Banja Kaluđerović: Cetinje je bilo i ostalo pancir Crne Gore, SPC je uradila samo ono što joj je ovjerila prećutno prošla vlast

Po njemu je poznato Cetinje. Dovoljno je reći Banja i svi će odmah znati da je riječ o Branku Kaluđeroviću, sportisti – šampionu,  bivšem predsjedniku Stonoteniskog saveza Crne Gore, vlasniku izdavačke kuće Grafos, jugonostalgičaru, poštovaocu lika i djela Josipa Broza Tita, humanisti koji je, između ostalog, poklonio i kuću u kojoj se nalazi Crnogorska pravoslavna crkva…
Osnivač  je i predsjednik političke stranke „NAŠA PARTIJA“   sa sloganom:  „Dragi građani, sve je ovo ista kaša, ostala vam je samo NAŠA“!

-Zbog novih događaja u Cetinju u kojem živite mnogo je povoda za razgovor sa Vama.

 KALUĐEROVIĆ: Hvala Vam na ovako lijepom i iskrenom predstavljanju moje  ličnosti, mojega  lika i djela. Rođeni sam Cetinjanin. Cetinje je grad HEROJ. Josip Broz Tito je proglasio Cetinje  gradom herojem 13. jula 1979. godine… Ja sam bio Titov pionir, omladinac,  student,  stipendista, radnik, komunista i na kraju JUGOSLOVEN! Tih godina Crna Gora je bila jedna od  šest jugoslovenskih republika,  koja je, slobodno mogu reći, bila i prijestonica jugoslovenstva.

Sudionik sam svih dešavanja od 1990. do danas na društvenoj,  sportskoj i političkoj sceni Crne Gore. Privodim kraju  knjugu „Ping-pong  intervju“  1990-2021. u kojoj je sve objašnjeno bez „dlake na jeziku“. Knjiga će biti posvećena budućim generacijama, a posebno roditeljima  kao udžbenik  kako  treba vaspitavati djecu da ne budu JA. Svi smo mi neđe „JA“! Pogotovo vi u dijaspori, jer vaša patnja i borba za NAŠU Crnu Goru svih ovih godina je ISTA  možda i veća…

-Crna Gora se nalazi u komplikovanoj političkoj krizi i mnogi smatraju da je pad Vlade Zdravka Krivokapića prvi korak ka rješenju političke krize. Šta Vi o tome mislite?

KALUĐEROVIĆ: Crna Gora se nalazi u krizi od 1990. godine,  pa sve do danas. Ista priča, ista  politička predstava, isti režiseri, samo glumci se mijenjaju. Vama u dijaspori barem ne treba to mnogo objašnjavati. Sve ste iskusili na svojoj koži. Proćerani ste  iz Crne Gore devedesetih godina  glavom bez obzira, borili se iz tuđine za svoju  porodicu i egzistenciju, za svoju domovinu  Crnu Goru  i na kraju poslije 30 godina doživjeli da neki mali sitni politički šibicari licitiraju sa vašim osjećanjima i  ogromnim ulogom u stvaranje izgleda samo „njihove“ Crne Gore … Svi smo svjedoci  tridesetogodišnjeg čerečenja Crne Gore,  kako bi Cetinjani rekli: „LAGANO na RATE“.

Svako po malo, a svi za ISTOGA. Zna se za koga! Nema političkog subjekta u Crnoj Gori koji nije i po dubii i širini  profitirao na nama patriotama  bilo u Crnoj Gori ili dijaspori.

