Roderik Mur, bivši američki ambasador: Crna Gora je imala ogromnu korist od nezavisnosti (VIDEO)

Prema podacima Svjetske banke, koje sam gledao prije neki dan, od 2006. privreda Crne Gore je rasla mnogo brže od ekonomije Srbije – oko 25 odsto brže. Pored toga, Crna Gora sad ima svoj glas u nizu međunarodnih institucija, u svijetu, Evropi, regionu. I ne bi imala tako uticajan glas kad bi bila dio neke veće jedinice sa Srbijom. Treće bih naveo to što je Crna Gora postigla je članstvo u NATO. To ne bi trebalo da se potcijeni. Crna Gora je kao mala država sad dio najsnažnijeg saveza na planeti i sedi za istim stolom sa najvećim, najvažnijim i najsprestižnijim demokratijama na svetu.

Njena bezbjednost je zagarantovana i to je jako važno za jednu malu državu. Na kraju bih spomenuo nešto što se često previđa po mom mišljenju – to što je Crna Gora uspjela da izgradi najuspješniju, multinacionalnu, multivjersku, multietničku državu na Balkanu. To je bogatstvo i Crna Gora bi trebalo da bude uzor drugim državama na Balkanu zbog toga. Sve u svemu, mislim da je bila prava odluka za Crnu Goru u to vrijeme da se odluči za nezavisnosti.

Crna Gora je donijela pravu odluku kada je na referendumu 2006. godine izglasala nezavisnost – njena bezbjednost je zagarantovana, sjedi za istim stolom sa najprestižnijim demokratijama i izgradila je najuspješniju multietničku demokratiju na Balkanu, ocijenio je u intervjuu za Glas Amerike Roderik Mur, prvi američki ambasador u nezavisnoj Crnoj Gori.

Mur, koji više nije u američkoj vladi, smatra da odnosi Vašingtona i Podgorice idu uzlaznom putanjom i da će se tako nastaviti i u budućnosti.

Glas Amerike: Vi ste bili prvi američki ambasador u nezavisnoj Crnoj Gori. Kakvo je bilo to iskustvo i s kakvim ste se izazovima suočavali tokom svog mandata?

Mur: Bila mi je izuzetna čast da budem prvi američki ambasador u tadašnjoj, najnovijoj nezavisnoj državi u svijetu. Za mene je to bio posao iz snova, jer sam već bio upoznat sa Crnom Gorom. Službovao sam u Beogradu od 2004. godine sve do ljeta 2007. godine i pored drugih obaveza bio sam nadležan za naš konzulat u Podgorici. Zbog toga sam često bio u prilici sa obiđem Crnu Goru, da se upoznam sa okolnostima tamo, sa ljudima. I, naravno, kao svi ostali stranci zaljubio sam se u Crnu Goru tada. Kada su mi ponudili tu priliku da idem kao ambasador, to sam vrlo rado prihvatio. Naravno, kao nova država, Crna Gora je bila suočena sa određenim izazovima – trebalo je izgraditi državnu aparaturu. Međutim, sa naše strane, radili smo u više pravaca. Na primjer, bio je prekid u diplomatskim odnosima Amerike i Crne Gore skoro 90 godina i za nas je bilo jako važno da oživimo te odnose na nivou države.

Bilo je više razmjena visokih delegacija, dolazili su senatori, kongresmeni, predstavnici raznih institucija. Tadašnji premijer Đukanović bio je u Vašingtonu gdje se sastao sa tadašnjim potpredsjednikom Bajdenom. I mi smo u tom pogledu dobro počeli. Za mene je takođe bilo važno da pretvorim taj konzulat u dinamičnu i aktivnu ambasadu i zajedno sa fantastičnim timom, mislim da smo to postigli. Takođe smo radili u mnogim drugim sferama. Tada smo intenzivirali proces priključenja NATO-u i za vrijeme mog mandata je Crna Gora pozvana da učestvuje u takozvanom intenziviranom dijalogu, dobila je taj poziv na samitu u Bukureštu 2008, a 2009. Crna Gora je pozvana u program MAP (Akcioni plan za članstvo u NATO).

