Valjalo bi izgraditi svetilište đe bi i pravoslavci i katolici mogli da dolaze i mole se u miru Bogorodici Filermosi

Ja sam išao na Cetinje da odam počast Ikoni Filermosi koja se danas čuva u Narodnom muzeju Crne Gore sa značajnom pažnjom i velikim poštovanjem, kako dolikuje ikoni. Moram reći da sam tim tretmanom bio impresioniran, jer se radi o religijskom artefaktu, a ne umjetničkom djelu. Svjestan sam, takođe, da danas postoje problemi oko  restauracije, koja je neophodna, ipak govorimo o djelu starom više od deset vjekova, kaže monsinjor Fra Giovani Scarabeli

Ikona Presveta Bogorodica Filermosa predstavlja relikviju od velikog istorijskog i religijskog značaja i oduvijek je budila pažnju javnosti. Ovaj religijski artefakt trenutno je predmet mnogih rasprava i sučeljavanja mišljenja koja se odnose na to ko polaže pravo na nju i đe i kako bi trebala biti izložena.

Ikona Filermosa je u vlasništvu države Crne Gore, i od 2002. godine pod okriljem Ministarstva kulture izložena je u Narodnom muzeju na Cetinju u namjenski projektovanom prostoru, tzv. Plavoj kapeli.

Neizbježni akter u bilo kojoj priči koja se tiče ove ikone svakako je Malteški red, katolički red osnovan u Jerusalimu u 11. vijeku, za čije vitezove ikona Filermosa predstavlja najvažniju relikviju, kao i vid kulta u okviru Reda.

Ikona Presveta Bogorodica Filermosa

Od 1994. godine Malteški red ima status posmatrača pri Ujedinjenim nacijama.

Saradnja Malteškog reda sa organizovanom crnogorskom zajednicom u Italiji počinje 2017. godine kada je Red ustupio Udruženju Italia-Montenegro „Regina Elena” zamak u Mađoneu kod Peruđe za potrebe organizovanja tribine posvećene kraljici Jeleni. Tom događaju prisustvovao je visoko pozicionirana ličnost Malteškog reda, visokoprosvećeni monsinjor Fra Giovani Scarabeli (Jovan Skarabeli) nosilac titule apostolskog protonotara, samostanskog kapelana velikog krsta suverenog vojnog Malteškog reda i patrijaršijskog arhimandrita Ukrajinske grkokatoličke crkve.

Monsinjor Skarabeli ovoga puta ekskluzivno za časopis crnogorske dijaspore „Identitet” govori o Malteškom redu i aktuelnim dilemama oko statusa Ikone Filermose.

Rijetka je prilika razgovarati sa članom Malteškog reda. Kažete nam nešto više o samom Redu. Šta je ono što biste izdvojili kao važno?

– Sve je počelo u Jerusalimu nakon 1060. godine kao djelo benediktanskog monaha po imenu Gerardo di Sasso. Izgradio je lat. Ospicium (hospitium), i namjerno koristim latinsku riječ, s obzirom da je različito značenje riječi, pa i sama funkcija ospiciuma u odnosu na današnji pojam bolnice, italijanski hospetale. Naime, svrha ospiciuma bila je da pruža medicinsku pomoć i njegu bolesnima, ali i da smješta i ugošćuje hodočasnike koji su posjećivali Jerusalim. Godine 1130. Red biva priznat kao red u okviru katoličanstva i dobija počasnu privilegiju od strane Pape Paskala II (Papa Pasquale II). Malteški red od tada se oslanja na tri osnovne vrijednosti religije: siromaštvo, čestitost i odanost. Kasnije je ovaj red preuzeo i vojne karakteristike, s obzirom na okolnosti i dešavanja koja su danas istorijski poznata. Red ostaje u Svetoj Zemlji sve do pada Akre 1191. godine. Vitezovi su nakon toga prvo stigli na Kipar, zatim na Rodos, na kojem se zadržavaju do 1522. godine. Kasnije, 1530. naseljavaju se i borave na Malti izvršavajući svoju misiju do kraja 1798. godine. Malteški red je nekoliko puta kroz istoriju mijenjao svoje lokacije, da bi se sredinom tridesetih godina 18. vijeka stacionirao za stalno u Rimu, koji je i danas njegovo śedište. Malteški red predstavlja entitet koji počiva na zakonima internacionalog prava i pośeduje svoj suverenitet.

Koja je danas po Vašem mišljenju najvažnija uloga Malteškog reda?

– Danas je Malteški red sa svojim različitim diplomatskim institucijama i organizacijama za asistenciju prisutan zapravo svuđe u svijetu i obavlja ulogu u humanitarnom ambijentu u vidu medicinske pomoći i dobrotvornog rada. Malteški red i danas nastavlja da bude religijski red u okviru Katoličke crkve, što je uvijek i bio u svojoj osnovi. Pomaganje siromašnima i odbrana vjere su najvažnije uloge njegovih članova.