“Za mene kao patriotu nema razlike između onog desanta na Cetinjski manastir 5. septembra ove godine ili onog 2005. godine mnogo opasnijeg po Crnu Goru i njen narod kada je prošla vlast dozvolila hilikopterski desant, to jest hilikoptersko postavljanje limene crkve SPC na vrhu svete planine Rumije” – Banja Kalu]erović i novinar Veseljko Koprivica

Svi su uzeli svoj kako politički tako i lični kolač od nas, ne dajući za uzvrat NIŠTA. Samo sramotu i stid. Što na kraju i politika nesrećnog predsjednika vlade Krivokapića konkretno i potvrđuje. Rečenica bivšeg predsjednika Narodne stranke Crne Gore Novaka Kilibarde svjedoči da su moji gornji navodi tačni. Rekao je da su devedesetih pred prve višestranačke izbore Narodnu stranku Crne Gore, Liberalni savez CG i Socijaldemokratsku partiju stvorili  tadašnja UDBA pod kontrolom Slobodana Miloševića  i Dobrice Ćosića u Srbiji i njegovog političkog „pionira“  u Crnoj Gori Svetozara Marovića. Godina 1996. i stvaranje Narodne sloge to i potvrđuje.

Svi gore pomenuti politički subjekti su sve od 1990. godine  do danas u političkoj priči Crne Gore, a sve u službi manipulacije građana. Zašto tada Narodnoj slozi nije prišla Socijaldemoktarska partija Crne Gore na čelu sa Žarkom Rakčevićem? To je pitanje svih patriotski orijentisanih građana u Crnoj Gori, pa i šire.

Iz SDP-a  se rađaju dva politička subjekta – Pozitivna i URA, koje poslije referenduma imaju najmračniju ulogu u političkoj istoriji Crne Gore.

Odavno se govori politika je kurva, a najkristalniji primjer je LSCG. 2005. godine LSCG se odlučuje da zamrzne svoj politički rad na jedan monstruozan način. Jasno je da je to bilo predavanje ili prodavanje  programa  LSCG u ruke DPS-u  i stvaranja uslova za održavanje referenduma u maju 2006 godine.

“Toliko administrativnih malverzacija od 1990.  godine do 20. avgusta 2020. godine nije mogla sprovesti SPC bez nečijeg  prećutnog odobrenja iz vladajuće administracije” – Kaluđerović

-Cetinjska priča iz duše jednog liberala….

KALUĐEROVIĆ: LSCG je izdao DPS-u  program stranke koju smo mi stvarali i podržavali  20 godina! Ružno! Izgleda da je tako. Politika je izgleda veliki biznis. DPS je najjača firma u Crnoj Gori. Sve ostale partije su firme „ćerke“ koje služe svih ovih godina DPS-u za šticovanje glasova pred izbore. Za uzvrat dobijaju sramotno odrađene mandate, koje ponovo koriste za simuliranje opozicione priče PONOVO  za interese DPS-a. Dovoljno. Još samo ovi naredni  (vanredni) izbori 2022. godine i to je to.

Poslije toga svi političari (pozicija i opozicija) idu u „zasluženu“ penziju bez ikakve odgovornosti  za totalni sunovrat Crne Gore, njene privrede, čerečenja istorijskog blaga do svega najgorega, ostavljajući budućim generacijama njihov „podmladak“  koji će imati ulogu čuvanja  njihovog „obraza“ i svega stečenoga!

Namjerno nijesam želio otvarati priču o srpskom političkom bloku od Socijalističke narodne partije devedesetih  do Demokratskog fronta danas, jer su svi oni proizašli iz velikosrpskog DPS devedesetih, da bi kao simulirali srpsku priču za račun očuvanja  DPS-a svih ovih godina kako u parlamentu SRJ i SCG tako i danas u Skupštini Crne Gore.

Iz svega ovoga se može zaključiti samo da nije bilo iskrene patriotske priče ni u crnogorskom kao ni prospskom političkom bloku. Žalosno je sve ovo.

NA POMOLU JE SRPSKI SVET!

-PEN centar je prije nekoliko dana saopštio da aktuelna vlast legitimiše nasilje kao poželjan vid obračuna sa političkim neistomišljenicima i da svoje ustavne i zakonske funkcije ne obavljaju ni izvršna, ni zakonodavna, ni sudska vlast.

KALUĐEROVIĆ: PEN centar kao i sve druge organizacije od nevladinih do „slobodnih“ intelektualaca uključujući takozvane dvije akademije (Dukljansku i Crnogorsku)  su zakasnili sa bilo kakvim saopštenjima, jer nije Crna Gora u problemu od 20. avgusta 2020 godine. Crnu Goru  tek čeka ono što je prošla vlast posijala, a ova će samo da požanje. Na pomolu je SRPSKI SVET!