Glas Amerike: Položaj ambasadora u Crnoj Gori napustili ste 2010. godine i od tada ste imali priliku da pratite njen razvoj. Koji su najveći uspjesi Crne Gore u poslednjih 15 godina nezavisnosti?

Mur: Jako dobro se sjećam dana referenduma i cijelog tog perioda, i kada se osvrnem mislim da je pun pogodak što je Crna Gora izabrala nezavisnost. Mislim da je važno da ne zaboravimo kakva je bila situacija 2006. godine. Crna Gora je bila manji dio sasvim nefunkcionalne državne zajednice. Ja sam tada službovao u Beogradu i često smo imali kontakte sa državnom zajednicom i meni se činilo više da je to fiktivna nego stvarna država. Možemo da razgovaramo o razlozima zašto je bilo tako, ali je ipak bila sasvim nefunkcionalna država. I pored toga, Srbija je bila opterećena, na primjer, Kosovom i do dan danas je opterećena tim izazovom.

CRNA GORA JE BILA DIO NEFUNKCIONALNE DRŽAVNE ZAJEDNICE

To nije bio crnogorski problem i Crna Gora je bila donekle talac toga. Takođe, da ne zaboravimo da su odnosi između Srbije i Haškog tribunala bili dosta zategnuti i 2006. su Karadžić i Mladić i dalje bili u bjekstvu i naknadno se ispostavilo da su bar određeno vrijeme bili u Srbiji. Sve je to kočilo Crnu Goru.

Crna Gora je imala ogromnu korist od nezavisnosti. Prema podacima Svjetske banke, koje sam gledao prije neki dan, od 2006. privreda Crne Gore je rasla mnogo brže od ekonomije Srbije – oko 25 odsto brže. Pored toga, Crna Gora sad ima svoj glas u nizu međunarodnih institucija, u svijetu, Evropi, regionu. I ne bi imala tako uticajan glas kad bi bila dio neke veće jedinice sa Srbijom. Treće bih naveo to što je Crna Gora postigla je članstvo u NATO. To ne bi trebalo da se potcijeni. Crna Gora je kao mala država sad dio najsnažnijeg saveza na planeti i sedi za istim stolom sa najvećim, najvažnijim i najsprestižnijim demokratijama na svetu.

Njena bezbjednost je zagarantovana i to je jako važno za jednu malu državu. Na kraju bih spomenuo nešto što se često previđa po mom mišljenju – to što je Crna Gora uspjela da izgradi najuspješniju, multinacionalnu, multivjersku, multietničku državu na Balkanu. To je bogatstvo i Crna Gora bi trebalo da bude uzor drugim državama na Balkanu zbog toga. Sve u svemu, mislim da je bila prava odluka za Crnu Goru u to vrijeme da se odluči za nezavisnosti.

Glas Amerike: Koje su to oblasti u kojima Crna Gora nije dovoljno napredovala prethodnih 15 godina?

Mur: Vladavina prava je po mom mišljenju izazov svih izazova, ne samo za Crnu Goru već i za ostale zemlje u regionu. Činjenica je da nije dovršen taj posao iako je postignut određen napredak proteklih godina. Razlog zašto je to važno je zato što je vladavina prava povezana sa skoro svim ostalim izazovima. Ona utiče na snagu demokratskih institucija Crne Gore, na privredu i mogućnost zemlje da privuče strane ulagače. Utiče takođe na brzinu kojom će Crna Gora ići u pridruživanju Evropskoj uniji.

