Foto: Facebook

Nakon 26 godina upoznala “izgubljenog” brata: Anisa od sreće ne može da vjeruje da nije više jedinica

„Prije nekoliko dana pozvao me je prijatelj koji radi u općini Sapna i upitao da li se moj otac ženio prije nego što je oženio moju majku. Rekla sam mu da jeste i da iz tog braka ima sina za koga misli da živi u Rusiji, našto mi je prijatelj odgovorio:„e, onda tebi mogu reći“. Kazao mi je da je u općinu stigao email u kome se jedan momak interesuje za svog oca, koji je, ustvari, moj otac…

Da je život svakog od nas nikad do kraja ispričana priča, najbolje nam je pokazao događaj u porodici Mahmutović iz Sapne o kome se ovih dana sa neskrivenim simpatijama priča u sapanjskom kraju.

Naime, Anisa Mahmutović, mlada magistrica žurnalistike, kćerka Osmana i Nejre Mahmutović, 8. aprila je na svom Facebook profilu „vrisnula“ srećom da je tog dana „dobila brata“.

Ustvari, da je uspostavila kontakt sa bratom koji živi u Moskvi, koji je sin njenog oca iz prvog braka i o kome od 1992. godine porodica nije  imala nikakakve informacije.

„I ja, i moja majka, i cijela porodica znali smo da je moj otac, prije agresije bio oženjen Ruskinjom Olgom i da je sa njom dobio sina Miralema koji se u junu 1991. godine rodio u bolnici u Zvorniku.

Otac je, naime, prije agresije, radio u Rusiji, tamo upoznao Olgu i oženio je. Ona je došla u Sapnu, tu je živjela, porodila se, a kada je počeo rat otac joj je dozvolio da se skloni kod svojih u Moskvu jer se on pridružio Armiji RBiH“, priča nam Anisa, još uvijek pod stresnim, ali i pozitivnim emocijama zbog događaja od nekoliko dana.

Kaže da je otac pokušavao da stupi u kontakt sa svojom bivšom suprugom, da sazna nešto o sinu, ali, što zbog rata, što zbog prekida svake kasnije komunikacija, u tome, jednostavno, nije uspio

Kasnije se njen otac oženio nakon čega se i ona rodila i do danas bila „kćerka jedinica“ u svojoj porodici.

Često su, priča Anisa, njeni i otac i majka i ona s njima, naglas razmišljali šta je bilo sa Miralemom, da li mu je majka promjenila  ime i prezime, gdje živi, zna li ko mu je otac…

„Prije nekoliko dana pozvao me je prijatelj koji radi u općini Sapna i upitao da li se moj otac ženio prije nego što je oženio moju majku.

Rekla sam mu da jeste i da iz tog braka ima sina za koga misli da živi u Rusiji, našto mi je prijatelj odgovorio:„e, onda tebi mogu reći“.

Kazao mi je da je u općinu stigao email u kome se jedan momak interesuje za svog oca, koji je, ustvari, moj otac.

Zamolila sam ga da mi proslijedi mail i čim sam ga dobila, osjetila sam da je riječ o Miralemu, te sam mu isti dan odgovorila na mail koji je on poslao općini Sapna, kazala mu da mislim da sam ja njegova sestra, moleći ga da me doda na Facebook listu prijatelja kako bi smo uspostavili širu komunikaciju“, nastavlja svoju priču Anisa.

Komunikacija je, kaže, bila na engleskom jeziku.

Najprije, željela je utvrditi da li je to stvarno njen brat po ocu, a u cilju provjere tražila je da joj napiše kako mu se zove majka i još neke podatke, našto je, priča, za kratko vrijeme dobila odgovor.

„Miralem mi je poslao skeniran svoj rodni list – isti onakav kakav mi imamo u kući.

Nije promjenio ni ime ni prezime i u mailu mi je odmah rekao da od svega želi da sazna ko je, odakle je, ko mu je otac.

Sve što mi je rekao poklapalo se sa informacijama koje imamo mi kao porodica.

Ispričao mi je da je 2014. godine dolazio u Bosnu, da je tada posjetio Mostar, ali da, jednostavno, nije imao hrabrosti doći u Sapnu jer nije znao na kakakav bi doček naišao.

Ispričali smo jedno drugom sve o sebi. On je inžinjer, radi u farmaceutskoj industriji. Kad sam mu, nakon svega, kazala da je on, stvarno, moj brat, osjetila sam njegovu emociju.

Još uvijek ne mogu da vjerujem da sam nakon toliko godina dobila brata i da nisam više jedinica“.

Anisa s osjećajem tuge napominje da je, kad je ona imala dvije godine, umro njen brat od osam mjeseci, te se nada da Miralem liči na brata kojeg je izgubila.

„Svi koji su pogledali Miralemove fotografije odmah su primjetili da liči na svog, to jest i mog oca. Miralem mi je rekao da nema nikoga osim majke s kojom živi i da je sretan što smo nakon toliko godina uspostavili kontak, te da će, čim mu se ukaže prilika doći da se upoznamo.

Mislim da nema riječi kojima u ovom trenutku mogu opisati emocije koje su me obhrvale“.

Anisa priznaje da su i njeni i otac i majka sretni zbog kontakta sa Miralemom i očekuju da će ih posjetiti u Sapni.

„Možda bih ja, da sam bila na njegovom mjestu imala hiljadu pitanja, ali on mi je rekao da je „sve ovo sudbina“ koju treba prihvatiti i da ne želi ništa osim da zna „ko je i odakle je“.

Iznenadila me je ta njegova mirnoća s kojom smo razgovarali, ali i emocija koju nije krio“, kaže na kraju razgovora za politicki.ba ova mlada novinarka.

Almasa Hadžić (Politicki.ba)

Foto: Facebook

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!