-Šta pod ovim kleronacionalističkim režimom čeka Cru Goru?

KALUĐEROVIĆ: Ništa lijepo ne očekujem. Otvaranjem Parlamentarnog kanala stvoren je još jedan teren više za manipulaciju masama tj. ovim nesrećnim narodom. Dobili su svoju „farmu- zadrugu“  u svojim domovima.  To je uz medijsku propagandu oko korone virusa najbolji vid manipulacije sa narodom.  To je samo medijski spin koji se ponavlja svih ovih trideset godina poslije ljetnjih odmora. Ista medijska propaganda i isti slogan:  „Očekuje se vrela politička jesen“!  I sve tako u krug.

-Trinaestog novembra Cetinje je obilježilo Dan Prestonice. Tim povodom gradonačelnik Aleksandar Kašćelan kazao je da je Cetinje suština Crne Gore i crnogorske nacije. Kako biste Vi ukratko opisali današnje Cetinje?

KALUĐEROVIĆ: Cetinje  je bilo i ostalo PANCIR Crne Gore. To je pokazalo i u nedavnim belvederskim dešavanjima. Zamislite koliko je slijepilo zavladalo u politici cetinjskoj, a i u crnogorskoj kad neke partije (SDP)  kreću u političku kampanju sa istorijskog Belvedera zaboravljajući da su baš oni svojim političkim, a i drugim djelovanjem, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, debelo „zaslužni“ za dešavanja 5. septembra na Belvederu. Da su od referenduma pa sve do avgusta 2020. godine vodili računa o nacionalnom blagu Crne Gore, Belveder se ne bi desio.

Cetinje je doživjelo neviđeni napad protagonista „srpskog sveta“, crnogorske Vlade i Crkve Srbije 4. i 5. septembra prilikom nasilnog ustoličenja mitropolita SPC u Cetinjskom manastiru.

KALUĐEROVIĆ: Tako je. To pokazuje pravu sliku i rad prošle vlasti od referenduma 2006. godine  do posljednjih parlamentarnih izbora 2020.  godine. SPC je uradila samo ono što joj je ovjerila prećutno prošla vlast. Toliko administrativnih malverzacija od 1990.  godine do 20. avgusta 2020. godine nije mogla sprovesti SPC bez nečijeg  prećutnog odobrenja iz vladajuće administracije.

Za mene kao patriotu  nema razlike između onog desanta na Cetinjski manastir 5. septembra ove godine ili onog  2005. godine mnogo opasnijeg po Crnu Goru i njen narod kada je prošla vlast dozvolila hilikopterski desant, to jest hilikoptersko postavljanje limene crkve SPC  na vrhu svete planine Rumije. Ironija da bude veća svi ti koji su bili 5. septembra zabrinuti za našu sudbinu na Cetinje bili su saučesnici tog sramnog događaja na Rumiji. Taj događaj 2005. godine imao je  opasnu poruku koju je tadašnja vlast morala da sankcioniše.

Podsjetiću  da je tradicija prema kojoj su vjernici svih konfesija jednom godišnje iznosili krst na Rumiju kod Bara, trajala više stotina godina. Zamislite sada građane barske opštine koji žive u dijaspori, kao i sve nas koje zanima i koji žele međuetnički sklad u Crnoj Gori  koliko smo poniženi od prethodne vlasti, a koliko smo u problemu od sadašnje. Prethodna vlast je napravila pogodno tlo sadašnjoj vlasti tako što je podijelila Crnu Goru na sjever i jug tj. na bijele i zelene. A sve zbog svojih političkih i ličnih interesa.

– Aktuelna vlast je preotela Cetinjski manastir, simbol crnogorskog slobodarstva, od Prestonice. U toku je pravno-politički spor o toj hajdučiji premijera Zdravka Krivokapića i Srpske crkve. Šta Vi očekujete kako će se to završiti?