Veoma je važno da se nastavi taj napredak. Što se mene tiče, Crna Gora već dugo ima cijeli kapacitet da se bori, recimo protiv korupcije. Ima sudove, sudije, tužioce, zakone… a to što je najvažnije jeste politička volja da se iskoristi taj kapacitet. Nadam se da će se to ostvariti, jer je jako važno i čim se ostvari veći napredak u tom smjeru, to će olakšati odnose između Crne Gore i Amerike, i Evropske unije, i Saveta Evrope i svih ostalih.

Glas Amerike: Da li je postojala ta politička volja za vrijeme prethodne vlasti i da li je ima sada, kada je na položaju nova vlada?

Mur: Ja bih rekao da je postojao nedostatak političke volje, ali ne bilo fer da ne ukažem da je već postignut određen napredak u tom smjeru. Pojačane su neke institucije, optužnice su podignute protiv značajnih ljudi u Crnoj Gori. Ja vjerujem ne samo u Crnoj Gori, jer imam sličan utisak i kada je reč o drugim državama, vjerujem da dan danas u Crnoj Gori ima mnogo ljudi koji vjeruju da ima ljudi u zemlji koji su defakto iznad zakona. I dok postoji takva situacija, ne može da se kaže da je borba protiv korupcije dovršena.

Glas Amerike: Situacija na političkoj sceni se značajno promijenila od izbora prošle godine. Crna Gora ima novu vladu, novu vladajuću koaliciju, dok je DPS u opoziciji. U međuvremenu, rastu i političke, kao i tenzije u pogledu nacionalnih, etničkih i identitetskih pitanja. Koliko je zabrinjavajuća trenutna situacija u Crnoj Gori?

Mur: Ja mislim da ne bi trebalo da se dramatizuje to što je došla na vlast nova koalicija, nova vlada, nove stranke. Crna Gora je demokratija, demokratsko društvo. U demokratskim društvima smjenjuju se vlade, dolaze na vlast nove stranke sa novim idejama, politikama. To se dešava u mojoj zemlji trenutno – ima nova administracija sa tijesnom većinom u Senatu i Predstavničkom domu. Naravno, nije uvijek lako. Najvažnije je da se ispoštuje volja građana i to se desilo u Crnoj Gori na miran način i to je za svaku pohvalu.

ZABRINJAVALO BI BILO KAKVO SKRETANJE SA EVROPSKOG PUTA

Kad bih vidio da se bilo koja vlada u Crnoj Gori ogradila od demokratskih normi, kad bi skrenula sa evropskog puta, promenila evroatlantsku orijentaciju Crne Gore, kad bi ugrozila tu međuetničku, međunacionalnu stabilnost, kad bi se takve stvari desile, mislim da bi to bilo zabrinjavajuće.

Glas Amerike: Da li, po Vašem mišljenju, ima zabrinjavajućih signala u Crnoj Gori? Da li je za vas bilo, recimo, zabrinjavajuće odbijanje crnogorskog ministra pravde da prihvati da se u Srebrenici dogodio genocid ili odavanje povjerljivih podataka NATO-a?

Mur: Prvo, smatram su počinjene neke greške, omaške. Na primjer, negiranje genocida od strane ministra. Ja mislim da je to neprihvatljivo. To je uvreda za žrtve i porodice žrtava u Bosni i Hercegovini. Možda ja to doživljavam malo dugačije jer sam proveo tri godine u Bosni i Hercegovini nakon što sam napustio Crnu Goru. Problem je u tome što ima mnogo ljudi koji smatraju da je prihvatanje odluka uglednih međunarodnih sudova da je počinjen genocid u Srebrenici znači da je srpski narod genocidan. Naravno da nije tako. Genocid je učinjen od strane pojedinaca. Moja supruga je iz Beograda i ne smatram da je ona genocidna. Moja djeca imaju srpsku i crnogorsku krv. Ne smatram da su ona genocidna.

