Nijesam ni pretpostavljao da ću ga jednog dana upoznati, ali, eto, desilo se. Prvi put sam ga sreo na Muslimanskoj paradi u Njujorku. Maršal parade bio je Muhamed, a te godine uveliko je bjesnio rat u BiH. Ispred Alija je išao konjanik sa bosanskom zastavom, a ja sam išao pored svoga idola. Normalno, išlo je i obezbjeđenje oko nas, a u jednom trenutku neki čovjek koji je stajao na ćošku ulice počeo je da trči ka nama. Niko ga nije zaustavljao. Bio je to major grada, Dikens, koji je čekao da pozdravi Muhameda Alija.

Mustafa Mrkulić o svojoj karijeri… (I dio)

Mustafi Mrkiju Mrkuliću, bivšem bokserskom šampionu i kapitenu “Željezničara”, oduvijek je bila želja da upozna Muhameda Alija. Kaže da je čuveni “brbljivac” iz Kentakija “kriv” što je zavolio boks. Dobro se sjeća svih njegovih mečeva, posebno onog protiv Frejzera, kada je poslije zatvora boksovao prvi put.

“Nijesam ni pretpostavljao da ću ga jednog dana upoznati, ali, eto, desilo se. Prvi put sam ga sreo na Muslimanskoj paradi u Njujorku. Maršal parade bio je Muhamed, a te godine uveliko je bjesnio rat u BiH. Ispred Alija je išao konjanik sa bosanskom zastavom, a ja sam išao pored svoga idola. Normalno, išlo je i obezbjeđenje oko nas, a u jednom trenutku neki čovjek koji je stajao na ćošku ulice počeo je da trči ka nama. Niko ga nije zaustavljao. Bio je to major grada, Dikens, koji je čekao da pozdravi Muhameda Alija”.

Drugi put se Mustafa sreo sa Alijem nekoliko dana pred potpisivanje Dejtonskog sporazuma. Tada je u Njujorku boravila delegacija BiH.

“Tu su bili članovi Predsjedništva na čelu sa Alijom Izetbegovićem koga je obezbeđivao moj klupski drug. Imali smo sastanak na kojem nam je Izetbegović kazao da će sporazum potpisati kako se ne bi gubili životi, a da će se za pravdu bosanski građani boriti mirnim putem. Šaćirbegović me je zvao i rekao mi da je ambasadu BiH zvao Muhamed Ali i zamolio ih da ga pozovu da lično upozna predsjednika BiH Izetbegovića. Pošli smo autom na aerodrom da sačekamo Alija, a ja sam usput svratio u svoj klub i pozvao raju da idu sa nama kako bi nas prilikom dočeka bilo više. Međutim, svi su mislili da ih zezam i niko nije htio da pođe. Sačekali smo Alija, i u pola noći ga je primio Izetbegović. Interensantno je da je tada Ali izrazio želju da predvodi bosanske sportiste na Olimpijadi. U tom trenutku nije znao da će baš on zapaliti olimpijsku vatru i da zbog toga neće moći da predvodi najbolje sportiste BiH”, prisjeća se Mrkulić.

Mnogo je Mrkiju bilo teško kada je 4. juna 2016. godine čuo tužnu vijest da je njegov i idol brojnih boksera, Muhamed Ali, preminuo.

Svom idolu Mrki je bio i na dženazi. I ne samo on.

„Dogovaralo se nas nekoliko da idemo, kad mi je u jednom momentu prišla mlađa ćerka i rekla: ’Babo, hoću i ja da idem sa tobom’. Onda je isto ponovila i starija. Potom smo svi, i supruga, otišli u Kentaki“.

Tu je sreo puno boksera iz cijelog svijeta.

„Kad smo išli da položimo cvijeće vidio sam poznatog čovjeka sa suprugom. Sjetio sam se da sam ga svojevremeno gledao kad je boksovao sa Alijem 1975. Bio je to Chuck Wepner. Prišao sam i malo smo razgovarali“.

Bio je Mrki potom i u kući u kojoj je Muhamed Ali odrastao.

„I danas tu ljudi žive. Nije bogato naselje, a većinom su Afroamerikanci. Svi su ljubazni, ne možete da povjerujete. Dok je bila dženaza na ulicama su dijelili džabe piće i hranu. U gradu vlada takvo poštovanje i niko ne pravi razliku između boje kože, nacije… Nikad nijesam vidio toliko bliske ljude. Prosto, Alijev duh je u tom gradu. To treba doživjeti“.

Ali, kaže naš sagovornik, ne može da umre.

„Sjutradan sam išao u centar koji ima četiri-pet spratova. U tom momentu zaboravite da je on umro jer čujete njegov glas, vidite slike… Kao da je tu“, kaže Mrkulić.

Sead Hodžić

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE FOKUSA