KALUĐEROVIĆ: Kao sve do danas što je „završeno“! Koliko je ta tema u cetinjskom parlamentu zavrijeđela pažnju odbornici cetinjskog parlamenta su tu , mogu reći istorijsku tačku dnevnog reda za Crnu Goru i NAROD CRNOGORSKI, uvrstili u skupštinsku proceduru zajedno sa nekim nebitnim komunalnim i ostalim pitanjima koja su na toj sjednici razmatrana. Neozbiljno! OPASNO!

-I nakon helikoptersko-desantnog ustoličenja Joanikija Mićovića, novog mitropolita Srske crkve u Crnoj Gori,  nastavljena je represija protiv Cetinjana.

KALUĐEROVIĆ:  Trajaće to mnogo dugo. Kao   vazda kad smo mi Cetinjani u pitanju. Tako je bilo i za vrijeme vladavine zajedničkog velikosrpskog DPS-a, Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića, Peđe Bulatovića, Branka Kostića… Nikakva razlika.  Mi smo na to navikli. „Ćeraćemo“  se JOŠ!

 „IZDAJEMO SVE LIŠE CRNE GORE!“

-Vlada i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta obračunavaju se sa institucijama na Cetinju koje čuvaju crnogorski identitet i kulturu. Sada je na njihovom udaru Fakultet za crnogorski jezik i književnost.

KALUĐEROVIĆ: Da je prethodna vlada  željela da taj fakultet, koji je od istorijskog značaja za Crnu Goru, postavi na prave temelje do ovoga danas ne bi došlo. Do 2000.  godine, a i kasnije, skoro do referenduma nijedna knjiga sa crnogorskim predznakom nije štampana na predlog  bilo kojeg ministarstva koja se bavila  tom temom. Sve knjige na moju žalost, ali i ponos, izdala je i štampala moja izdavačka kuća GRAFOS, pod sloganom:  „Izdajemo sve liše Crne Gore!“  Ovaj slogan bi trebalo da odzvanja u  glavama  svim crnogorskim  piscima,  istoričarima kao i političarima iz  devedesetih godina, jer im je Grafos bio jedina adresa sa koje  nikad nijesu bili vraćeni.  Naprotiv. Grafos im je svima bio „sigurna  kuća“!

Sa zadovoljstvom mogu konstatovati da je Grafos  OKTOIH novog vremena. Jedina izdavačka kuća do referenduma je bio Grafos, koja se predstavljala na međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu i to samo sa  crnogorskim naslovima. Druge izdavačke kuće nastale su  kasnije, ali one su zadržale  velikosrpsku politiku DPS-a  i  na sajmu knjiga u Beogradu podržavale  u kontinuitetu  SRJ i SCG politiku. Zbog svega toga danas imamo ovakvo haotično stanje u državi!  Imamo  dvije akademije, dvije crkve, dva aviona i tako redom…

Vlast u Crnoj Gori nije samo na polju kulture krenula na urnisanju svega crnogorskog.

Crnogorska sportska priča je krenula isto u opasnom smjeru. U Crnoj Gori se izgleda nazire jugoslovenski scenario. Jugoslavija je razbijena kao proizvod stvaranja velike Srbije. Počelo se od sporta. Prije trideset jedne godine u Zagrebu na stadionu Maksimir  je  prekinuta  fudbalska utakmica Dinamo – Crvena Zvezda, pa i utakmice u drugim sportovima su mirisale na neko veliko zlo tj. „njihov“ san o velikoj Srbiji! Tako je  sada i u Crnoj Gori.  Sport je uvijek bio uz politiku.

Naš primjer stonotenisera iz 2004. godine govori dovoljno!  Dvije godine pred referendum smo primljeni u međunarodnu sportsku federaciju.

Zbog nas stonotenisera je dan prije našeg odlaska na prvo predstavljanje Crne Gore poslije 1918. godine na evropsko prvenstvo u Budimpešti, donijet hitan zakon o državnim simbolima  (himna i zastava). Mi stonoteniseri na ispraćaju u  Hotelu „Grand“ na Cetinje pozvali smo sve predstavnike političkih stranaka kao i predsjednike Vlade, države i Skupštine da nam se pridruže na  tom istorijskom događaju za Crnu Goru. Niko od pozvanih nije došao!