Činjenica je da se nešto strašno desilo u Srebrenici. Ja sam bio u više navrata tamo. Svako ko negira genocid bi trebalo da stoji tamo na groblju u Potočarima i pogleda bezbroj redova grobova. Trebalo bi prisustvuje sahrani, svake godine, više stotina žrtva čiji su posmrtni ostaci identifikovani na osnovu DNK. Trebalo bi da stoje u prostoriji sa posmrtnim ostacima preko hiljada ljudskih bića čije su kosti pronađene u više skrivenih grobova. Trebalo bi da pročita priznanja samih ubica ili svjedočenje svedoka. Mislim da je to bila gadna greška i da će se nekako ispraviti. Druga greška je ono što se prošle nedjelje desilo sa novim Zakonom o tužilaštvu. Nisam naivan, sigurno je da je dosadašnja situacija bila daleko od savršene i sigurno mnogi ljudi u Crnoj Gori smatraju da trenutni sastav tužilačkog savjeta nije politički neutralan. To razumijem. Ali dvije nepravde ne čine pravdu. I ponovo sam pročitao te preporuke i mišljenja Venecijanske komisije.

I stvarno mislim da je bila greška. Pomenuću dva razloga. Prvo, tužilaštvo bi, naravno, trebalo da bude maksimalno depolitizovano, ali ovaj novi zakon daje nogu svim članovima tužilačkog saveta odmah. Daje pravo parlamentarnoj većini da ih smijeni. I to je političko tijelo. I to je sasvim bespotrebno s obzirom na to, kako sam ja razumio, mandati članova tužilačkog savjeta ističu naredne godine i tada bi mogli da se smijene na redovan način. Mislim da je takođe jako loš presedan. To znači da bi bilo koja nova parlamentarna većina mogla da usvoji neki zakon kojim bi se razriješili članovi tužilačkog saveta. I to će samo da osigura politizaciju tog tela. I bojim se da će to dodati ulje na vatru. Pored toga, ignorisanje ključnih zaključaka odnosno djelova mišljenja Venecijanske komisije će naprosto da komplikuje odnose Crne Gore sa Savjetom Evrope, Evropskom unijom, SAD. Mislim da su to omaške.

Glas Amerike: Demokratska partija socijalista najavila je bojkot parlamenta zbog izostanka dijaloga o izboru čelnih ljudi u pravosuđu. Kako komentarišete najavljeni bojkot?

Mur: Ja načelno ne vjerujem u bojkote. Mislim da je na Balkanu i u Crnoj Gori bilo suviše bojkota. Po mom shvatanju, ti bojkoti vrlo rijetko daju pozitivne rezultate. Po mom mišljenju, bolje bi bilo da svaki parlamentarac radi u parlamentu, za dobrobit Crne Gore i postizanje njihovih ciljeva. Možda neće uspjeti, ali stalno bojkotovanje parlamenta minira javno povjerenje u tu vrlo važnu instituciju.

“SAD I CRNA GORA SU PRIRODNI PARTNERI”

Glas Amerike: Bili ste u američkoj vladi dugi niz godina. Da li smatrate da bi Vašington trebalo da ima aktivniju ulogu u Crnoj Gori, NATO saveznici, da bi joj pomogao da ostane na tom evroatlantskom putu?

Mur: Ja se ne pribojavam da će Crna Gora promijeniti tu evroatlantsku orijentaciju o kojoj smo ranije pričali. Ne vjerujem da će biti skretanja s tog puta zato što je po mom mišljenju dom Crne Gore u Evropi. Nije na nekom istoku, kamoli na dalekom istoku. Crna Gora je već dobila mnogo od svog članstva u NATO-u i dobiće mnogo od budućeg članstva u EU tako da se ja ne bojim da će doći do skretanja. S obzirom na to da ste već dotakli politiku Sjedinjenih Država, reći ću prvo da sam 100 odsto ubijeđen da naša nova administracija, naš novi predsjednik neće grubo da ćušne predsjednika Vlade Crne Gore. Ja sam 100 odsto siguran da neće da dovede u pitanje posvećenost Sjedinjenih Država članu 5 NATO ugovora.