Ksenija Vujović – Catapano

Koje su najznačajnije relikvije za Malteški red? Da li biste izdvojili najvažniju?

– Najvažnije relikvije našeg reda su ruka Svetog Jovana Krstitelja, čestica Časnog Krsta Gospodnjeg i Ikona Bogorodice Filermose. Sve tri relikvije se nalaze na Cetinju u Crnoj Gori. Najveći značaj za Malteški red ima Ikona Filermosa.

Koliki je značaj Ikone Filermose za Malteski red i koji je Vaš stav po pitanju njene trenutne lokacije? Da li smatrate da je izložena na odgovarajućem mjestu?

– Mišljenja sam da je ova ikona predstavljala i da će uvijek predstavljati vid kulta u okviru reda Svetog Jovana (Malteškog reda). Njen značaj bio je toliki da je na Malti izgrađen poseban oltar đe su pripadnici Reda dolazili da se mole i da joj odaju počast. Kao i prije i danas je 8. septembar važan datum za naš Red, jer se tog dana slavi rođenje Presvete Bogorodice. Ovaj datum je značajan i zbog śećanja na pobjedu misionara nad Osmanskom vojskom 1565. godine. Snažna veza između istorijske misije i Ikone Filermose rađa se u epohi boravka na Rodosu, kada su je Vitezovi Malteškog Reda pronašli u jednom starijem manjem svetilištu i tako stvorili jedan značajan i poznat kult. Ja sam išao na Cetinje da odam počast Ikoni Filermosi koja se danas čuva u Narodnom muzeju Crne Gore sa značajnom pažnjom i velikim poštovanjem, kako dolikuje ikoni. Moram reći da sam tim tretmanom bio impresioniran, jer se radi o religijskom artefaktu, a ne umjetničkom djelu. Svjestan sam, takođe, da danas postoje problemi oko  restauracije, koja je neophodna, ipak govorimo o djelu starom više od deset vjekova. S druge strane, trenutna lokacija Filermose zaista garantuje slobodan pristup i vizibilnost svima koji žele da je pośete. Opet, naravno da bi po mom mišljenju religijski značaj Filermose dobio na još većoj valorizaciji ukoliko bi se izgradilo svetilište đe bi pripadnici i pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti mogli da dolaze i mole se u miru. Za mene bi to predstavljalo jedno ekumensko zajedničko mjesto svih redova i ogranaka u hrišćanstvu.

Da li je koncept hodočašća dio tradicije Malteškog reda? Ako jeste, da li je ikada postojala inicijativa za organizaciju hodočašća u Crnoj Gori?

– Postoji, naravno. Kao što sam već prethodno rekao, lat. Ospicium u Jerusalimu rađa se prevashodno kao mjesto ukazivanja pomoći bolesnima, ali i kao smještaj za hodočasnike. S tim u vezi, hodočašće i danas ostaje važan dio tradicije Malteškog reda te se organizuje veliki broj hodočašća svake godine. Najvažnije hodočašće je u  Lourdesu, đe se uglavnom ide sa oboljelima, a drugo hodočašće svih vitezova je u svetilištu Loreto, u blizini Ankone. Postoji i veliki broj manjih hodočašća u Italiji, pa tako svaki dio ogranka Malteškog reda ima po jedno na lokalnom nivou u zavisnosti od regije u kojoj žive. Sada bih izrazio isključivo svoje, lično mišljenje. Naime, kada je u pitanju Crna Gora, siguran sam da bi izgradnjom jednog zajedničkog univerzalnog svetilišta, u kojem bi Filermosa bila izložena, došlo do redovne organizacije hodočašća Malteških vitezova. Mnogi vitezovi već su dolazili da odaju počast Filermosi iz svih krajeva svijeta, ali individualno i samostalno na svoju inicijativu, kao što sam to i ja uradio. Tadašnji kustos muzeja, koji je danas koliko znam penzioner, bio je jako ljubazan, povukao se i dao je mir i prostor drugom vitezu iz Malteškog reda i meni. Ja sam zaista pri svojoj individualnoj pośeti imao lijep utisak, jer sam se molio u miru i odao sam svoju počast ikoni. Ipak, smatram da bi pravi utisak hodočašća i njegova organizacija u potpunosti bili omogućeni kroz postojanje svetilišta.

Da li imate neku poruku za naše čitaoce u Crnoj Gori ili možda preporuku za neku od naših institucija?

– Odgovor bih započeo pričom o jednom događaju. Naime, prije tri godine u Viareggu organizovan je seminar u saradnji sa tadašnjim ambasadorom Crne Gore pri Svetoj stolici, posvećen vašoj zemlji. Upravo se sada završava priprema izdanja knjige koja će biti posvećena ovom skupu, sadržaće 130 strana.

Ksenija Vujović – Catapano

“Identitet”

Glavna fotografija: Fra Giovani Scarabeli

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!