Taj 12. jul, 2004. godine ću pamtiti i po tome što smo posebno pozivnicu poslali i Slavku Peroviću i LSCG. Ni oni nijesu došli. Tada 2004. godine svi oni su bili pod  srpskom zastavom Vojislava Koštunice i zastavom izmišljene SCG zajednice čiji je predsjednik tada bio sada  odbjegli Svetozar Marović.

Da je sve ovo istina  pokazuje i činjenica  da predstavnik CG u Budimpešti,  konzul SCG u Budimpešti Luka Brailo, član SDP, nije primio delegaciju i reprezentativce CG na obaveznom prijemu koji je bio dio protokola svakog međunarodnog takmičenja…

Na našu sreću, a sramotu tadašnje vlasti u Crnoj Gori prijem za stonotenisku delegaciju je upriličilo Društvo mađarsko-crngorskog prjateljstva  „Vladika Danilo“ iz Budimpešte, na čelu sa Veselinom Veskom Kraljevićem i našim dragim Cetinjaninom Milom Vujovićem  i tom prilikom nam uručili  prigodnu plaketu!

Od 21. maja 2006. godine imamo apsurdnu situaciju u sportu. Na jednoj strani Crnogorski olimpijski komitet, koji zagovara kroz sport patriotsku Crnu Goru, i na drugoj Ministarstvo sporta koje je samo politički servis za podobne pojedince, klubove i saveze. Od 2006. godine do 30. avgusta 2021. godine Ministarstvo sporta je uradilo sve što ne treba za unapređivanje  patriotske svijesti kod gledalaca. Muški Košarkaški klub „Budućnost“ Voli i Rukometni klub“ Budućnost“  žene su klasični primjer svega bez sportskog i patriotskog.

Žalosno da je budžet ova dva kluba veći od budžeta njihovih saveza. Njihovi rezultati su na zavidnom nivou koje bi poželjela svaka evropska zemlja. Međutim, da li je bilo potrebno  zemlji koja je na ivici bankrota neprirodno pravljenje klubova kupovinom igrača i igračica sa strane  na uštrb crnogorske mladosti?

Nevjerovatno, ali istinito, mnogi klubovi i savezi u Crnoj Gori imaju godišnji budžet veći od Crnogorskog olimpijskog komiteta koji servisira sve olimpijske projekte u toku jednog olimpijskog ciklusa. Nevjerovatno, ali je za dublju analizu!

Za sve te (ne)patriotske evropske titule Crna Gora  je mogla izgraditi sportsku infrastrukturu kako u školskom tako i u profesionalnom sportu u cijeloj Crnoj Gori. Svijetli primjer pravog domaćina je Fudbalski savez Crne Gore, koji konstantno ulaže u fudbalsku infrastrukturu širom  Crne Gore bez obzira na političke različitosti.

Zbog takvog gledanja na sport pravi patriotski orijentisani navijači i njihova djeca su uskraćeni gledanja kako klupskih, tako i reprezentativnih međunarodnih utakmica, zato što je koncepcija političkoj eliti na vlasti da se kad im zatreba odigraju neke utakmice „visokog rizika“!

Na te utakmice je dolazila neka „druga publika“ koja je i danas možda većinom kad zatreba angažovana i na drugim društvenim poljima.  Normalno, sve  za podizanje tenzija i dijeljenja  na „bijele i zelene“.

Sada smo svjedoci da se takmičari  koji osvoje  neku međunarodnu medalju kao reprezentativci Crne Gore dočekuju    na aerodrumima crnogorskim sa  obilježjima (maskama, zastavama…)  druge države. Žalosno je da se treneri, selektori, a i pojedini predsjednici sportskih saveza, biraju po nacionalnoj pripadnosti bez ikakvih protiv kandidata što mi miriše na pravljenje „srpskog sveta“ kroz sport.