Ja sam 100 odsto siguran da naš novi predsjednik neće da nazove crnogorski narod jako agresivnim. Kad se to desilo, meni je to bila blamaža. I možda bi trebalo kao običan građanin, državljanim da se izvinim građanima Crne Gore zbog nekulturnog i nekorektnog ponašanja našeg tadašnjeg predsjednika. Ja sam bio užasnut tim razvojem događaja. Mislim da će sa dolaskom nove administracije sigurno biti neke promjene u američkoj politici prema svijetu i Balkanu. Ova nova administracija će biti više posvećena partnerima, saveznicima, NATO-u i biće spremnija da sarađuje sa partnerima širom svijeta. I mislim da će to takođe biti slučaj na Balkanu. Sigurno će biti veće saradnje Sjedinjenih Država sa Evropskom unijom i NATO. Mislim da je to pozitivno i da će se naša politika vratiti na osnovne principe i vrijednosti koje su uvijek bile jezgro naše spoljne politike. To su pozitivne smjernice i trendovi koji će se odraziti na Balkanu.

Glas Amerike: Kako vidite tu buduću saradnju Vašingtona i Podgorice?

Mur: Uvijek sam mislio da su SAD i Crna Gora prirodni partneri, jer dijelimo zajedničke ciljeve. Crnogorski uspjeh je američki uspeh. Jedna prosperitetna, stabilna, demokratska, integrisana Crna Gora je u interesu Amerike. Naši odnosi idu uzlaznom putanjom jer nema prirodnog otpora tome. Mislim da će se to nastaviti u budućnosti. Nova administracija ima pune ruke posla na međunarodnom planu. I ne vjerujem da će Zapadni Balkan spadati među te goruće, najveće prioritete. A to je dobra stvar.

KONSTRUKTIVNIJA SARADNJA SAD I BALKANA

Kada su jedna zemlja ili region prioritetni, u najvećem dijelu slučajeva to znači da ima neka krizna situacija. Na Balkanu, da se nadamo da neće prerasti u krizu. To ne znači da će Zapadni Balkan biti zanemaren od strane Amerike. Mislim da ćemo samo konstruktivnije da radimo, da sarađujemo. Neće biti više, na primjer, podrške za razmjenu teritorija. Sve u svemu, mislim da je budućnost pozitivna za naše odnose, ali ne očekujem da će biti u centru pažnje Vašingtona.

ODNOSI SA SRBIJOM I UTICAJ RUSIJE I KINE

Glas Amerike: Na početku razgovora ste pomenuli da ste služili i u američkoj ambasadi u Beogradu. Kako vidite odnose Srbije i Crne Gore danas? Da li smatrate da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da ojača svoj uticaj u Podgorici, kako ga optužuju pojedini u Crnoj Gori, ali i neki eksperti ovdje u Vašingtonu?

Mur: Nadam se da će Srbija i Crna Gora imati sjajne odnose i trebalo bi da budu najbliži partneri u regionu. Toliko toga ih veže – jezik, istorija, kultura, ekonomija. Ne postoji dobar razlog da ne sarađuju produktivno. Možda trenutno ima nekih tenzija, ali će se sigurno prevazići. U stvari, to je jedno od najvećih dostignuća Crne Gore – da je uspjela da proteklih 15 godina izgradi jako dobre odnose, možda sa nekim izuzecima, sa susjednim državama.

To nije lako na Balkanu. Stvarno mislim da, manje-više, Crna Gora ima baš dobre odnose sa komšijama. Povremeno ima sitnih tenzija, ali to neće na duge staze uticati na prirodno partnerstvo Srbije i Crne Gore, po mom mišljenju.

Glas Amerike: Jedan od problema u regionu je i uticaj Rusije i Kine. Koliko je Crna Gora trenutno podložna ruskom i kineskom uticaju? Znamo da je Rusija optužena da je umiješana u pokušaj puča u Crnoj Gori 2016. godine, dok je, s druge strane, od Kine uzet kredit, a od Evropske unije zatražena pomoć u njegovom otplaćivanju.

