značajno uticao na oblikovanje, razvoj i afirmaciju kulture Glavnog grada i njegovog duha.

Tu je i priča Dragane Tripković o Gradskom pozorištu u Podgorici u kojem naglašava da „istorija tog pozorišta putuje stazom punom živopisnih slika, ljudi koji su stasali uz ovu kuću u uz nju se razvijali od njegovog formiranja do danas“ u tekstu pod naslovom „U iščekivanju sopstve scene“, dok Vučić Ćetković predstavlja Kuslevovu kuću, kao prostor koji svojim programima unapređuje i oplemenjuje grad.

U najnovijem broju i priča Aete Salh i Ajdina Rakića o podgoričkim sevdalinkama kao mostovima multikulture   kojoj predstavljaju Kseniju Cicvarić i Dženetu Delalić, a Milorad Mićo Miranović Šukriju Žutog Serhatlića, vrhunskog interpretatora podgoričkog sevdaha čiji ga stil pjevanja čini prepoznatljivim i van granica Crne Gore u tekstu pod naslovom „Kada glas savlada prolaznost“.

Tu je i priča Dražena Draškovića o Goranu Poliju Bojaniću, nekadašnjoj sportskoj i ljudskoj ikoni Podgorice i „vlasniku urbanog šmeka koji uvjerljivo odslikava sve generacije i sve godine kroz koje su prolazili sjedinjujući u sebi titogradsku bezazlenu romantiku sa podgoričkim ovovjekovnim tranzicijama“.

Dragan Bobi Perović, uz znak pijeteta prema Ganu Ćeriću, nedavno preminulom sjajnom podgoričkom fudbaleru i treneru, napisao je sjećanje na njega i njegove sportske dane u tekstu pod naslovom „Fudbal činio magičnim“, a Slobodan Vuković podsjetio je takođe na nekadašnje fudbalske dane u Podgorici i FK Budućnost u tekstu sa naslovom „Igralo se srcem, za boje kluba i grad“.

“Komun@” iz pera Branka Vukelića predstavlja Podgoricu kroz vrijeme i sjećanje u tekstovima o Džeher mahali, Tablji Bešlića, Mirkovoj varoši, Dvorcu Petrovića, Ljuboviću i sportskom poligonu u Staroj varoši, a u rubrici „novi naslovi“ “Komun@” predstavlja dvije nove knjige – „Povratak u Jusovaču“, autora Danila Burzana, i „Janko Nikolovski -Po-etika –života“, zbirka eseja i zapisa o medijskom, publicističkom i kulturološkom opusu Janka Nikolovskog koju su priredili u izdanju “Komune” dr Mirko Jakovljević i mr Željko Rutović.

„Podgorička Komun@” predstavljena je 40 strana i tekstova koji će se čitati dugo i podsjećati na to kakva je i šta je nekad bila Podgorica uz tekst Gorana Sekulovića o Podgorici u budućnosti, u kojem ističe da su „najveće bogatstvo i nedostižna prednost Podgorice njeni ljudi“.

I ovaj broj potpisuje glavni i odgovorni urednik Amer Ramusović, a grafički ga je uredio i oblikovao Voislav Bulatović.

 

 

Idi na VRH
error: Content is protected !!