Zabrinjava me samo ležeran odnos na ovu temu bivše vlasti iz koje je bila većina funkcionera na vodećim sportskim  funkcijama, jer u sportu ne bi trebalo da ima politike. U ovim slučajevima je i te kako ima.

Sami primjer da su sport i sportisti najveća podrška političarima i njihovom višedecenijskom opstajanju na vlasti je i izglasavanje Zakona o sportu  poslije referenduma 2006. godine,  gdje su uvrštene i naknade za međunarodne osvojene medalje,  tako da su sportisti iz Crne Gore takmičari „njihovih“ država SRJ i SCG nagrađeni penzijama za nešto što nikakve veze nema sa državom Crnom Gorom,  njenim simbolima i uspjesima.

-Vi ste nastojali da se na poseban način sahrani i podigne spomenik koji ste Vi htjeli da finansirate obnovitelju Crnogorske pravoslavne crkve mitropolitu Antoniju Abramoviću?

KALUĐEROVIĆ: Ne samo ja, nego i većina patriota  iz dijaspore  koji su bili okupljeni devedesetih oko CPC i našeg mitropolita blaženopočivšeg Antonija Abramovića. Od 1999. godine pa sve do danas nailazimo na opstrukciju ljudi iz CPC na tu temu. Žalosno. Mi smo sve preduslove oko prenošenja posmrtnih ostataka blaženopočivšeg vladike CPC Antonija ispunili, nadamo se da više ne postoji ni jedan razlog za neobavljanje toga čina.

Nije više ništa do nas! Nadamo se ne zadugo. Naprsni krst, što  je nosio blaženopočivši vladika Antonije za vrijeme svoga djelovanja  kojeg je ostavio nama najbližima na čuvanju,  biće predat CPC, prilikom ceremonije prenošenja njegovih kostiju ispred novosagrađene CPC kojoj je on temelje davne 1993. godine postavio.

Uspjeli smo da 2013. postavimo temeljac za gradnju  prve  CPC poslije 1918. godine. Kolika je opstrukcija bila i tada govori i detalj pred izbore 2013. godine na Cetinju, kada je u predizbornoj kampanji na Cetinju predsjednik SDP Ranko Krivokapić izjavio za TVCG, o čemu imamo i video zapis, da smo tim činom „bačili neki krš u rupu“ da bi sakrili sramotu iz devedesetih itd. Najvjerovatnije je mislio na DPS na njihove partnere,  pa je nas sa njima poistovjetio. Međutim, mi smo gospodinu Krivokapiću odgovorili da dok smo mi bili uvijek na pravoj strani oni su držali „kesu“  DPS-u  i bili na njihovom koritu kako devedesetih i do referenduma u SRJ i SCG tako i kasnije kada se baš „ovjeravala“ imovina CPC na Srpsku praoslavnu crkvu.

Kako na postavljanju  temeljca, tako i na osvještavanje CPC na Cetinju, ta gospoda nijesu prisustvovala. Toliko o njihovom patriotizmu. Mi smo uspjeli sagraditi taj novi hram i nadamo se prenošenjem kostiju blaženopočivšeg vladike CPC Antonija da će taj hram biti „OSTROG“ novog vremena… Da će se napokon baš ispred ove svetinje novog vremena desiti dugo očekivano i željeno nalaganje jednog  crnogorskog badnjaka od strane bratstva Martinovića i Borilovića, i tako pokazati jedinstvo bratskih naroda u Crnoj Gori.

To je naša obaveza prema svima onima koji nijesu više sa nama i da im se oda počast za svu ljubav  koju su uložili u obnovi CPC devedesetih.

KALUĐEROVIĆ O SRAMNOM NASTUPU MARTINOVIĆA

-Prije nekoliko dana tokom Urine promocije na Cetinju dijasporu je okarakterisao Petar Martinović, potpredsjednik te partije u tom gradu i aktivista Crkve Srbije, ovako: “Lažne patriote iz dijaspore”.

KALUĐEROVIĆ:  To je bilo na predizbornoj promociji URE-e na Cetinju. Dijaspora je jedini gubitnik svih izbora od devedesete do DANAS.