Mur: Mislim da bi bilo više bilo zabrinjavajuće da je Crna Gora skrenula sa tog evropskog puta. Tada bi se stvorio vakuum u koji bi neko pokušao da uđe. Imam na umu Kinu i Rusiju. Što se tiče Rusije, ona ima svoje interese u regionu, ali bojim se da ona i dalje gleda na njega i na odnose na Crnom Gorom na starinski način. Kao da je diplomatsko takmičenje iz 19. veka i dalje u punom jeku. Šta to znači? Imam utisak kao da Rusi smatraju da pravoslavni, slovenski svijet prirodno i po automatizmu pripada njihovoj sferi uticaja, sferi interesa. Imam takođe utisak da njihov pristup podrazumijeva da je diplomatija na Balkanu “igra nulte sume” (prevod američkog izraza “zero sum game”, prim. nov). Da je njihov gubitak naš dobitak i obrnuto. Nije tako. U 21. smo vijeku.

STARINSKO GLEDANJE RUSIJE NA CRNU GORU I REGION

Rezultat toga je da Rusija pokušava da ometa svaki napor Zapada ili zemalja regiona da idu ka evroatlantskim institucijama. Najgori primjer toga je bio pokušaj državnog prevrata u Crnoj Gori. Ne mogu da zamislim da se u 21. vijeku tako nešto može desiti. Nažalost to nije izolovan slučaj. Prije nekoliko nedjelja ili meseci ruska ambasada u Sarajevu je upozorila vlasti u Bosni i Hercegovini da bi bio neprijateljski čin kada bi BiH išla dalje ka NATO. To je za svaku osudu. A Kina je od skoro igrač u regionu. Riječ je o velikoj sili sa globalnim pretenzijama, ali mi nije jasno šta Kina nudi zemlji poput Crne Gore. Kina ima sasvim drugačije mišljenje o demokratiji, o ljudskim i manjinskim pravima. I možda je taj projekat u vezi sa autoputom dobar primjer te razlike između pristupa Istoka i Zapada. Možda na početku, ponude Kine deluju primamljivo, možda su cene manje ili brže reaguju.

Na kraju, ima puno dodatnih troškova koji se ne pojavljuju u dogovoru. Na primjer, čitao sam kako nije jasno da li je Kinezima stalo da ekologije Crne Gore koja je njeno najveće blago. Kinezi naravno dovode svoje radnike, ima pitanja oko kvaliteta njihovih projekata. Nemam ništa protiv da Rusija i Kina imaju odnose sa Crnom Gorom, ali mislim da bi bilo povoljnije da Crna Gora gleda na tradicionalne partnere kad su takvi projekti u pitanju.

Glas Amerike: I na kraju, kako vidite budućnost Crne Gore?

Mur: Ja sam generalno okoreli optimista, pogotovo što se tiče Crne Gore. Za vrijeme svog mandata, imao sam priliku da proputujem uzduž i poprijeko Crnom Gorom. Nije velika zemlja, u više navrata sam bio u svakoj opštini. U stvari sam evidentirao svako svoje putovanje van Podgorice, i kad sam ih izbrojao, bio sam 180 puta van Podgorice i imao neposredan kontakt sa preko 15.000 građana Crne Gore. To pominjem, jer je to bio najvažniji dio mog posla. Ja sam najviše uživao u tom dijelu posla i zbog svih tih kontakata, putovanja, gajim jako srdačna osjećanja prema Crnoj Gori i njenim ljudima. Upravo zbog ljudi koji tamo žive, meni je nezamislivo da Crna Gora neće imati svijetlu budućnost. Upoznao sam toliko fenomenalnih ljudi i možemo već da vidimo rezultate proteklih 15 godina. Nije sve više savršeno, ali ide dobrim putem i ubijeđen sam da će tako nastaviti.

Milena Đurđić

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH