Milena Dravić, glumica koja je očarala Alfreda Hičkoka, Miloša Formana, Džeka Nikolsona…

Kolege o njoj i danas govore s velikim poštovanjem. Umrla je 14. oktobra 2018, godinu i po dana posle smrti supruga, velikana srpskog i jugoslovenskog glumišta Dragana Nikolića

Svako koga zanima kakvi su se filmovi gledali u Jugoslaviji, zemlji koje više nema, mogao bi započne to istraživanje gledajući filmove u kojima je igrala Milena Dravić.

Za taj zadatak bi mu bilo potrebno dosta vremena – Milena Dravić ima više od 100 filmskih uloga.

Voljeli su je Jugosloveni, ali i publika širom svijeta.

Kolege o njoj i danas govore s velikim poštovanjem.

Umrla je 14. oktobra 2018, godinu i po dana posle smrti supruga, velikana srpskog i jugoslovenskog glumišta Dragana Nikolića.

„Kada su joj dodjeljivali Dobričin prsten plakala sam od ushićenja,” kaže glumica Nada Šargin za BBC na srpskom.

Čini joj se da rijetko ko može da se pohvali takvom karijerom.

„Otmeno, uzvišeno, mlade i starije kolege govore o njoj kao o boginji, Rade Šerbedžija joj peva Arsenovu Milenu, svira joj i Vasil Hadžimanov, Rade čita još jednu pjesmu posvećenu njoj, ide kratki film sastavljen od njenih blistavih filmova, intervjui, reportaža sa Kanskog festivala kada je dobila nagradu, gledam i mislim: ‘Kakva karijera…’”.

BLISTAVI POČETAK I ZLATNO DOBA JUGOSLOVENSKOG FILMA

Rođena je u Beogradu, na Dorćolu 1940, išla je u baletsku školu i sanjala je da postane balerina.

Prvi film “Vrata ostaju otvorena”, Františeka Čapa, priču koja prati doživljaje mladih ljudi u posleratnoj Jugoslaviji, snimila je dok je išla u gimnaziju.

“Prekobrojna”, Branka Bauera, joj je otvorila širom vrata za svijet glume 1962, a za ulogu Ranke nagrađena je Zlatnom arenom i time postala najmlađi dobitnik ove nagrade.

Popularnost je stekla u velikim partizanskim spektaklima reditelja Veljka Bulajića – bila je Milja u “Kozari” (1962), Nada tifusarka u “Bici na Neretvi” (1969) i Vera u “Sutjesci” (1973).

Takođe, igrala je u nekim od najznačajnijih filmova crnog talasa koji su imali sjajan prijem na svjetskim festivalima i uticali na generacije mlađih filmskih autora.

Foto: Printscreen/Mira Adanja-Polak – zvaničan kanal

Sa Purišom Đorđevićem, za koga je bila kratko udata, snimila je, između ostalog, “Devojku” (1965) i “Jutro” (1967), koji je prikazan na Venecijanskom festivalu.

Nisu je zaobišle ni u tom trenutku aktuelne zabrane filmova.

Film Bahrudina Bate Čengića “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”, na osnovu istoimenog romana Bore Ćosića, posle premijere na Filmskom festivalu u Puli 1971. završio je „u bunkeru”.

Tadašnji cenzori su bili šokirani scenom u kojoj Milena Dravić iznosi tortu sa Staljinovom glavom, a glumci nakon što završe sa kosom od šlaga kreću da se slade mozgom ruskog komunističkog vođe.

Slična sudbina je zadesila “W.R. Misterije organizma”, Dušana Makavejeva, film eksperimentalne strukture koji se bavi odnosom komunističke ideologije i seksualnosti, kao i teorijama austrijskog psihoanalitičara Vilhelma Rajha.

Iako je oduševio kritiku na Filmskom festivalu u Kanu, film je tek prikazan u bioskopima u Jugoslaviji osamdesetih godina.

Milena Dravić igra mladu komunistkinju i frizerku koja odbije udvaranje radnika, jer je zaljubljena u prvaka u umjetničkom klizanju Vladimira Iljiča.

Iako tvrdi da je Milena ostvarila “nevjerovatan spektar različitih, fantastičnih uloga”, reditelju Stefanu Arsenijeviću uloga kod Makavejeva je „hrabra, luda, fasinantna, slojevita uloga”.

„Jednom reijčju – nezaboravna.”

O raspravi komisije koja je odlučivala da li će film biti prikazan pred publikom Goran Radovanović je snimio dokumentarac “Slučaj Makavejev” koji je prikazan 2019.

Jugoslovenska štampa tog doba pisala je o pohvalama koje je za ovaj film Milena dobila od Džeka Nikolsona i baletana Rudolfa Nurejeva, koga je obožavala.

Foto: Printscreen/Mira Adanja-Polak – zvaničan kanal

Incident kada je američkoj novinarki na pres konferenciji, kao odgovor na pitanje „Da li Jugoslovenke znaju šta je kontracepcija?”, bacila u krilo kutiju tableta protiv migrene dugo se prepričavao.

„PREDIVNA MILENA DRAVIĆ. PREDIVNA”

Šarmirala je Alfreda Hičkoka i Miloša Formana, a novijim generacijama će značiti da je igrala u prvom filmu u kome je Bred Pit imao glavnu ulogu, “Tamna strana sunca”, Božidara Nikolića iz 1988.

Ipak, kolege i savremenici i oni mlađi pamte je kao skromnu i povučenu osobu.

„Predivna Milena Dravić. Predivna. Srela sam je nekoliko puta i uvijek je bila zabavna i nešto je isijavalo iz nje, to nešto što imaju uistinu prave zvijezde”, sjeća se susreta s njom Nada Šargin.

Ogromnu popularnost sedamdesetih godina je uvećala učešćem u televizijskoj emisiji “Obraz uz obraz” Zdravka Šotre.

Na taj način je čuveni filmski par, Milena Dravić i Dragan Nikolić, postao dio svakog jugoslovenskog domaćinstva.

Pozorišna publika pamti uloge u “Čudu u Šarganu”, “Dekameronu 81” (u režiji čuvenog italijanskog reditelja Roberta Ćulija), “Kir Janji” i “Urnebesnoj tragediji”. Ulogu upravnice pozorišta Katarine u predstavi “Lari Tompson – tragedija jedne mladosti”, Dušana Kovačevića, odigrala je više od 300 puta na sceni Zvezdara teatra.

Radila je i za djecu seriju uspavanki “Laku noć, deco”, po tekstu Duška Radovića snimila je 1963, a pamte se i uloga učiteljice u “Pričama iz Nepričave” i komšinice u “Metli bez drške”.

Jednu od poslednjih uloga ostvarila je u dječijem filmu “Agi i Ema”, u režiji Milutina Petrovića.

Početak rata, u kome je nestala njena domovina, dočekala je u Njujorku, gdje je izvodila predstavu “Milena u svetu muškaraca”, po tekstu Duška Radovića.

Nije mnogo radila devedesetih, a smatra da je doživjela neku vrstu zabrane na državnoj televiziji zbog podrške studentskom protestu 1996/97, pa njeni stari filmovi dugo nisu prikazivani široj publici.

Foto: Printscreen/Mira Adanja-Polak – zvaničan kanal

Posle demokratskih promjena u Srbiji 2000. filmu su je vratili mladi reditelji.

VINCENZO PINTO

U debitantskom filmu Stefana Arsenijevića “Ljubav i dugi zločini” (2007) igra majku glavnog junaka.

“Uvijek ustreptala oko projekta, spremna da pruži maksimum, sa velikim talentom i iskustvom”, opisuje Arsenijević iskustvo rada sa velikom zvijezdom.

„Ali, što me je uvek iznenađivalo, uvijek je i preispitivala samu sebe. Nikad se nije oslanjala na staru slavu. Svaku ulogu je prihvatala kao da joj je najvažnija u životu. Zato je i bila najbolja”.

O tome svjedoči sijaset priznanja koje je dobila tokom karijere: sedam Zlatnih arena u Puli, nagrada za najbolju žensku ulogu u filmu “Poseban tretman” u Kanu 1980, Dobričin prsten i nagrada “Pavle Vujisić”, koje se dodjeljuju glumcima za životno djelo, su samo neke od njih.

Sahranjena je u Aleji velikana, pored supruga Dragana Nikolića.

REKLI SU O MILENI

Stefan Arsenijević, reditelj

Imao sam privilegiju da radim sa Milenom još dok sam počinjao.

Kao student pozvao sam je da igra u mom ispitnom filmu treće godine i – ona je pristala!

Najveća filmska zvijezda sa ovih prostora došla je na snimanje spremna, sa kreativnim idejama kako bismo cijelu stvar mogli da unaprijedimo i sa velikim povjerenjem u mene kao reditelja.

Cijela studentska ekipa imala je tada osjećaj da je ušla na velika vrata u našu kinematografiju. Jer, šta je domaći film bez Milene Dravić?

Snimili smo još dva filma zajedno. Milena je bila divna, osetljiva, darežljiva osoba i veliki profesionalac.

Foto: Printscreen/Mira Adanja-Polak – zvaničan kanal

Maja Medić, fotografkinja i koautorka izložbe „Milena” povodom nagrade Dobričin prsten

Milena je odigrala veliki broj različitih uloga, od kojih su mnoge važne za istoriju kinematografije.

Ali, pošto me niste pitali za koju ulogu mislim da je najbolja ili najznačajnija, već najdraža, a tu kategoriju karakterišu emotivne i krajnje subjektivne odrednice, daću sebi slobodu da ne izaberem neki od filmova koji se možda očekuje.

Jedna od najomiljenijih njenih uloga mi je u filmu “Nije lako s muškarcima” iz jednog prostog razloga – to je bio prvi domaći film koji sam gledala u bioskopu, što je bio doživljaj sam po sebi, jer sam imala šest godina.

Naravno da sam kasnije gledala mnoge značajnije uloge koje je Milena odigrala, ali ovaj film ima poseban značaj u mom filmskom iskustvu, jer kad ste dijete, odlazak u bioskop je prava čarolija i nikakva objektivnost, koja dolazi s godinama, ne može to da umanji.

Nada Šargin, glumica

Bila sam jednom gošća u njenoj kući na moru, povela me Jelena Đokić, bila sam utrnula jer stojim pred veličinom, a Milena nas gosti, zabavlja i ničim ne traži potvrdu te svoje veličine.

Kad joj je dodijeljen Dobričin prsten novinari traže da je slikaju i ona ustaje i staje na scenu i elegantno damski pruža ruku sa prstenom i pozira, uživajući u sebi, ali i igrajući se.

Na proslavi u Zvezdara teatru tog dana postojao je neki pravi, lijep, a zaboravljen Beograd, bar na kratko.

Volim sve njene uloge, od “Sutjeske”, “Bitke na Neretvi”, do “Nije lako sa muškarcima” i komšinice što šuška i pravi šnenokle iz dečije serije “Metla bez drške”.

To me možda i najviše fascinira, to kako je umjela da se igra i zabavlja ulogama – i sebe i nas.

Možda je Milena imala i sreću da radi u vrijeme velike jugoslovenske kinematografije, ali je to i zaslužila i to joj pripada, jer znala je to da iskoristi i vodi karijeru blistavo, a da prije svega bude dama.

Izvor: BBC na srpskom

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!