Dijasporom se posluže pred svake izbore kako ovi iz gore navedenegog pitanja, tako bogami i oni prikriveni kojih je mnogo više. Ovo je poruka „zahvalnosti“ dijaspori na svemu što je uradila za Crnu Goru svih ovih godina.

Žalosno je što ni prethodna vlast, a ovi posebno ne shvataju, niti žele da znaju kolIko je velika uloga dijaspore kad je Crna Gora u pitanju i standard njenih građana. Crnogorska dijaspora ima jednu od važnijih uloga za crnogorsku ekonomiju i održavanje socijalnog mira. Sav novac koji iseljenici pošalju svojoj rodbini je možda veći i za budžet Crne Gore, značajniji nego doprinosi od turizma  kad se uzme u obzir i to što  im još naplate PDV pri trošenju  istog.

Samo zbog ove činjenice  dijaspora bi trebala da ima puno bolji tretman, ne navodeći njenu istorijsku  ulogu tokom borbe za nezavisnost Crne Gore. Tretman prema dijaspori je uvijek bio prema potrebi, a sad takoreći doveden do brisanja crnogorske dijaspore.  Što bi rekli mi Cetinjani „što je mnogo – mnogo je!“ Žalosno!

Dijaspora je zaslužila da za sve sto je do sad uradila za Crnu Goru ima svoje predstavnike u Skupštini, (NAJMANJE DVA)  i da na taj način pomogne direktno, svojim iskustvima, budući napredak Crne Gore.

Ova izjava URE na Cetinju ima težinu! Predstavnik političkog subjekta URA, kome je predsjednik partije ujedno i potpredsjednik Vlade Crne Gore, svojom izjavom je poručio  da možda i Vlada Crne Gore gleda na tretman dijaspore isto kao i URA.

Dijaspora treba poslije svega izrečenog da se politički, ali i građanski odredi prema svim političkim subjektima u Crnoj Gori i da zatraži od Vlade resor ministarstva za dijasporu pod svojom kontrolom srazmjerno svome ulogu kao dijaspora u Crnoj Gori.

-Odnosi između Crne Gore i Srbije nikada kao do sada nijesu bili gori. Ko je za to kriv i kako ih je moguće normalizovati?

“Ako se uzme u obzir posljednja turistička sezona, viđet će se da su nam odnosi između dvije države fenomenalni”- Kaluđerović s prijateljima na Zlatiboru

KALUĐEROVIĆ: To je samo  priča političkih profitera u Srbiji i Crnoj Gori koji na takvoj medijskog propagandi i spinovanju prave sebI prostor za manipulaciju svojeg biračkog tijela, a i bogami iz ličnih interesa. Posa’ je posa’!  Takvim ružnim spinovanjima prave za sebe i svoje najbliže pogodno tlo za razne „biznise“ od Igala, Bara, Ulcinja, Pljevalja pa sve do Zlatibora, Beograda i dalje sve do Subotice. To je njihov patriotizam!

Ako se uzme u obzir posljednja turistička sezona, viđet će se da su nam odnosi između dvije države FENOMENALNI.

Crnogorci od Zlatibora do Kopaonika, a braća Srbi po Crnogorskom primorju! Evo tačno 33 godine boravim na Zlatiboru sa porodicom i mojim prijateljima i to  četiri puta godišnje. Zlatibor i Kopaonik su za mene isto što i Lovćen i Durmitor. Dovoljno o tome koliko su  odnosi „narušeni“….

– Šta očekujete od izbora na Cetinju zakazanih za 5. decembar?

KALUĐEROVIĆ: Kao i do sada! Ništa posebno. Kao i uvijek građani će biti gubitnici.

Ako dođu bolja i ljudskija vremena za bavljenje politikom evo poruke građanima Cetinja, a i svakolike  Crne Gore, pa čak i dijaspore! Mi smo vam naredni! “Lako nas je naći“.

Pozdrav za svu  našu braću u dijaspori bilo koje vjere i bilo koje političke orijentacije!

Smrt fašizmu sloboda Crnoj Gori u svakom pogledu!

Veseljko Koprivica

Idi na VRH
error: Content is protected !!